srijeda, 15. listopada 2014.

TELE ŠUMOM- BABA DRUMOM

Bulić: Privatizacija autocesta je mafijaški posao

Objavljeno: 15.10.2014 | 15:06Zadnja izmjena: 15.10.2014 | 15:121 komentara
"Prikupljanje potpisa građana za raspisivanje referenduma protiv davanja u koncesiju hrvatskih autocesta ide dobro iako do toga nije niti trebalo doći da je bilo malo razboritosti u glavama ljudi koji vode ovu Vladu", rekao je na jučerašnjoj konferenciji za novinare Bruno Bulić u ime Organizacijskog odbora inicijative "Na damo naše autoceste!" koji u Istri organizira prikupljanje potpisa.
Istaknuo je međutim da se predsjednik države ne bi trebao miješati, odnosno da svojom izjavom da su građanima i njemu potrebne dodatne informacije želi umrtviti prikupljanje potpisa, a da se o koncesiji govori već tri godine.
Zlatna jaja
- Građanima nisu potrebne dodatne informacije, jer veliki odaziv i veliki broj potpisa građana zorno govori o tome da oni znaju u čemu je problem i kakve su posljedice davanja autocesta u koncesiju na 40 godina, istaknuo je Bulić, dok je Dušica Radojčić, također u ime organizacijskog odbora, upozorila upravo na te posljedice, a uzimajući za primjer Italiju.
- Onaj tko upravlja autocestama ima monopol. U Hrvatskoj su one građene kao razvojni projekt države, a ne tržišni, stoga svaka dobit od cestarina mora ostati državi koja je i ulagala u njihovu izgradnju. Uostalom, valja učiti na tuđim greškama. U Italiji autoceste zovu kokom koja nese zlatna jaja. Od '99. kada su privatizirane, cestarina je na njihovim autocestama narasla 65 posto. Jedan od koncesionara je i tvrtka Shema 98 iza koje stoji Benetton i koja je u šest godina zaradu multiplicirala za šest do sedam posto. To Talijani zovu majkom svih prijevara i privatizacijskom magijom, navela je Radojčić i spomenula dosadašnju hrvatsku praksu davanja dijelova autocesta u koncesiju Bina Istri za Ipsilon i Strabagu 40 kilometara autoceste Zagreb-Macelj.
- Bina Istra je koncesiju dobila na 32 godine, na 55 kilometara dionice i Tunel Učku uz obvezu izgradnje 141 kilometara Ipsilona s pratećim objektima. Dana im je i mogućnost ubiranja cestarine što su oni naravno iskoristili i odmah povećali iznos tunelarine. U 19 godina izgradili su sto kilometara autoceste odnosno prosječno pet kilometara godišnje, i dalje nemamo puni profil, cesta Pazin-tunel Učka nije autocesta iako se naplaćuje kao da je, a nema ni treće trake. Strabag je dobio 40 kilometara uz obvezu izgradnje još 30 što do danas nisu učinili, ali su cestarinu digli 70 do 230 posto u odnosu na hrvatski prosjek, navela je Radojčić.
Mafijaški posao
Država je, kaže, ovim koncesionarima samo u ovoj godini isplatila 306 milijuna kuna, odnosno u nekoliko godina više od dvije milijarde kuna, a oni, s druge strane, državi nisu isplatili niti kune koncesijske naknade. Bulić se nadovezao i ustvrdio da se vlast boji da građani ne kupe dionice autoceste i da tako više oplode svoj novac nego da ga daju bankama.
- To je mafijaški posao u koji je upletena Vlada, a iza svega stoje i banke jer bi i one bile na gubitku, rekao je Bulić. Organizacijski odbor u Istri čine Centar za građanske inicijative Poreč, Čarobnjakov šešir, Nezavisni cestarski sindikat, Zadruga Praksa, Platforma Pilula, SSSH, Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije, Tranzicijska Pula i Udruga Zelena Istra.
- Ovaj sastav govori da pitanje autocesta nije ni vrijednosno ni ideološko, već interesno državno pitanje. Svima je cilj isti: spriječiti rasprodaju javnih dobara, odnosno kratkoročno spriječiti ovu koncesiju, a dugoročno spriječiti i sve daljnje rasprodaje jer očekujemo prijedloge i za davanje na upravljanje voda, šuma i drugih javnih dobara, istaknula je Radojčić. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ)

                ****************************************************************************
Privatizacija autocesta, ma tko ih činio,  nije mafijaški posao, već Država kao organ upravljanja poslovima Krupnog kapitala .
Bulić i družba, debelo plačeni, tu su da vječno jurcaju drumom,  dok im tele još brže odmiče  šumom.
Ili po istrijanski:.
„je tako i bog“!
 PS.
Gospodi, koja se vječno brine o radničkim pravima, kao da se nikako neda zaviriti u Marksov Kapital, gdje se cijena neke robe formira (dugoročno)po njenoj društvenoj vrijednosti.
Što drugim riječima znači da radnička klasa ne biva pokradena na tržnici, već isključivo, izričito i samo na njenom radnom mjestu.
Tu biva debelo opeljušena u jedinom obliku "Viška vrijednosti".
Teška je to knedla za naše "radničke dušobrižnike". Ili, barem  dotle dok se zarađuje ona lakša, ukusnija, konfekcijski proizvedena.

www.severinomajkus.com

Nema komentara:

Objavi komentar