PISMO ČITATELJU

U ovom sivilu u kojem se naš svijet strmoglavi malo je prostora, ili gotovo nikakva za neki pozitivni ishod nekih vedrijih viđenja, jednako po svim društvenim sferama ekonomskih, pandemijskih, opće socioloških, kulturoloških i humanističkim stremljenjima. Osim, dabome, našeg individualnog don Kijotizma, za one koji još uvijek posjeduju tračke hrabrog optimizma da se suoče klasnim vjetrenjačama,, čiji vjetrovi pokreću njihove nagone jačeg nad nemoćnim ljudskim bičem. Novi se Sheakespearci ni Gogolji više ne rađaju. Dok, na njihovom mjestima tek kliju neke vegetativne krhotine bez ikakvih analiičkih osobina vlastitih opstojnosti