Od samog zaceca nase civilizacije, koja biva zasnovana na
privatnom vlasnistvu nad prirodnim resursima, i porobljavanju covjeka, pretvarajuci ga u
objekt uporabe, kapital, kao njegova posljedica, jos onda pocinje izostravati svoju razornu osvajacku narav
divljacke, dvosjekle konkurentnosi, koja
vodi covjeka u njegovu kontradiktornu opstojnost, u odnosu na njegovo najdulje evolutivno razdoblje, gdje se kalilo u suradjujuce bice unutar sebe i ostalih bioloskih vrsta, te prirodnim zakonima, kojima biva podcinjen u onom ranom stadijumu primitivnog komunizma.
Prelaskom u novu eru klasnih podjela, koje nalazhe privatno vlasnistvo, ne samo da dolazi do
jednog opceg zastoja covjekove suradjujuce naravi, gdje se uporedo s time
odvija jedan pomahnitali i uskogrudni tehnoloski razvoj, kao jedini faktor koji intensificira izrabljujuci potencijal sve malobrojnih posjednika nad sve
vecim obezvlastenim masama, vec se samim
time otvaraju i uslovi za uporedan kulturoloskoki manjak, gotovo
na svim drustvenim poljima.
Fenomen ili pravilo, danas, vise nego ikad u povijesti
ljudskog roda, sobom donosi i ono kruciajlno pitanje : „Covjece, kuda dalje ?“
Moze li da se jedna evolutivna, kulturoloska pojava – usmjerena
prema buducem Covjeku, i dalje rastace u njene najsitnije djelice sumanutim tehnoloskim razaranjem zivotnih potencijala Zemlje; tek za jedno
kratkovidno interesno sljepilo nekolicine razuzdanih manijaka, koji drze u svom sizofrenom posjedu sveukupne
stecevine covjecanstva ?!
Nema komentara:
Objavi komentar