petak, 24. siječnja 2014
Čovjek se ne mijenja vremenom, veĆ novim prilikama, koje se rađjaju tokovima vremena.
Budući da te prilike bivaju u svom punom zastoju još od prve pojave privatnog vlasništva, od tada do danas Čovjek je bazično ostao isti.
Privatno vlasništvo, naprosto je hiberniralo njegovu suradjujuću narav, koja ga je kalila na putu prema čovjeku u njegovoj najdulje poznatoj prakomunističkoj epohi suradjujućeg sustava , i od tada na ovamo, postepeno ga adaptiralo novim uvjetima privatnog posjeda njegovih malobrojnih nametnika. Konkurentni namet pretvara njegove sve brojnije mase, ne samo u podređene ne posjednike, već ga dodatno vraća k njegovom animalnom predziđu.
Ne postoje nikakvi drugi valjani dokazi koji bi oborili taj evolutivni faktor, koji, iz primordijalne zvijeri vodi ljudsku vrstu prema Čovjeku, zahvaljujući njegovom suradjujućem jedinstvu, poznatog ili djelomično pretpostavljeno povijesnog razmaka od nekih sto tisuća godina.
Kad bi i postojali ti kontra razlozi, samo bi predkazivali još užasnije posljedice našeg konačnog kraja kao biološke vrste Planete.
(Vidi esej na temu rodovskog društva sjeverne Amerike po Henry Morganu)
Nema komentara:
Objavi komentar