Jakovčić će prije odustati od terana, nego podržati Milanovića
Među čelnicima dviju stranaka ljubav je pukla još u ljeto 2011. godine, netom nakon friško, za parlamentarne izbore oformljene Kukuriku koalicije. Milanović je imao postati premijerom, a prvi dokument koji bi potpisao s ondašnjim istarskim županom Jakovčićem bila je upravo suglasnost za početak razvoja projekta Brijuni rivijera. Ali zbog zaraženosti idejom o Istri nalik Monte Carlu, Jakovčić nije odolio ponudi tadašnje predsjednice Vlade Jadranke Kosor
Ovih dana nije lako biti Boris Miletić. Šef IDS-a u vidljivim je problemima. A preznojavanje je tek počelo. I to ne zbog najavljivanih ljetnih toplotnih udara. Još manje zbog povratka Zorana Milanovića iz političkog egzila. Iako se letimičnim pogledom na površinu guste kaše u koju se IDS uvalio može tako činiti, kandidatura bivšeg SDP-ovog premijera za predsjednika države nije sukobila IDS i SDP. Treba to reći točno tim riječima, a ne se skrivati iza traljavih zahtjeva IDS-ovog političkog tajnika Giovannija Sponze i ispraznih nedosljednih naklapanja o velikoj koaliciji HDZ-a i SDP-a. Istina, Milanovićeva kandidatura reanimirala je simptome duge povijesti bolesti na relaciji IDS - SDP, ali izvor virusne infekcije Miletićevih nevolja nije na Iblerovom trgu, nije čak niti u Hrvatskoj. On je u Bruxellesu i pakira kofere.
Počasni predsjednik IDS-a, prekaljeni vođa Ivan Nino Jakovčić vraća se u voljenu Istru. I prije će odustati od terana kao autohtone istarske sorte, nego glasati za Zorana Milanovića. Grotlo nervoze koje se širi IDS-ovim redovima Jakovčićevo je maslo. Miletić je kolateralna žrtva njegove opsesije megalomanskim turističkim planom Brijuni rivijerom. Kao što je to svojevremeno bio i Zoran Milanović. Među čelnicima dviju stranaka ljubav je pukla još u ljeto 2011. godine, netom nakon friško, za parlamentarne izbore oformljene Kukuriku koalicije. Milanović je imao postati premijerom, a prvi dokument koji bi potpisao s ondašnjim istarskim županom Jakovčićem bila je upravo suglasnost za početak razvoja projekta Brijuni rivijera. Ali zbog zaraženosti idejom o Istri nalik Monte Carlu, Jakovčić nije odolio ponudi tadašnje predsjednice Vlade Jadranke Kosor. Nestrpljivo je čekao deset godina, agonija je prerasla u ludilo, pobjeda na izborima činila se dalekom i riskantnom.
S nožem u leđima
"Od Jakovčića očekujem da ne potpisuje, to je jedino suvislo. To je prvi projekt koji ćemo potpisati u Istri, to je moje obećanje", kazao je tada Milanović. Ali Jakovčić se oglušio. Ugovor o početku provedbe projekta Brijuni rivijera na lokacijama Hidrobaza i Katarina-Monumenti potpisan je uz ovacije. No, iako je već tada trebalo doći do raskida koalicije, Milanović je progutao knedlu, SDP i IDS ipak su na parlamentarne izbore otišli držeći se za ruke. Kukuriku koalicija je odnijela pobjedu, Milanović postaje premijer, ali time ne zaboravlja na Jakovčićev akt nelojalnosti.
Još uvijek, dakle, s Jakovčićevim nožem u leđima, 2013. godine, u predvečerje lokalnih izbora, SDP-ov šef raspušta pulsku i istarsku organizaciju SDP-a, a nakon što nije izabran za predsjednika IDS-a, Damir Kajin postaje SDP-ov kandidat za župana. Formalno još uvijek u braku, IDS i SDP odonda i formalno spavaju svaki u svojem krevetu. Ili, bolje rečeno, objeduju svaki za svojim stolom. Tako je tada rekao i Jakovčić: "Neću više sjesti za isti stol sa Zoranom Milanovićem".
A onda se dogodio Uljanik. Krivicu za propast brodogradnje u Puli mnogi pripisuju upravo Jakovčiću. Njegova izjava da Uljanik treba premjestiti iz pulskog zaljeva, zbog, još jednom - Brijuni rivijere - Miletića je stajala mnogih neprospavanih noći. I dok je Jakovčić grijao fotelju u Nadzornom odboru tvrtke Afarak Danka Končara, potencijalnog Uljanikovog strateškog partnera i koncesionara na sjevernom dijelu pulske luke, Katarini-Monumentima, aktualni predsjednik IDS-a stjeran je u kut. Vrag je odnio šalu, pritisak javnosti bio je prevelik, stranka se našla u gabuli. Stoga se distancirao od mentora, postavio mu je ultimatum i natjerao ga da izađe iz Končarevog poduzeća.
Tražit će funkciju
Pred Miletićem je još jedan sličan scenarij. Odluku mora donijeti, nestrpljivo mu kuca na vrata, ali on odugovlači. Nakon što su tražili od vrha SDP-a da potvrdi da nikad neće koalirati s HDZ-om, IDS sada zahtijeva da Davor Bernardić u Pulu pošalje Milanovićev program i zamoli podršku. Onda će tek razmisliti. U to vjeruju samo naivni. IDS ima dvije opcije: ili ne podržati Milanovića ili se, još jednom, okrenuti protiv počasnog predsjednika. A to neće biti jednostavan zadatak. Miletić s pravom bježi od odgovornosti, kupuje si vrijeme. U svojim redovima još uvijek ima članove koji Jakovčiću nisu, i vrlo vjerojatno nikad niti neće, okrenuli leđa. Ukoliko dođe do unutarstranačkih glasanja, podrška Milanoviću neće biti plebiscitarna. A to miriše na raskol i revolt Jakovčićevih sljedbenika. Situacija se toliko zakomplicirala da bi Miletiću bilo najbolje da nikoga niti ne podrži. Osim što zapravo takvo rješenje ne postoji. Ako se u skorašnje vrijeme ne pojavi neki drugi prihvatljiv kandidat na ljevici, Milanović ostaje jedina opcija. Ako, pak, IDS, odnosno Amsterdamska koalicija ne budu imali svog kandidata, a ne podrže Milanovića, bit će stranka bez stava i u tom slučaju im ostaje jedino da biračima u Istri poruče da glasaju po vlastitoj savjesti.
To je riskantno jer bi time ujedno indirektno dali podršku kandidatu desnice, koju istovremeno optužuju za destabilizaciju Istre. Podrška Milanoviću nameće se, dakle, sama po sebi, što god Jakovčić govorio o tome da koalicija predvođena IDS-om, HSS-om i GLAS-om treba imati vlastitog predsjedničkog kandidata. Tih jakih, kvalitetnih, autentičnih političara Amsterdamska koalicija nema. Osim ako tu odgovornost neće preuzeti upravo Jakovčić s obzirom na to da je ionako odlučio da se neće ponovno kandidirati za Europarlament. Malo je vjerojatno da će se samovoljno politički eutanazirati, a puno je izglednije će od stranke, koju je takoreći stvorio, tražiti nekakvu funkciju za nadolazeće godine. Oko Brijuni rivijere još uvijek ima posla.
Nema komentara:
Objavi komentar