PONAVLJAJUCA POVIJEST

Kad  se klasni sustav poceo raspadati po svojim savovima , i nakon sto se vise nije mogao izvlaciti iz sve  ucestaljih kriza ni pomocu dvaju osvajackig svjetskih ratova  20.stoljeca, da bi povratio svoju eksploatatorsku cud  podcinjenih masa, preostaje mu jos da navuce na sebe  ono  kukavno ruho liberalne demokracije, kojim ce. svoj daljnji opstanak obezbjedjivati kamuflazom vlastitog puritansko  ekonomskog nasilja. 

 U toj krizno povjesnoj havariji , bez presedana, nakon pojave Krscanstva, covjecanstvo biva na isti nacin,  istim sretstvima, uzrocima  i posljedicama,  uvuceno u svoju totalnu zagubljenu apaticnost., cime se, iskusanom strategijom animalnog  krocenja,  covjek doslovno poistovjecuje sa prahistorijskim  bicem, za razliku  sto  jutrom sjeda u svojstvu automata u drugi prevozni automat,da bi ostatak dana proveo na upravljanju jednog treceg,  proizvodnog  automata. Da ponovi svakodnevnu rutu svog povratka pred onaj TV vecernji automat, otudjen  od vlastitog proizvoda i okoline, i sto biva naj tragicnije, njegov povratak, kao takvog,  u narodjeno bice bez sebstva.  Rijecima Kangrge, da  iznova zasjedne u diluvijalno bistvo, kao sto se to dogadjalo sa  ranim revolucionarnim kriscanstvom, koje se tokom svog razvoja postepeno pretvaralo u vlastitu sjenu , da bi potom posve transcendentiralo u  kameleonsko nalicje njegove  mafijske krvopije.Vatikana.

Tim nasljedjenim iskustvom jednako se preradjuje devetnaesto stoljetni revolucionalni sociajlizam   u vlastitu suprotnost politicke i ekonomske tiranije lenjinisticko- staljinisticke   birokratske kaste, hitlerovskog nacizma , kao i danasnje  „gradjanske demokracije“ u njenu globalnu ekonomsku tiraniju.

Danas biva tesko i zamisliti nas balkanski mentalitet, koji jos nije ni izisao is svoje „plemensko narodjene“ ljuske, gdje se sezdesetih proslog stoljeca radja Praxisova luc, jedina uz Socijalisticku radnicku partiju Amerike , koja se nije posve ugasila nakon pojave devetnaesto stoljetnog  humanizma.u svome najsjajnijem socioloskom bljesku ikada, uoblicenog u znanstveni socijalizam.

Ma da se Praxis tu pojavio tek u svojoj kontradiktornoj dimenziji Marksizma-Lenjinizma , bio je to velicanstven odskok iz jedne lokalno plijesnive ustajalosti, kojeg se nije moglo tek  marksovski  karakterizirati  kao nedostatak suvremene filozofije, koja tek objasnjava jedan svijet, a da  pri tome jos uvijek nije u stanju da i promovira njegovu anakronu smjenu.