nedjelja, 16. lipnja 2013.

CRTICE IZ SUVREMENE POVIJESTI 2

OKTOBARSKA  DEVIJACIJA  ZNANSTVENOG SOCIJALIZMA
 (I gdje se nas Milan Kangrga bio  poskliznuo, kao jedan od vodecih marksistickih filozofa dvadeset stoljetne Europe ?)

Da se to utvrdi njegovim rijecima iz Svercera Vlastitog Zivota :
 „… u.martu 1921.god. doslo je upravo u vrijeme odrzavanja  X. Kongresa SKPb-a pod vodstvom samog Lenjina do tzv. Kronstatskih pobuna u Petrogradu. Pobuna, (dakako ne revolucija, opaska ovog bloga) nekih radnickih vodja i mornara izbila je protiv partijske birokracije (prije svega u Moskvi i vrhu Partije), te su pobunjenici zahtjevali dosljedno nastavljanje i utemeljenje sistema sovjeta, sto je zapravo bila opca socijalno-politicka, dakle revolucionarno-socijalisticka platforma, deklarirana 1917.god. u revolucionarnom dogadjanju Oktobra, a isto tako Ustavom potvrdjena kao sama srz upravo tako imenovana  - Sovjetskog Saveza. I sto se sada dogadja zbog tih „normalnih“ zahtjeva pobunjenika? Lenjin uz opce slaganje  X. kongresa Partije  donosi odluku da se najodlucnije i sa oruzjem ima slomiti ta  (sovjetsko-socijalisticki inspirirana ) pobuna radnika i mornara- revolucionara i obracunati s pobunjenicima. Tad je sto pobijeno, sto u Finsku prebjeglo oko 50 tisuca  ljudi. Tih je dana – dakle zauvijek u samom zametku- umrla ne samo Oktobarska revolucija , nego i sam drzavno-drustveni sistem – sovjeta ( tj. savjeta kao osnove socijalistickog uredjenja ).  No, time je i sa svjetske pozornice nestao ne samo  sovjetski, nego socijalizam kao takav*. Otada  Staljin kao samodrzac i staljinizam kao despotizam i krvavi terorizam-mogu slobodno zapoceti svoj krvavi ples unistavanjem milijuna ljudi, dakako u ime –socijalizma ili : „realnog socijalizma“, koji je bio zaista – vrlo realan na svim stranama.!)“

Kao prvo, da se vidi , ili bolje  upita zasto su Kangrga  ( zajedno sa Praksisovcima i njegovim vodecim europskim marksistima ) izostali u tumacenju one jos ranije povijesne cinjenicae da Lenjin objerucke sklapa nagodbu sa Njemackim junkerajom, da bi ga onda oni prebaci iz Svicarske u Petrograd,  pod uvjetima  da jednom na celu nove boljsevicke Rusije,  s njima, ( koji su vec bili u totalnom osvajackom porazu Prvog svjetskog rata), potpise onaj zloglasni bez uvjeti mir, i to upravo u momentima kada  Spartakovci  sa Rozom Luksemburg pripremaju  prvu socijalisticku revoluciju  Njemacke,  koja je tada imala jedina u Europi zrele uvjete za svoj   revolucionarni preokret; da im sam Lenjin, tada  okrene ledja podrske,kako bi posjeo na tron jednog od najzaostaljih feuda ondasnje  Europe, gdje nisu postojali niti minimalni uvjeti za jednu sociajlisticku revoluciju.

Drugo,  sto tom Lenjinovom povijesnom  havarije0m direktno ojacava  Njemacko porazeno junkerstvo, na cijem se celu zatice, ni manje ni vise, sama Socijaldemokracija , koja ce tada biti posve u stanju da priprijeci i ugusi socijalisticku revoluciju u vlastitoj zemlji. Spartakovca Roze Luksemburg, da ih raskasape na komadice i bace u rijeku da se njima nahrane ribe..

Trece, „Otuda“ Lenjin 1921.godine,  (ne Staljin), „kao samodrzac, staljinizam i despotizam i krvavi terorizam mogu slobodno zapoceti  svoj krvavi ples unistavanjem milijuna ljudi, dakako u ime – socijalizma ili(: 'real sociajlizma').“

Cetvrto, to sto Staljin, kasnije nastavlja povijesnim zlocinom, zapocetim svog predhodnika Lenjina, u gusenju  i onog drugog zaceca Njenacke socijalisticke revoplucije 1933. godine, kada se 3 milijuski Njemacki proletarijat  ujedinjavao protiv prijetece najezde Hitlera, kada Staljin salje Radeka Njemackoj komuistickoj (avaj) partiji nalog da se ona ima suzdrzati u toj proleterskoj slozi, te cekati odgovarajuci znak svoga ruskog bacuske kad treba zapoceti tu socijalisticku revoluciju Njemacke, ( ovdje bolje reci nikada), jer je, valjda, vec tada bio u pripremi onaj jos besramniji sporazum o ne napadanju izmedju Ribentropa i Molotova 1938. godine, sto je  Hitleru, pa i Staljinu, trebalo da bolje koncentrisu  svoje snage  za najvecu  Drugou svjetsku klaonicu u sveopcoj povijesti covjecanstva,

Peto, ne manje vazno, da je nas Milan Kangrga bio i ostao, kao marksisticki filozof, proleter, nadasve Covjek, koji je znao ucuvati svoje   dostojanstvo snagom vlastitog intelekta, da prizna vlastitu humanu nedovrsenost, i time kako tako ocuva onu Praksisovsku luc , koja tako rijetko obasjava nas Stari kontinent, i da bude uzor svima nama koji jos donkihovski vjerujemo u neko konacno radjanje ljudsko zdravog  razuma..

Jer, svaka neutemeljena socjialna revolucija sobom radja i svog Robespiera.
Dok poraz utemeljene revolucije vraca covjecanstvo za citava stoljeca onuda od kud je i pristizalo.


*

Nas Milan, njegovi praksisovci, njegovi europski filozofski ucesnici , ukljucujuci neke americke i meksicke aktivniste  nisu, dabome, imali pojma o Sociajlistickoj Radickoj Partiji Amerike  (SLP of America), koja dosljedno slijedi marksov revolucijonarni socijalizam i kao najstarija politicka partija te naravi, koja  postoji od 1890. godine sve do danas. ( !!!) 

Dijalektici bioloskog razvoja ove lijepe Planete, kao da je samo jos nedostajalo ono njeno savrsenstvo.... 

Nema komentara:

Objavi komentar