OKTOBARSKA
DEVIJACIJA ZNANSTVENOG SOCIJALIZMA
Da se to utvrdi njegovim rijecima iz Svercera Vlastitog
Zivota :
„… u.martu 1921.god.
doslo je upravo u vrijeme odrzavanja X.
Kongresa SKPb-a pod vodstvom samog Lenjina do tzv. Kronstatskih pobuna u
Petrogradu. Pobuna, (dakako ne revolucija, opaska ovog bloga) nekih radnickih
vodja i mornara izbila je protiv partijske birokracije (prije svega u Moskvi i
vrhu Partije), te su pobunjenici zahtjevali dosljedno nastavljanje i
utemeljenje sistema sovjeta, sto je zapravo bila opca socijalno-politicka,
dakle revolucionarno-socijalisticka platforma, deklarirana 1917.god. u revolucionarnom
dogadjanju Oktobra, a isto tako Ustavom potvrdjena kao sama srz upravo tako
imenovana - Sovjetskog Saveza. I sto se
sada dogadja zbog tih „normalnih“ zahtjeva pobunjenika? Lenjin uz opce
slaganje X. kongresa Partije donosi odluku da se najodlucnije i sa oruzjem
ima slomiti ta (sovjetsko-socijalisticki
inspirirana ) pobuna radnika i mornara- revolucionara i obracunati s
pobunjenicima. Tad je sto pobijeno, sto u Finsku prebjeglo oko 50 tisuca ljudi. Tih je dana – dakle zauvijek u samom
zametku- umrla ne samo Oktobarska revolucija , nego i sam drzavno-drustveni sistem
– sovjeta ( tj. savjeta kao osnove socijalistickog uredjenja ). No, time je i sa svjetske pozornice nestao ne
samo sovjetski, nego socijalizam kao
takav*. Otada Staljin kao samodrzac i
staljinizam kao despotizam i krvavi terorizam-mogu slobodno zapoceti svoj
krvavi ples unistavanjem milijuna ljudi, dakako u ime –socijalizma ili :
„realnog socijalizma“, koji je bio zaista – vrlo realan na svim stranama.!)“
Kao prvo, da se vidi , ili bolje upita zasto su Kangrga ( zajedno sa Praksisovcima i njegovim vodecim
europskim marksistima ) izostali u tumacenju one jos ranije povijesne cinjenicae
da Lenjin objerucke sklapa nagodbu sa Njemackim junkerajom, da bi ga onda oni prebaci iz Svicarske u Petrograd, pod uvjetima da jednom na celu nove boljsevicke Rusije, s njima, ( koji su vec bili u totalnom
osvajackom porazu Prvog svjetskog rata), potpise onaj zloglasni bez uvjeti mir,
i to upravo u momentima kada
Spartakovci sa Rozom Luksemburg
pripremaju prvu socijalisticku
revoluciju Njemacke, koja je tada imala jedina u Europi zrele
uvjete za svoj revolucionarni preokret; da im sam Lenjin,
tada okrene ledja podrske,kako bi posjeo na tron jednog od najzaostaljih feuda ondasnje Europe, gdje nisu postojali niti minimalni
uvjeti za jednu sociajlisticku revoluciju.
Drugo, sto tom Lenjinovom povijesnom havarije0m direktno ojacava Njemacko porazeno junkerstvo, na cijem se celu zatice, ni
manje ni vise, sama Socijaldemokracija , koja ce tada biti posve u stanju da
priprijeci i ugusi socijalisticku revoluciju u vlastitoj zemlji. Spartakovca Roze Luksemburg, da ih raskasape na komadice
i bace u rijeku da se njima nahrane ribe..
Trece, „Otuda“ Lenjin 1921.godine, (ne Staljin), „kao samodrzac, staljinizam i
despotizam i krvavi terorizam mogu slobodno zapoceti svoj krvavi ples unistavanjem milijuna ljudi,
dakako u ime – socijalizma ili(: 'real sociajlizma').“
Cetvrto, to sto Staljin, kasnije nastavlja povijesnim
zlocinom, zapocetim svog predhodnika Lenjina, u gusenju i onog drugog zaceca Njenacke socijalisticke
revoplucije 1933. godine, kada se 3 milijuski Njemacki proletarijat ujedinjavao protiv prijetece najezde Hitlera,
kada Staljin salje Radeka Njemackoj komuistickoj (avaj) partiji nalog da se ona
ima suzdrzati u toj proleterskoj slozi, te cekati odgovarajuci znak svoga ruskog
bacuske kad treba zapoceti tu socijalisticku revoluciju Njemacke, ( ovdje bolje
reci nikada), jer je, valjda, vec tada bio u pripremi onaj jos besramniji
sporazum o ne napadanju izmedju Ribentropa i Molotova 1938. godine, sto je Hitleru, pa i Staljinu, trebalo da bolje
koncentrisu svoje snage za najvecu
Drugou svjetsku klaonicu u sveopcoj povijesti covjecanstva,
Peto, ne manje vazno, da je nas Milan Kangrga bio i ostao,
kao marksisticki filozof, proleter, nadasve Covjek, koji je znao ucuvati svoje dostojanstvo snagom vlastitog intelekta, da prizna
vlastitu humanu nedovrsenost, i time kako tako ocuva onu Praksisovsku luc , koja
tako rijetko obasjava nas Stari kontinent, i da bude uzor svima nama koji jos
donkihovski vjerujemo u neko konacno radjanje ljudsko zdravog razuma..
Jer, svaka neutemeljena socjialna revolucija sobom radja i
svog Robespiera.
Dok poraz utemeljene revolucije vraca covjecanstvo za citava
stoljeca onuda od kud je i pristizalo.
*
Nas Milan, njegovi praksisovci, njegovi europski filozofski
ucesnici , ukljucujuci neke americke i meksicke aktivniste nisu, dabome, imali pojma o Sociajlistickoj
Radickoj Partiji Amerike (SLP of
America), koja dosljedno slijedi marksov revolucijonarni socijalizam i kao
najstarija politicka partija te naravi, koja postoji od 1890. godine sve do danas. ( !!!)
Dijalektici bioloskog razvoja ove lijepe Planete, kao da je samo jos nedostajalo ono njeno savrsenstvo....
Nema komentara:
Objavi komentar