četvrtak, 31. listopada 2013.

CIJENJENA GOSPODJO,


Zahvaljujum na cestitci. Osobno, dane u godini tek valoriziram po njihovoj vedrini ili tmurnosti,  po nekakvim sadrzajnostima, ili pak po njihovim ispraznim tokovima, koja nas cesto znaju vracati u jednu vrstu vegetativng apsurda.
U vezi jucerasnjeg posta, niposto nije bila namjera da se uobicajenom sklonoscu srlja u neke skrajnosti; narocito ne po povijesnim temama nase barbarske ere, za koju ovdje ne postoji jedna strucna  nadleznost.
No, sama cinjenica da je nasa cjelokupna pisana povijest satkana upravo tokom evolutivne ere barbarstva, da smo u toj istoj razvojnoj eri stekli vlastitu svijest, da su se njenim tokom  radjale brojne civilizacije, od egipatske, mezopotamske, odnosno maloazijske, do stare grcke, kartadjanske,  rimske, pa sve do prekomorsih Maja.  Jasno nas, ponekad, dovodi u sumnju : dali je danasnje covjecanstvo jos uvijek utonuto u njenim bitnim karakteristikama. Narocito po pitanju nase opce kulturoloske razvojnosti, odnosno njenog  kolosalnog  zaostajanja  iza tehnoloskih manija, koje, ne samo da te medjusobne nesrazmjernosti vode nikuda, vec da njihova klasna, profitno-ekonomska  bitnost vodi ravno u opci kraj svih civilizacija.

K tome:  klasicno barbarstvo, na svom samom vrhuncu radja Homera.
Suvremeno barbarstvo – Cervantesa.
Zlatno doba robovlasnistva, koje zatice u Ateni vise robova nego njegovih posjednika., gdje se radja Fidie-otac klasicne likovne umjetnosti i Heraclitus, koji otkriva da je u prirodi sve podredjeno neprekidnim mijenama..
U nasem barbarstvu -Michelangelo, koji gadja cipelom sa Sistinsh skela gundjajuceg Papu, i Marx, koji razradjuje  materjalisticku dijaliktiku razvojno-drustvenih epoha.

Kakve li podudarnosti sa pojavom Krscansta na prelazu robovlasnickog u feudalno drustvo, koje pretvara robove u kmetove,sa usporedbom  prelaza feudalizma u gradjansko drustvo i radjanje devetnaesto stoljetnog humanizma
Ovdje nekoliko navoda na temu
                                               ************
„Gledajuci prema nadolazecim katastrofama- ekonomskim i politickim- cesto pretpostavljamo da cemo se svi zajedno suociti s njima, da su nam potrebne vodje koji shvacaju koliko vec plovimo tim kursom samounistenja. Ipak, nisam toliko sigurna. Mozda je dio razloga zasto se toliki dio nasih elita, i politickih i korporacijskih, miri s klimatskim promjenama taj sto su uvjereni da ce ih novac spasiti od najgorega. To barem djelomicno moze objasniti i cinjenicu zasto toliki broj Bushevih pristasa potjece iz krscanske zajednice Posljednjih dana. U igri nije samo potreba za vjerovanjem da postoji pomocni izlaz iz svijeta koji stvaraju. Vaznije je da je Drugi dolazak parabola onog sto stvaraju na ovom svijetu – sustav koji zaziva razaranje i katastrofu da bi, nakon toga, privatnim helikopterima i zracnim mostovima sebe i svoje prijatelje prenio, ( iz sadasnjeg mu zemaljskog raja Guatemale, op. pr.) u bozansku sigurnost.
                                                                                           Naomi Klein, Doktrina soka,str. 412  
                                               
                                               ***********  
„Izraz 'dobro obrazovani' podsjeca me na krajnje pronicljivu primjedbu Petera Medawara da je sirenje srednjoskolskog i fakultetskog obrazovanja pridonijelo nastanku vekikog broja ljudi koji cesto imaju dobar razvijen smisao za kulturu i knjisku ucenost, ali to obrazovanje daleko premasuje njihove sposobnosti analitickog razmisljanja.“  Nije li to sjajno receno ? To je primjer pisanja od kojeg dobivam potrebu da iostrcim na ulicu i podijelim ga s nekim- bilo s kime- jer je pre vise dobar da ga cuvam za sebe "
                                                                           R. Dawkins, tr. 168, Najveca predstava na zemlji
                                            ****************
¨Nakon nezbrojnih razdoblja kojih su se na svijetu pojavljivali bezopasni trilobiti i leptiri, evolucija je napredovala toliko da su se poceli radjati Neroni, Dzingis- kanovi i Hitleri. Ja, medjutim drzim da je to tek prolazna nocna mora; nakon nekog vremena zemlja ponovno nece biti u stanju podrzavati zivot, i tek ce na nasem planetu opet zavladati   mir. "                                                                      Bertrand Russell


I zar nash prosjecni danasnji pojedinac, koji je u svemu tome sve ili nista, nije ni u stanju sagledati sebe samog kao takvog- zrtva nametnutih zabluda i okrnjenog mentaliteta, primiti na svoju savjest vlastitu odgovornost, udruziti  sa susjedom, i zajednicki krenuti na iznalazenje izlaza iz tog cudno drustvenog  labirinta, u kojem se odrzava covjecanstvo tokom mnogih milenija u jednom opcem dilirijumu  klasno-barbarske podredjenosti, od praiskonog divljaka, pa sve do jedne kultivirane inteligencije  Ane Frank ?!
Do tada, lijep pozdrav , Vas S.

Nema komentara:

Objavi komentar