SLUČAJ SISAČKE
RAFINERIJE
Recentni događaji
oko INA-ine rafinerije u Sisku i namjera većinskog vlasnika MOL-a da ugasi
proizvodnju u Sisku i postojeću infrastrukturu upotrebi kao distribucijski
centar za svoje proizvode ne predstavlja veće iznenađenje, barem ne za one koji
su upućeni u društvena kretanja.
MOL naime već pet godina smanjuje proizvodnju u Sisku i
povećava udio u prometu svojih derivata.
Postupak je imanentan neoliberalnom neobuzdanom tržišnom
poslovanju, bez ikakve regulative unutar kapitalističkog poretka, koji brine
isključivo o super profitu, ne mareći pritom nimalo za sudbine radnih ljudi,
koji za njih predstavljaju samo trošak.
Da nema mjesta iznenađenju govori i činjenica, da slučaj
nije nov, nepoznat, niti izoliran. On se provodi po ustaljenom postupku po kome
su oteti, ugašeni ili prenamijenjeni nakon secesije i preotimanja vlasništva od
dotadašnjih samoupravljača 90-ih i ostali industrijski, telekomunikacijski,
farmaceutski, procesni, turistički i ostali prosperitetni poslovni subjekti.
Tako da INA-in slučaj trebamo gledati kao jedan u nizu i svakako ne zadnji.
Ono što međutim iznenađuje je potpuno pasivan odnos
zaposlenih, dakle radnika, nekadašnjih vlasnika, koji su bez otpora
dozvoljavali i dalje dozvoljavaju da im se otima njihovo nekadašnje vlasništvo,
a oni završavaju na ulici, bez volje, želje, ili znanja, kako bi klasno
artikulirali svoje zahtjeve, već se zadovoljavaju nacionalnom identifikacijom i
semantikom.
Postavlja se pitanje, gdje su bili, što su činili, kako su
razmišljali radnici sisačke rafinerije kada se to što se danas događa njima
događalo nekim drugima i gdje su bili ti drugi kada se isto događalo onima
prije njih i gdje su oni kojima će se to sutra dogodit, jesu li i oni uljuljani
u iluziju, da će biti zaobiđeni. Ne, kapitalizam ne zaobilazi, on osvaja, porobljuje.
Način na
koji radnici sisačke rafinerije suprotstavljaju gašenju prerade i očuvanju
radnih mjesta, a time i gole egzistencije je suprotan klasnoj logici, koju su
radnici napustili i prihvatili etničku identifikaciju i kao takav ne može
polučiti željeni uspjeh.
Groteskno je
vidjet očajne radnike sisačke rafinerije kako demonstriraju pjevajući pjesme
„moja domovina“, „ustani bane“ i skandiraju „Hrvatska“. Pa ta i takva Hrvatska
ih je i dovela u stanje u kojem su sada, kao i ostale prije njih i one koje će
nakon njih. U Hrvatskoj nije još nitko izborio ukinuta prava uz te zvuke.
Socijalna i stečena prava pravo na
dostojan život se ne prizivaju uz zvukove „ustani bane“, već uz zvukove
Interancionale, „ustajte vi prezreni na svijetu, vi sužnji koje mori glad“
To isto
vrijedi i za zastave koje su se našle na čelu nezadovoljne mase, „šahovnica“
kao obavezni inventar na svim dosadašnjim demonstracijama, a primijećene su i
zastave crne boje. Notorno je pak, da su najveća prava u povijesti radnici
izborili pod crvenim zastavama.
Apsurd i
diskriminacija naziru se i vezano za najavljenu isplatu otpremnina radnicima
koji će biti otpušteni, pa bi tako prema najavama, mada se radi o sumama koje
ne rješavaju položaj radnika, oni koji su učestvovali u secesionističkom
građanskom ratu 90-ih dobili oko 100.000 kn više od ostalih.
Drugim riječima oni kojih je rezultat njihove
borbe stanje u kojemu se danas nalazimo dobili bi više od onih koji nisu „ni
luk jeli ni mirisali“
U najkraćim
crtama podastrijet ćemo nekoliko bitnih detalja kako je sisačka rafinerija
nekad živila i poslovala, što je naravno ukinuto nakon „pobjede“ 90-ih, u kojoj
su učestvovale prije spomenute strukture.
Pored
ulaganja u modernizaciju i nove pogone za povećanje proizvodnje, INA rafinerija
Sisak ulagala je i u bolje uvijete rada i života radnika. Izgrađeno je preko
1.500 stanova, dodijeno preko hiljadu kredita radnicima za izgradnju vlastitih
kuća, izgrađen je Samački hotel sa 150 ležajeva, odmaralište u Biogradu na moru
sa 350 ležajeva, Rekreacioni centar Zibel sa ledenom plohom za klizačke
sportove i 4-staznom kuglanom, Društveni dom i drugo. Radnici su imali tople
obroke koji su konzumirani na preko 20 mjesta u radnoj organizaciji u sve tri
smjene, tvorničku ambulantu, regres za godišnji odmor, besplatan prijevoz na
posao i s posla, besplatni aktivni odmor u trajanju od 10 dana u odmaralištu u
Biogradu, plaćeno školovanje, redovno informiranje: Tvorničke novine, razglas,
putem delegata organa upravljanja i neposredne sastanke zborova radnika na
kojima rukovodioci informiraju radnike o ukupnoj problematici i planovima
razvoja i odgovaraju na pitanja radnika i dr.
U
kolektivu je bilo zaposleno 3200 radnika i prerađivalo se 4.000.000 tona nafte
godišnje, sada je ostalo 850 radnika uz 600-800 hiljada tona prerade godišnje. Prosjek
osobnih dohodaka u kolektivu bio je preko 3.000 maraka DM, a nakon preuzimanja
INE smanjen je za 20%.
Pomagalo
se i prilikom izgradnje objekata u gradu, te kupovanja opreme i adaptacije u bolnici,
Tehnološkom fakultetu, sportskim objektima: stadion, bazen, tržnici, kazalištu,
gimnaziji i drugim centrima srednjeg obrazovanja, knjižnici, mnogim radnim
organizacijama u Sisku i regiji kojima je trebala pomoć.
Rafinerija je bila i srce i duša
svom gradu i regiji. Uz rafineriju je bilo vezano dosta poduzeća u
Sisku, pa i u Zagrebu kao što su "Graditelj" sa 1.200 radnika,
"Dunavski LLoyd" sa 700 radnika, "Oksikolor" sa 300
radnika, "Hirdoelektra" Zagreb sa preko 1.000 radnika "Vodna
zajednca Hrvatske, Prvomajska Zagreb, Tvornica parnih kotlova Zagreb.
To bjelodano
potvrđuje stav SRP-a da su interesi stranih korporacija suprotni interesima
građana Hrvatske, pa su time suprotni i hrvatskim nacionalnim interesima.
Na
novinarsko pitanje da prokomentiramo nesporazum između predsjednika Josipovića
i njegovog donedavnog glavnog analitičara Dr. Dejana Jovića, naš stav je:
Izjavu Dr.
Dejana Jovića, odnosno kompletan tekst koji je objavljen u Političkoj misli zbog kojeg mu je otkazana funkcija glavnog
predsjednikovog analitičara SRP prihvaća kao točnu i ispravnu. Niti sam
predsjednik Josipović ju nije odbacio kao neistinitu i lažnu, već kao nešto što
on ne prihvaća, dakle kao subjektivni stav.
Obojica su
postupili na razumljiv način. Dr. Jović je u jednom trenutku odgovorio i to
temeljito na zov svoje savjesti i struke, a predsjednik Josipović je postupio
onako kako pozicija šefa države organizirane na eksplicite etničkim
vrijednostima i k tome duboko vazalne, od njega traži.
9. X 2014.
Vladimir
Kapuralin
Ivica Bašić
*******************************************************
SLUČAJ RAFINERIJE SISAK JE SLUČAJ HRVATSKE, DOK JE SLUČAJ HRVATSKE SLUČAJ GLOBALNOG DRUŠTVA, U KOJEM NEKOLICINA PIJANIH MILIJARDERA HARA, MAHNITA, HUSARI, PALI I OSVAJA SVE ŠTO NJEGOVOM HIRU NIJE PO VOLJI.
SLUČAJ SISKA JE SLUČAJ DEVEDESET POSTOTNOG STANOVNIŠTA SVIJETA INERTNOG MENTALITETA I GLAVNOG ODGOVORNOG ZA TO GLOBALNO RASULO, KOJE PREVAZILAZI KRIZU STAROG SVIJETA NA MARGINAMA RASPADA ROBO VLASNIŠTVA I PRELAZA U MILENIJSKI FEUDALIZAM.
SUVREMENA REAKCIJA NA TU POJAVU PROUZROKOVALA JE FAŠIZAM , NACIONAL SOCIJALIZAM HITLERA, STALJINA, CHICAGO'S BAD BOYS-A, SVE DO NOVOG ISTOČNOG HITLERA PUTINA , SREDNJE ISTOČNE DŽIHADE, I NOVE POVODE UZLETU KLASNOJ NEMANI ZA NOVE OSVAJAČKE POHODE, NOVA KRVOPRLIČA, DABOME RADNIČKIH MASA, KOJE DANAS U SISKU, UMJESTO DA SE OSLONE NA SEBE ONE POZIVLJU BANA JELAČIĆA DA IH KOLJE , KAO ŠTO JE TO ČINIO 1848 SA AUSTRO UGARSKOM RADNIČKOIM KLASOM.
SISAČKA PATETIKA ODRAZ JE GLOBALNOG ARMAGEDONA PROIZVOĐAČKIH SNAGA, ODGOVORNIH ZA CJELUKUPNI OPSTANAK LJUDSKE VRSTE.
ONA SAČICA SENILNIH MILIJARDERA SAMO RADI ŠTO ZNADE,SVE DOTLE DOK PROIZVODNE SNAGE SVIJETA NE ODLUČE DA JE TOME BILO DOSTA.
APEL ZDRAVOM RAZUMU EUROPE
*******************************************************
SLUČAJ RAFINERIJE SISAK JE SLUČAJ HRVATSKE, DOK JE SLUČAJ HRVATSKE SLUČAJ GLOBALNOG DRUŠTVA, U KOJEM NEKOLICINA PIJANIH MILIJARDERA HARA, MAHNITA, HUSARI, PALI I OSVAJA SVE ŠTO NJEGOVOM HIRU NIJE PO VOLJI.
SLUČAJ SISKA JE SLUČAJ DEVEDESET POSTOTNOG STANOVNIŠTA SVIJETA INERTNOG MENTALITETA I GLAVNOG ODGOVORNOG ZA TO GLOBALNO RASULO, KOJE PREVAZILAZI KRIZU STAROG SVIJETA NA MARGINAMA RASPADA ROBO VLASNIŠTVA I PRELAZA U MILENIJSKI FEUDALIZAM.
SUVREMENA REAKCIJA NA TU POJAVU PROUZROKOVALA JE FAŠIZAM , NACIONAL SOCIJALIZAM HITLERA, STALJINA, CHICAGO'S BAD BOYS-A, SVE DO NOVOG ISTOČNOG HITLERA PUTINA , SREDNJE ISTOČNE DŽIHADE, I NOVE POVODE UZLETU KLASNOJ NEMANI ZA NOVE OSVAJAČKE POHODE, NOVA KRVOPRLIČA, DABOME RADNIČKIH MASA, KOJE DANAS U SISKU, UMJESTO DA SE OSLONE NA SEBE ONE POZIVLJU BANA JELAČIĆA DA IH KOLJE , KAO ŠTO JE TO ČINIO 1848 SA AUSTRO UGARSKOM RADNIČKOIM KLASOM.
SISAČKA PATETIKA ODRAZ JE GLOBALNOG ARMAGEDONA PROIZVOĐAČKIH SNAGA, ODGOVORNIH ZA CJELUKUPNI OPSTANAK LJUDSKE VRSTE.
ONA SAČICA SENILNIH MILIJARDERA SAMO RADI ŠTO ZNADE,SVE DOTLE DOK PROIZVODNE SNAGE SVIJETA NE ODLUČE DA JE TOME BILO DOSTA.
APEL ZDRAVOM RAZUMU EUROPE
DA KRENE UZOROM
SOCIJALISTIČKE RADNIČKE PARTIJE AMERIKE , KOJA PROMOVIRA VIŠE OD JEDNOG
STOLJEĆA ZNANSTVENI REVOLUCIONARNI
SOCIAJLIZAM PRVE INTERNACIONALE MARXA - ENGELSA – DE LEONA.
PROIZVOĐAČKE SNAGE
NAŠEG STAROG KONTINENTA, DA SE UJEDINE U
JEDAN JEDINSTVENI SINDIKAT I VLASTITI
POLITIČKI POKRET , SA CILJEM PREUZIMANJA SVIH SREDSTVA PROIZVODNJE U VLASTITE
RUKE, PREDSTAVLJAJUĆI TIME INTERES CJELOKUPNOG CIVILIZIRANOG ČOVJEČANSTVA
DE LEONOV "KRIK" DA SE TAKO PRETVORI U GLOBALNI EHO SUŽNJIH :
„DOSTA NAM JE VAŠIH
'REFORMI' !
MORALNIH MEDIOKRITETSKIH I DJETINJIH ASPIRACIJA
MALOGRAĐANSKIH POKRETA, U VREMENIMA KOLOSALNIH DRUŠTVENIH PROBLEMA, KOJI KUCAJU
NA VRATA SVAKOM ČOVJEKU SA ZAHTJEVOM DA BUDU RIJEŠENI.“
www.severinomajkus.com
Nema komentara:
Objavi komentar