THE STORY OF A DEAR FRIEND

(zbog koje sam sanjao cijelu noć) Tuži se mučenik, čovjeku iz Kumlerovog dvora, na prokletstva koja ga prate njegov život. Staloženi se njegov sugovornik mudro zamisli, pa mu odgovori: _Zar ne vidiš koliko si u svemu tome sam sebi pridonio ?. Sreća te zapala, kao svjetskog putnika, - toliko toga da vidiš. Da slušaš cvrkut ptica sve oko sebe. ,Da zapaziš veličastvene praskove zalaza sunca ,i da se diviš kohezijskoj srebrno rosnoj kapljici na svome ornamentnom ležištu zeleng lista. Projurio si Napoli da nisi ni zapazio njegove ljepote. Ni Vezuvio, ni veličanste muzejske okamenjene i žive ljudske mumije, prezervirane debelim slojevima prašine, koja je natkrila eksplozija Vezuvia svojim debelim plašem prvog stoljeća naše gospdonje ere. Nisu te ni drzule Šibao si rodnim krajem Tome Akvinskog, da mu se nisi ni naklonio, niti si znao za njega. Naš Kumlerac nije ni opazio da nad njime lebdi aždaja Marije Antoiete, i vuće njegove nespretne konce do svoga dosadnog nebeskog svoda,pa mu drekne: „ Poruči ti tvome Marku, koji je proveo svoj život između četiri pleha na kotačima, da je umjesto što se brinuo o svom uzrastu, hraneći se konzervama, mogao da se hrani i kolačima!“