Nakon ove današnje
izjave Pape Francesca, Kršćanstvo,
koliko god srljalo svojim milenijskim utabanim stazama dalje k inertnom tonuću u vlastiti bezdan, ono neće nikada više biti što je bilo
do danas.
Od pojave Ranog Kršćanstva, koje je stubokom
promijenio njegov novi patron, Konstantin Veliki u 4. stoljeću. Ustoličeni puki
boja, i ubojica vlastite žene i svog Pulskog namjesnika sina. Da bi time i
formalno bila dokrajčena era klasičnog staro vjekovnog robstva, na čijim je temeljima
niklo Rano Krščanstvo pod egidom svih ljudi među sobom jednakima. I prenio je uzde
u ruke novo nastalom kmestvu srednjevjekovnog ropstva; po mnogo čemu daleko večih kontrasta između klasnih gomila
materijalnih i duhovnih dobara novih posjednika ugrabijeni na račun opće pauperizacije kmetova.
I eto,
tog novog društvenog đavola, pod čijim se dirigentskim štapom zatiće današnje
čovječanstvo, u kojem danas uskrsava, u bijeloj svetačkoj mantiji Papa Francesco in
person, ležeći na jednoj od najvećih gomila dobara, ugrabijenih upravo od
Isusovih „ljudi međsobno jednakima“.
To će Krščanstvo moći opstajati pomoću današnjih
Zidara novih granica žilet žice, u nekoj
novoj eri Industrijskog feudalizma , kojom će dirigirati današnji Orbani i
Trumpi, jučerašnji Lenini, ili sutrašnji
neki novi reformatorski izrodi.
Tek toliko
da se ta klasna društvena karubula „Girotonda“,što luđe okreće oko tog lijepog svemirskog Globusa, datog za
jedno još ne rođeno ljudsko zdravo umno i civilno biće.
Nema komentara:
Objavi komentar