LIJEČNICA, KIRURGINJA, POČASNA KONZULICA…
NELA SRŠEN: Svaki pacijent je priča za sebe i svaka bolest je priča za sebe
Uvijek pokušavam napraviti sve što mogu da pomognem svojim pacijentima. To nije samo posao koji se odvija u operacijskoj sali, već s pacijentom dijelim puno više. To je partnerski odnos. Pokušavam aktivirati samog pacijenta, da aktivno sudjeluje i bude osvješćen u pogledu svoje bolesti, što pomaže u aktiviranju unutarnjeg mehanizma, koji doprinosi putu ozdravljenja
Nela Sršen, liječnica, kirurginja, počasna konzulica Republike Hrvatske u Italiji i predsjednica Udruge Hrvatska kuća u Padovi. Kad je riječ o tako iznimnoj ženi koja je i sama prošla kroz kalvariju bolesti, ali koja u sebi ima iznimnu energiju koja pridonosi tome da svakom čovjeku i pacijentu pristupa na poseban način, te donosi jednu novu dimenziju već pri prvom susretu, nameću se brojna pitanja. Zanimalo nas je što napraviti u određenoj situaciji kad je riječ o bolesti, o njenoj knjizi "Rak na duši", pravilnoj prehrani, što voli čitati, kako provodi slobodno vrijeme kojeg nema puno...
Posvećena poslu
- Obožavam čitati i to ne samo stručne knjige već i beletristiku. Nedavno sam pročitala možda malo poznatu priču Marka Twaina naslovljenu "Tajanstveni stranac". Kako obožavam Nikolu Teslu, jer je bio iznimna osobnost i znanstvenik, negdje sam pročitala da je volio tu knjigu te sam je odlučila pročitati, ne bih li i sama dokučila što je u njoj tako privlačno. I doista mogu reći da je posebna, ali je isto tako teško ukratko prepričati o čemu se radi u toj priči. Najbolje ju je pročitati. To isto vrijedi i za knjigu "Psi" od kojih sedamsto stranica, čije je ime autora obavijeno velom tajnom, a koja predstavlja, rekla bih, svojevrsni filozofski traktakt. Kako sam je dobila od posrednika, mislim da ću se u dogledno vrijeme susresti s autorom, riječ je o slovenskom književniku, koji je očito želio da čitam njegovo djelo.
Kad smo je pitali za slobodno vrijeme, rekla je kako ga nema puno, da sve slobodne trenutke provodi zajedno s kćeri te da joj je najbolji način opuštanja ostati kod kuće, u trenirki i papučama te udobno smještena u fotelji uz kamin čitati zanimljivo štivo.
- Moj posao je takav da sam zapravo stand by cijelo vrijeme. Znam planirati slobodno vrijeme, dogovaram se za odlazak u kino, na izlet, ali onda se dogodi nepredviđena situacija i moram natrag u bolnicu. Znalo se dogoditi da u kinu gledam film, dobijem hitan poziv i izađem usred kinopredstave. Moj je posao takav, a ja sam mu predana. Nemam vremena za tjelovježbu. Moji u teretani su sretni ako me vide jednom godišnje, a to je kad dođem platiti članarinu. Trudim se, ali moj je posao takav da ne mogu previše planirati. Odnedavno se u prizemlju zgrade u kojoj stanujem otvorio studio za jogu. Mislim da bi mi ta vrsta tjelovježbe činila dobro pa ću se, prije ili kasnije, "prisiliti" da konačno krenem na vježbanje joge.
Prehrana je važna
Kao doktorici koja se susreće s raznim oblicima karcinoma, zanimalo nas je koliko je u priči o prevenciji bolesti od presudne važnosti ono što stavljamo na tanjur, odnosno unosimo u tijelo.
– Treba paziti na prehranu. To je iznimno važan faktor. I sama pazim što jedem. Uglavnom povrće s malo proteina. Izbjegavam ugljikohidrate i alkohol. Dobra, kvalitetna dijeta je stvar navike. Treba se samo naviknuti na zdraviji način prehrane, ali polako, bez frustracija, jer one rađaju negativne emocije koje nisu dobre. Ne jedem puno. Hrana opterećuje naš organizam, a posebno jetru. Navečer nikako ne preporučujem da se jede, jer tijelo u to vrijeme puno teže probavlja hranu i to doprinosi stvaranju neravnoteže. Bilo bi dobro bar jednom tjedno postiti kako bi se organizam rasteretio i oslobodio toksina. I sama sam u nekoliko navrata postila nekoliko dana prema Breussovoj metodi i mogu vam reći da sam se osjećala izvrsno i imala puno više energije. No priznat ću vam da se znam ja i opustiti. Primjerice, dok radim u Padovi pazim jako na prehranu i disciplinirana sam, ali isto tako kad dođem u Hrvatsku i družim se s prijateljima, uživam u večerama i ručkovima, u finim jelima koja znaju biti i pomalo masna, teška. No tim kulinarskim bakanalijama prepustim se dva dana, a onda se opet vratim uobičajenoj zdravoj prehrani. Na tijelo treba paziti dok je zdravo. Valja paziti na prehranu kako se ne bi uništilo zdravlje. Kad se netko zapita zašto ga je zadesila bolest, treba se zapitati kako je živio, kako se hranio, kakve je emocije gajio. Stoga, svakako preporučujem da se vodi računa o uravnoteženoj ishrani koja neće opteretiti jetru, ali i o tjelovježbi. Ne idem u teretanu, ali zato svaku priliku koristim da hodam. Kad god mogu, ne vozim se automobilom već to što trebam obaviti obavljam pješice. Volim hodati, a to je dobro, ispričala nam je doktorica.
Smisao života
Njen životni poziv vezan je uz spašavanje života.
- Moj je život prepun nepredvidljivih situacija. Tome je tako već 26 godina, koliko radim u bolnici u Padovi. U bolnicu dolaze pacijenti koji se nalaze u kritičnom stanju i nema se vremena čekati, kad je riječ o hitnoj transplantaciji jetre. Prije desetak dana trebala sam imati slobodan vikend, ali sam ga posvetila tromjesečnoj bebi kojoj je trebala moja pomoć. Ne bih si oprostila da uzmem slobodan vikend, a da beba ili neki drugi hitni pacijent ostane bez moje podrške. Uvijek pokušavam napraviti sve što mogu da pomognem pacijentima. Sve to što radim jest smisao mog života. To nije samo posao koji se odvija u operacijskoj sali, već s pacijentom dijelim puno više. To je partnerski odnos. Pokušavam aktivirati pacijenta. On aktivno sudjeluje i osvješćen je u pogledu svoje bolesti, što pomaže u aktiviranju unutarnjeg mehanizma, koji doprinosi putu ozdravljenja. Tada pacijent nema vremena biti negativan spram bolesti ili depresivan, već ga motiviram da se aktivno odupre bolesti. Svaki pacijent je priča za sebe i svaka bolest je priča za sebe. Treba stoga raditi na osvješćivanju pacijenta, kako bi se postigli što bolji rezultati pri liječenju.
Tijekom razgovora s doktoricom doznali smo kako nerijetko svojim pacijentima nosi lijek kako ne bi morali dolaziti u Padovu samo zbog toga.
– Mislim da je moj način rada, da pomažem svojim pacijentima tako što im donosim lijekove, sasvim normalan, human. Tijekom rada na izlječenju uspostavi se prijateljski odnos i meni je stoga sasvim normalno da, ako primjerice prolazim kroz Ljubljanu ili Rijeku, donesem lijek. Znalo se dogoditi da se nađemo na određenom punktu na autocesti kako bih im dala lijek ili oni meni nalaze, dokumentaciju kako bih je mogla proučiti. Već kad sam na putu k određenom smjeru ne vidim razloga zašto im ne bih pomogla pa i na ovaj način, kazala je.
Slojevito pitanje
S obzirom na to da su posljednjih godina u porastu tumorska oboljenja, zanimalo nas je što se može učiniti u tom pogledu i nalazi li se dio rješenja možda u njezinoj knjizi "Rak na duši".
- To je filozofsko pitanje, ali i pitanje religije te sociološkog konteksta. Vrlo je slojevito. Kemoterapija i kirurgija jesu temeljne u liječenju, no treba poraditi i na duhovnoj dimenziji. Sve što upijamo iz okoline, sve to utječe na nas. Nismo svjesni koliko svi ti odnosi utječu i na naše zdravlje. Kad konačno osvijestimo i počnemo mijenjati svoje životne prioritete, znači da smo na dobrom putu. Naime, emocije modificiraju ljudsko biće, energiju tog ljudskog bića, bile one pozitivne ili negativne. Kad vidite zaljubljenu osobu, vi ćete to na njoj pročitati, kao što ćete uočiti kad je osoba zaokupljena problemima, nezadovoljna, prepuna traumi... Treba slušati svoje tijelo, svoje potrebe. Važno je da sami odlučujemo što je dobro za nas. Tijekom razgovora s pacijentima uočila sam kako i sami govore o tome kako su tijekom bolesti promijenili način života, napravili selekciju prijatelja, promijenili posao ili odnos prema nekim ljudima... Emocije su u cijeloj toj priči itekako važne, naglasila je doktorica Sršen od koje smo doznali kako će u 2020. godini predstaviti novu knjigu, koju za sada drži u "tajnosti", ali o kojoj će svakako biti govora kad za to dođe vrijeme.
Nema komentara:
Objavi komentar