OPAKE VEZE STEČAJNIH UPRAVITELJA I TRGOVAČKIH SUDACA U jednom stečaju upravitelj je sebi isplatio 160.000 kn za literaturu i edukacije...
- AUTOR:
-
- 18.11.2017. u 19:48
Ono za što se sumnjiči sutkinju zagrebačkog Trgovačkog suda Vesnu Malenicu i stečajnog upravitelja Peru Hrkaća nije nikakva iznimka nego raširena pojava u stečajnim postupcima u Hrvatskoj - kazao nam je Vencel Čuljak, doktor ekonomije iz Osijeka. Čuljak je i sam jedan od 334 certificirana stečajna upravitelja koliko ih trenutno ima u Hrvatskoj, ali kaže nam kako ne spada među one prema kojima su suci trgovačkih sudova bili široke ruke. “Vrlo rano, već početkom 2000. ušao sam u javnu polemiku sa stečajnim sucima Trgovačkog suda u Osijeku. Već tada sam im rekao da stečajeve provode tako da tamo gdje su nekad bili industrijski pogoni, niču strani trgovački lanci, i to im se očito nije svidjelo jer su me pri dodjeli imovinski izdašnih stečajeva uspješno zaobilazili”, kazao nam je Čuljak.
Cjelovitija analiza do sad provedenih stečajnih postupaka u Hrvatskoj ne postoji. Vencel Čuljak i njegov sugrađanin, izvanredni profesor Ekonomskog fakultetu u Osijeku, Domagoj Sajter, među rijetkima su u Hrvatskoj koji su se bavili analizom provedenih stečajeva. Domagoj Sajter istražio je stečajeve 30 većih poduzeća s područja istočne Slavonije koja su otišla u stečaj između 2000. i 2009. Nakon pomne analize dokumentacije o provedenim stečajevima koja se čuva na osječkom Trgovačkom sudu, a dijelom je već prebačena i u Državni arhiv, u mjesečniku Hrvatskih ekonomista objavio je znanstveni rad pod nazivom “Stečaj: okvir za malverzacije ili za namirenje vjerovnika i rehabilitaciju povjerenja”. U jednoj od fusnota u tome radu Sajter navodi znakovitu opasku. U njoj ističe da od osječkog Trgovačkog suda godinama nije mogao dobiti na uvid tražene spise o zaključenim stečajevima jer su mu usmeno tvrdili “da se radi o osjetljivoj dokumentaciji koja može biti predmet kriminalističke obrade”. Uvid u tražene spise dobio je tek nakon smjene uprave toga suda.
Šturi izvještaji
Sajter u svom članku navodi kako ni u jednom od 30 analiziranih stečajeva nije pronašao bilo kakav zapisnik, evidenciju ili inventurnu listu dokumentacije iz koje bi se vidjelo što je stečajni upravitelj zatekao u poduzeću u koje je ušao. Stečajni upravitelji su, navodi dalje u članku Sajter, u svim analiziranim stečajevima sucima podnosili vrlo šturi završni račun prihoda i rashoda tijekom stečajnog postupka. “To znači da ne samo što vjerovnici ne znaju što je upravitelj konkretno radio u postupku nego to rijetko zna i sam sudac. Upravitelji najčešće podnose račune na sumarnoj razini bez uvida u točnu specifikaciju troškova”, ističe u svom radu Sajter. Stečajni upravitelji naknade za svoj rad naplaćuju iz stečajne mase, a u naplati imaju prednost pred zaposlenima i vjerovnicima. Sajter u članku navodi niz primjera gdje su stečajni upravitelji sebi isplaćivali ogromne naknade.
U jednom je stečajnom postupku stečajni upravitelj uz naknadu za rad, isplatio sebi i 160.000 kuna “za stručnu literaturu i edukacije”, ali iz dokumentacije se ne može utvrditi na što je konkretno potrošio taj novac. U drugom poduzeću koje je u trenutku pokretanja stečaja imalo 234 zaposlena, stečajni je upravitelj, piše Sajter, iz stečajne mase isplatio sebi 349.998 kuna, dok je ukupni iznos plaća za 234 radnika iznosio 564.374 kune. U tome stečaju tražbine prvog reda namirene su u iznosu od svega 29,96 posto, dok tražbine ostalih redova uopće nisu namirene. U trećem su stečajnom postupku, navodi u znanstvenom članku Sajter, nezadovoljni vjerovnici zahtijevali smjenu stečajnog upravitelja. Stečajni sudac ga je smijenio i imenovao novog, ali je novi upravitelj za svog savjetnika imenovao smijenjenoga. Mjesečna naknada bivšem upravitelju iznosila je 9612 kuna bruto, a nakon njegove smjene novom upravitelju i njegovom savjetniku iz stečajne je mase mjesečno isplaćivano 14.240 kuna. To su tek neke od opaski iz stečajeva slavonskih poduzeća koje je Sajter naveo u svom znanstvenom radu.
Njegova analiza 30 stečajnih postupaka sjajan je materijal za DORH koji bi na temelju onoga što je Sajter u članku naveo mogao pokrenuti čitav niz kaznenih postupaka, kad ne bi bilo jednog detalja - u trenutku kad je osječki Trgovački sud Sajteru odobrio pristup stečajnim spisima, za sva eventualna kaznena djela počinjena u stečajevima od 2000. do 2009. već je bila nastupila zastara.
Nekorektni postupci
Sajter u svom radu ističe i vezu između stečajnih sudaca i stečajnih upravitelja, kojom će se pozabaviti i u jednom kasnijem istraživanju. “Stečajni upravitelji su ekonomski odgovorni vjerovnicima, ali formalno-pravno oni odgovaraju stečajnim sucima i stečajni suci imaju široke ovlasti nad stečajnim upraviteljima. Malo je vjerojatno”, konstatira u svom članku Sajter, “da su stečajni suci potpuno neupućeni u nekorektna postupanja upravitelja”. Sudionici stečajnih postupaka velike vrijednosti, upozorava ovaj ekonomist, izloženi su najvećim koruptivnim pritiscima.
“Odnos između stečajnog suca Trgovačkog suda i stečajnog upravitelja, najvažniji je odnos u stečajnom postupku”, tvrdi u razgovoru za Jutarnji list i Vencel Čuljak. “Stečajni sudac ima svu moć nad stečajnim upraviteljem, moć da ga bira, postavlja, stimulira, destimulira i razrješava. Stečajni upravitelj u takvom odnosu postaje podanik suca. Svaki put kad sudac stečajnom upravitelju odobrava visinu naknade za rad, rastu mu zazubice, jer i suci su ljudi od krvi i mesa”, kaže nam Čuljak. U posljednjih dvadesetak godina, tvrdi, stvorila se elita stečajnih upravitelja. Uvijek isti suci za stečajne upravitelje u izdašnim stečajevima imenuju iste stečajne upravitelje. Jedan od takvih “brandova” je, navodi Čuljak, i stečajni upravitelj iz Osijeka, Perica Mitrović, koji je 16 godina vodio stečaj Slavonske banke. Zašto misli da je Mitrović privilegirani upravitelj, pitamo, a Vencel Čuljak odgovara protupitanjem: “Kako objasniti da se za stečajnog upravitelja Dalmacijavina ne imenuje čovjeka iz Splita nego upravo Mitrovića iz Osijeka. I onda taj isti Mitrović iz stečajne mase Dalmacijavina obračuna 115 putnih naloga iz Osijeka za Split, godinama plaća u Splitu najam trosobnog stana, večere od po 1000 kuna, čak i karte za nogometne utakmice. Zar u Splitu nema stečajnog upravitelja koji bi to mogao voditi? Veza sudaca trgovačkih sudova i stečajnih upravitelja je opaka, ona je ključ svega što se u stečajevima u Hrvatskoj događa. Vjerujte, Agrokor je ništa u usporedbi s onim što se događa u stečajevima pod pokroviteljstvom trgovačkih sudova”, zaključuje Čuljak.
Ogromne razlike
Novo istraživanje Domagoja Sajtera objavljeno ove godine, koje se bavi problemom imenovanja stečajnih upravitelja, pokazuje ogromne disproporcije u pogledu opterećenja stečajnih upravitelja. Jedna desetina stečajnih upravitelja imenovana je na skoro polovicu stečajnih predmeta, dok devet desetina stečajnih upravitelja vodi drugu polovicu stečajeva.
Nema komentara:
Objavi komentar