NAPOKON DA I NA BALKANU PROISKRI ZRAČAK ZDRAVOG RAZUMA !!! / Preporučeno/

PREDSJEDNIK BEZ KARAKTERA DESET RAZLOGA ZBOG KOJIH JE ZORAN MILANOVIĆ LOŠ IZBOR ZA PANTOVČAK - Politički gubitnik u potrazi za foteljom 20.06.2019 11:18 | Autor: Dubravko GRAKALIĆ Što bi, napokon, bio Milanovićev karakter? To što se svađao s HDZ-om i radio o glavi koalicijskim partnerima u Kukuriku koaliciji? Što se sukobljavao sa susjedima i išao niz dlaku Bruxellesu? Gubitak pet izbornih sljedova za redom i radne navike svakodnevno okončavane ranijim radnim ručkom u restoranu Tač? Nedodirljivost u odnosu na građane i novinare, kojima nije odgovarao na pitanja, nego solio pamet gimnazijskim štosovima Zoran Milanović svakako nije predsjednik s karakterom. Nema ni realne šanse da to postane; on je političar bez svojstava i takav će ostati dok ga bude htjela politička karijera. Pobijedi li kojim slučajem Kolindu Grabar-Kitarović, koju će prije kod birača koštati samoljublje i licemjerje nego Milanovićeve dosjetke i poštapalice, postat će slučajni državni poglavar čija glavna karakteristika nije prgava narav i bezobrazluk što ih je iskazivao za premijerskog mandata, nego nesposobnost da napravi ono što je obećao svom biračkom tijelu. Vječita vjetrenjača Ako političar s nekoliko saborskih mandata i premijerskim radnim stažem na izbore za predsjednika Republike izađe s parolom da želi biti "predsjednik s karakterom", onda pod hitno treba tražiti da mu PR agencija, makar i ona Ivana Račana, vrati pare i plati za nanesenu povredu časti i ugleda. Karakter, naime, nije politička kategorija i ne govori ništa o kandidatu koji to, umjesto političkih vrijednosti, stavlja u prvi plan vlastite predsjedničke kampanje. Što bi, napokon, bio Milanovićev karakter? To što se svađao s HDZ-om i radio o glavi koalicijskim partnerima u Kukuriku koaliciji? Što se sukobljavao sa susjedima i išao niz dlaku Bruxellesu? Gubitak pet izbornih sljedova za redom i radne navike svakodnevno okončavane ranijim radnim ručkom u restoranu Tač? Nedodirljivost u odnosu na građane i novinare, kojima nije odgovarao na pitanja, nego solio pamet gimnazijskim štosovima? U hrvatskom političkom teatru Milanović nije karakterni glumac. On je zvijezda repatica jedne kratkotrajne lijevo liberalne vlasti koja se ugasila u nemoći vlastite nesposobnosti. Milanović je slučajni političar, epizodist koji je dobio glavnu ulogu na osnovu navodne preporuke pokojnog Ivice Račana svojim nasljednicima a koju je odigrao iznimno loše. Anketa o tome tko će podržati "predsjednika s karakterom" pokazuje sramotan start njegove kampanje. Siguran je samo u podršku dijela SDP-a i to onoga što ga je zadužio podjelom fotelja. Možda im se pridruži i HSS obećaju li im i dalje ulazna mjesta na koalicijskog listi sa SDP-om te vječiti SDSS kao najveća vjetrenjača u hrvatskoj politici. Lijeva fronta Naravno, može se nabrojiti još najmanje dvadeset razloga zbog kojih je Zoran Milanović loš, nepodesan, neinventivan i potrošen predsjednički kandidat. Ali, i deset nabrojenih dovoljan su razlog da se zapitamo o karakteru onih koji su promovirali "predsjednika s karakterom" čiji će gubitak predsjedničkih izbora iznimno otežati napor SDP-a i koalicije liberalnih stranaka da osvoji naredne parlamentarne izbore. Da, postoje i odgovori tko bi bili bolji kandidati ljevice. Političari i uglednici koji bi ujedinili građanski lijevi centar i poveli ga u istinski sraz s HDZ-ovom falangom desnice, klerikalaca i osoba koje doista misle da je Zemlja ravna ploča. Zašto lijeva fronta, recimo, ne kandidira dr. Antuna Vujića, bivšeg ministra kulture i enciklopedista, akademika Ivu Šlausa, liberalku i bivšu predsjednicu Ustavnog suda Jasnu Omejec, europskog zastupnika Tonina Piculu, znanstvenika Slobodana Vukičevića, profesora Vjerana Zuppu, poduzetnika Emila Tedeschija, povjesničara Nevena Budaka ili akademike Milivoja Solara i Branka Despota? Svatko od njih posjeduje ugled i dostojanstvo potrebno za obnašanje više-manje protokolarne dužnosti predsjednika Republike. Glavni kandidati - Zoran Milanović i Kolinda Grabar-Kitarović nude nam nekoliko mjeseci "uzbudljive kampanje" na kojoj bi im pozavidjele piljarice na tržnici. Svakako će se raspravljati o Titovoj bisti i Bleiburgu, Tuđmanu i Gojku Šušku, preseljenju Ureda predsjednika, službenim automobilima, diplomaciji i dodvoravanju Washingtonu i Bruxellesu - ali se zacijelo neće razgovarati o tome da Hrvatska zaslužuje uglednog predsjednika koji neće sam sebe proglašavati državnikom na prvoj konferenciji za novinare.