Europska ljevica žrtva gospodarske krize
| Objavljeno: 16.10.2013 | 09:06 | Zadnja izmjena: 16.10.2013 | 09:22 | 0 komentara |
Socijalističke i socijaldemokratske stranke, koje su oblikovale europski socijalni model i vladale dobrim dijelom kontinenta prije deset godina, među glavnim su političkim žrtvama financijske i gospodarske krize od 2008., no to bi mogao biti dugoročniji trend a ne samo ciklični pad jer ljevica gubi i političku vjerodostojnost, ocjenjuje Reuters.
Mnogi mladi radnici, nezadovoljni masovnom nezaposlenošću i rezanjem javne potrošnje, okrenuli su se ili protukapitalističkoj krajnjoj ljevici ili euroskeptičnoj krajnoj desnici, pokazuju izborni rezultati. Drugi više vjeruju konzervativcima srednje struje poput njemačke kancelarke Angele Merkel da vode gospodarstvo u kriznim vremenima, a neki su jednostavno prestali izlaziti na birališta zbog razočaranja.
Ono što najviše zabrinjava ljevicu, pokret rođen u 19. stoljeću iz organizirane borbe radnika za bolje uvjete rada i životni standard, jest to što je vjera u kolektivni društveni napredak izgubila dobar dio svoje vjerodostojnosti u zrelim razvijenim gospodarstvima. Nejednakost u primanjima na industrijaliziranom Zapadu raste od početka krize, po podacima OECD-a, povećavajući društvene razlike koje bi ljevica trebala smanjiti.
"Socijalna demokracija danas se u osnovi svodi na obranu statusa quo i sprečavanje najgoreg", smatra Olaf Cramme, direktor think-tanka Policy Network, koji se bavi politikama lijevog centra. Njemački socijaldemokrati (SPD) zabilježili su na izborima u rujnu drugi najgori rezultat od Drugog svjetskog rata s osvojenih 25,7 posto glasova. Sada su suočeni s neugodnim izborom hoće li ući u "veliku koaliciju" s Merkel pod neravnopravnim uvjetima ili ostati po strani.
Socijalisti ili socijaldemokrati još vode vlade u 13 od 28 država članica EU-a i u koaliciji su u još pet, ali su često prisiljeni provoditi nepopularne politike koje pogađaju interese njihova biračkog tijela. "To je jako teško balansiranje", kazala je socijaldemokratska danska premijerka Helle Thorning-Schmidt u razgovoru za Reuters u Kopenhagenu. "Proveli smo neke reforme koje su smatrane prilično strogima, ali su bile potrebne."
Austrijski socijalisti (SPOe) izgubili su prošli mjesec mnogo glasova (2,44 posto) iako su i dalje najveća stranka u zemlji s osvojenih 26,82 posto glasova. Talijanska Demokratska stranka (lijevi centar), koja sada predvodi nestabilnu koaliciju ljevice i desnice, ostala je na izborima u veljači bez velikog broja glasova zbog protuestablišmentskog Pokreta pet zvjezdica i rastrgana je frakcijskim sukobima.
U Grčkoj, Irskoj i Španjolskoj, stranke lijevog centra plaćaju visoku izbornu cijenu što su podržale smanjenja plaća u javnom sektoru i mirovina kako su tražili njihovi međunarodni vjerovnici. U Velikoj Britaniji, oporbena Laburistička stranka još uvijek ne uživa povjerenje javnosti jer je bila na čelu države u vrijeme bogaćenja dereguliranog financijskog tržišta koje je završilo slomom 2008., uništivši ekonomski ugled Tonyja Blaira i Gordona Browna.
U Francuskoj, jednoj od rijetkih zemalja u kojoj apsolutnu većinu u parlamentu ima lijevi centar, socijalistički predsjednik Francois Hollande jako je nepopularan jer njegova vlada oklijeva između stare politike povećavanja poreza radi financiranja javne potrošnje i malodušnih reformi socijalnog sustava i tržišta rada, kojima nitko nije zadovoljan.
Neke od nevolja lijevog centra mogle bi biti privremene. Kada se glasači umore od štednje koju provode vlade desnog centra a skandali i odlasci s dužnosti uzmu svoj danak, klatno bi se moglo vratiti na njegovu stranu. No, on više ne može ponuditi velike nade u bolju budućnost putem državnog intervencionizma. Manje je plodova gospodarskog rasta za preraspodjelu, globalizacija nastavlja rušiti plaće i pogoršavati uvjete rada u razvijenim zemljama, a starenje stanovništva i smanjenje radne snage sve više otežavaju održavanje socijalnih prava i mirovina na dosadašnjoj razini.
Europska ljevica suočena je s političkom dilemom kako ponuditi vjerodostojnu, modernu viziju društvene pravde. (Hina)
**********************************
Mnogi mladi radnici, nezadovoljni masovnom nezaposlenošću i rezanjem javne potrošnje, okrenuli su se ili protukapitalističkoj krajnjoj ljevici ili euroskeptičnoj krajnoj desnici, pokazuju izborni rezultati. Drugi više vjeruju konzervativcima srednje struje poput njemačke kancelarke Angele Merkel da vode gospodarstvo u kriznim vremenima, a neki su jednostavno prestali izlaziti na birališta zbog razočaranja.
Ono što najviše zabrinjava ljevicu, pokret rođen u 19. stoljeću iz organizirane borbe radnika za bolje uvjete rada i životni standard, jest to što je vjera u kolektivni društveni napredak izgubila dobar dio svoje vjerodostojnosti u zrelim razvijenim gospodarstvima. Nejednakost u primanjima na industrijaliziranom Zapadu raste od početka krize, po podacima OECD-a, povećavajući društvene razlike koje bi ljevica trebala smanjiti.
"Socijalna demokracija danas se u osnovi svodi na obranu statusa quo i sprečavanje najgoreg", smatra Olaf Cramme, direktor think-tanka Policy Network, koji se bavi politikama lijevog centra. Njemački socijaldemokrati (SPD) zabilježili su na izborima u rujnu drugi najgori rezultat od Drugog svjetskog rata s osvojenih 25,7 posto glasova. Sada su suočeni s neugodnim izborom hoće li ući u "veliku koaliciju" s Merkel pod neravnopravnim uvjetima ili ostati po strani.
Socijalisti ili socijaldemokrati još vode vlade u 13 od 28 država članica EU-a i u koaliciji su u još pet, ali su često prisiljeni provoditi nepopularne politike koje pogađaju interese njihova biračkog tijela. "To je jako teško balansiranje", kazala je socijaldemokratska danska premijerka Helle Thorning-Schmidt u razgovoru za Reuters u Kopenhagenu. "Proveli smo neke reforme koje su smatrane prilično strogima, ali su bile potrebne."
Austrijski socijalisti (SPOe) izgubili su prošli mjesec mnogo glasova (2,44 posto) iako su i dalje najveća stranka u zemlji s osvojenih 26,82 posto glasova. Talijanska Demokratska stranka (lijevi centar), koja sada predvodi nestabilnu koaliciju ljevice i desnice, ostala je na izborima u veljači bez velikog broja glasova zbog protuestablišmentskog Pokreta pet zvjezdica i rastrgana je frakcijskim sukobima.
U Grčkoj, Irskoj i Španjolskoj, stranke lijevog centra plaćaju visoku izbornu cijenu što su podržale smanjenja plaća u javnom sektoru i mirovina kako su tražili njihovi međunarodni vjerovnici. U Velikoj Britaniji, oporbena Laburistička stranka još uvijek ne uživa povjerenje javnosti jer je bila na čelu države u vrijeme bogaćenja dereguliranog financijskog tržišta koje je završilo slomom 2008., uništivši ekonomski ugled Tonyja Blaira i Gordona Browna.
U Francuskoj, jednoj od rijetkih zemalja u kojoj apsolutnu većinu u parlamentu ima lijevi centar, socijalistički predsjednik Francois Hollande jako je nepopularan jer njegova vlada oklijeva između stare politike povećavanja poreza radi financiranja javne potrošnje i malodušnih reformi socijalnog sustava i tržišta rada, kojima nitko nije zadovoljan.
Neke od nevolja lijevog centra mogle bi biti privremene. Kada se glasači umore od štednje koju provode vlade desnog centra a skandali i odlasci s dužnosti uzmu svoj danak, klatno bi se moglo vratiti na njegovu stranu. No, on više ne može ponuditi velike nade u bolju budućnost putem državnog intervencionizma. Manje je plodova gospodarskog rasta za preraspodjelu, globalizacija nastavlja rušiti plaće i pogoršavati uvjete rada u razvijenim zemljama, a starenje stanovništva i smanjenje radne snage sve više otežavaju održavanje socijalnih prava i mirovina na dosadašnjoj razini.
Europska ljevica suočena je s političkom dilemom kako ponuditi vjerodostojnu, modernu viziju društvene pravde. (Hina)
**********************************
Jedan od najtuznijih, svijesnog ili ne, komentara o
sadasnjem polozaju Svjetske Ljevice. Baziran na potpunom izvrnucu njene
drustvene uloge od samog zaceca Prve i
Druge Internacionale svojom reakcionarnom reformatoskom ulogom , (reformiraj da
sapsis postojece). Cime je uvijek i navrijeme pridonasala ometanju revolucionarnih tendencija, koje su
se radjale u toku, i pred same pojave Prvog i Drugog svjetskog rata. Ta njena
antihumana uloga, i danasnjeg njenog vladarskog partnera Kapitala, zajednickom spregom, vodi
covjecanstvo prema prijetecoj katastrofi naj vecih razmjera.
Suvremenom covjeku tek
predstoji ona jedina nada da jednom i napokom krikne globalno, i u ime zdravog
razuma sveukupnog covjecanstva:
„ Doli Desnica i Ljevica !
Vlastitu sudbinu preuzimljem
u svoje ruke!“
www. severinomajkus.com/blog
Nema komentara:
Objavi komentar