DRAGI MARIO

Na tvoje vijesti o nekim grobnim ostacima, u našem Poreču, na kojem je, navodno, nakon Drugog svjetskog rata podignuto građevinsko zdanje N.P. Zar bi ja trebao sakupiti katastarske parcele i krenuti sa krampom da bih se na tim iskopinama uvjerio dali tamo doista postoje kosturni ostaci naših  predaka.?

I to u vremenima u kojima smo mnogi raspršteni diljem Planete gazeći po ostacima kostura raznih carevina i kraljevina. Mnoštvom grofovija, kneževina, bivših i sadašnjih posijedničkih oaza i raskoljnih harema. Vjerskih, nacionalnih i ideoloških torova, u kojima smo namjenski sortirani po različitim upotrebnim svrhama kriminalnim vladarima naše usitnijele  fizičke i duhovne esencije.

Ili pak bismo trebali ujedinjeni, tim istim krampovima, čekićima, kosama, i lektirama koje su nam ostavili naši devetnaest stoljetni očevi i djedovi, da zauzmemo sva opljačkana nam sredstva ekonomske proizvodnje. Da stvorimo sebi i dolazećim generacijama dostojni život slobodnih i zdravo razumskih bića; međusobne suradnje u općem suživotu vlastitog stvaralačko, materijalno i duhovnog izobilja?!

Zašto je to tako.

Zašto nad većinske mase misle i djeluju na isti način?

I zašto smo skloni bizarnim pitanjima – pronalazeći još bizarnije odgovore u vremenima kada prosječni čovjek  tek drži svoj nos nad društvenoj baruštini, u kojoj se svi koprcamo, od djećijeg vrtića do smrti?

Zašto je većina Hrvata uvjerena da im  pripada veći dio Savudrijskog zaljeva.  I zašto je slovenski narod ubijeđen da upravo njima pripada taj većinski djelić jednog plitkog i mulijevitog mora?  Dok  fakat govori da samo pred sto godina tu nije živio ni jedan Hrvat niti Slovenac

I zašto u ratovima pucamo u ljude na suprotnoj strani koje nismo nikada ni poznavali, a da pri tome nismo uopće u stanju da razradimo neka svoja analitička pitanja i odgovore, Ti u Melbournu, Ja u Poreču?!

Vidiš, Mario !

Oboje smo, Ti I Ja imali priliku , i privilegiju, da se koristimo onim impozantnim bibljotekama namijenjene svakom građaninu Australije da ih, uz svesrdnu pomoć stručnog osoblja koristi besplatno i do mile volje.

Jesmo li?!

Osobno, površno i nedovoljno !  Za sebe , zakljući sam !

 Dok to ne riješimo, puštanjem da po našim sudbinama para svaki ljudski izrod, koji se popeo na vladarski tron.

Svaki lopov, koji odanle pljačka naše stavaračke plodove.

Svaki popadijski parazit, koji znalački siše naše muke.

Svaki  intelektuani Spin koji nam prodaje lažnu povijest.

Svaki plačenički Ideolog, koji neuke dribla i hućka na nepostojećeg neprijatelja, koji od nas stvara pokornne robove, izjeda našu iskonsku ljudsku narav, čineći to milenijma, danas, i sutra.

I sve dok mu to dozvolimo, vegetirajući i dalje u našim društvenim plićacima !