(CENZURIRANI PRENOS)
ŠOKANTNI UVJETI U DOMOVIMA ZA INVALIDE (2)
ŠOKANTNI UVJETI U DOMOVIMA ZA INVALIDE (2)
Hrvatska nema dovoljno socijalnih radnika koji bi nadzirali privatne domove i udomiteljske obitelji
Zeljko Hajdinjak / Cropix
SAŽETO
U drugom dijelu ekskluzivnog serijala razgovaramo s autorima šokantnog istraživanja, profesorima sa Studija socijalnog rada
Da se profesori sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu nisu osobno angažirali na istraživanju te teme, javnost vjerojatno ni danas ne bi znala da se u privatnim domovima i udomiteljskim obiteljima zlostavlja i maltretira stotine osoba diljem Hrvatske. Riječ je o prof. dr. sc. Zdravki Leutar, doc. dr. sc. Marku Buljevcu i doc.dr.sc. Marini Milić Babić.
Autori istraživanja kažu kako su ih rezultati doista iznenadili, a dio krivnje za takvu situaciju vide i u samom sustavu koji je često potkapacitiran te nema dovoljno stručnjaka koji bi mogli kvalitetno nadzirati rad udomiteljskih obitelji i privatnih domova.
Marko Todorov / Cropix
"Terensko istraživanje koje je proveo tim zaposlenika Studijskog centra socijalnog rada: doc.dr.sc. Marko Buljevac, doc.dr.sc. Marina Milić Babić i prof.dr.sc. Zdravka Leutar proveden je od veljače do srpnja 2015.godine. Obilazili smo obiteljske domove i udomiteljske obitelji, ali tek nakon što bismo dobili pristanak udomitelja i skrbnika i korisnika da žele sudjelovati u istraživanju. Odlučili smo to napraviti na poticaj Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, gospođe Anke Slonjšak, koja se i sama u radu često susretala s pritužbama odraslih osoba smještenih u takve objekte. Ustanovili smo kako je nadzor nad tim udomiteljima često nedovoljan. Problem je i što su inspekcije gotovo uvijek najavljene, pa je upitno pokazuju li njihova izvješća stvarno stanje. Imali smo čak i slučajeva gdje se nadzor provodi telefonskim putem. Krivnja nije na socijalnim radnicima, koji stvarno pokušavaju svoj posao raditi što je moguće bolje, ali su u takvoj situaciji da na jednog stručnjaka dolazi golem broj korisnika i nemoguće je kvalitetno raditi s njima", kažu doc.dr.sc. Marina Milić Babić i doc.dr.sc. Marko Buljevac.
Ističu kako je poseban problem što osobe koje su smještene u udomiteljskim obiteljima često ne znaju koja su njihova prava i misle da se nemaju kome obratiti. Vjeruju da je život kakav vode jedin moguć, te ni ne znaju da bi se možda nešto moglo promijeniti kada bi se, primjerice, na uvjete u kojima žive požalili odgovornima. No tu je, kažu, velika i odgovornost lokalne zajednice u kojoj ti ljudi žive.
Susjedi, prijavite udomitelje koji zlostavljaju ljude
"Socijalni radnik ne može u svakom trenutku znati što se događa. Ali zato bi trebali reagirati oni koji primijete kršenje prava. To su svi oni koji na bilo koji način dolaze u kontakt sa tim ljudima, od liječnika do susjeda koji žive u prvoj kući do udomiteljske obitelji i koji vide što se događa. Oni mogu, potpuno anonimno, svoja saznanja prijaviti socijalnoj službi koja uvijek reagira i u takvim slučajevima dolazi u nadzor", kažu docenti Buljevac i Milić Babić.
Kao jedan od specifičnih problema na koji su naišli tijekom svog istraživanje izdvajaju izmještanje ljudi iz urbanih sredina u ruralne, gdje moraju u potpunosti promijeniti svoje životne navike. Tako su ljudi koji su čitav život proveli u gradu, dovedeni u malena sela, pa i zaselke, gdje nemaju nikakav socijalni kontakt, te su primorani raditi poslove poput mužnje krava i brige o domaćim životinjama, što nikada nisu radili i ne znaju kako.
"Na žalost, moramo napomenuti da ni mi kroz ovo istraživanje nismo dobili potpuni uvid u ono što se događa. Korisnici su u strahu, boje se da bi im se nešto moglo dogoditi ako udomitelji saznaju što su rekli. Strahuju i zato što nemaju kuda, a moraju negdje živjeti", kažu naši sugovornici. Dodaju da se udomitelji prema osobama s invaliditetom često ponašaju tako da zadovolje samo njihove najosnovnije potrebe, umjesto da ih tretiraju kao osobe s dostojanstvom i zajamčenim ljudskim pravima.
Grubo kršenje ljudskih prava
Napominju da je Hrvatska ratificirala brojne svjetske i europske propise koji jasno propisuju koja prava osoba s invaliditetom mora imati, ali da je ovo istraživanje samo potvrdilo kako se ta prava često vrlo grubo krše. Već sama činjenica da udomitelje dosta korisnika zove "gazda" govori dovoljno o tretmanu kojeg dobivaju.
Razgovarali su i sa udomiteljima koji, pak, tvrde kako je tih oko dvije tisuća kuna, koliko dobivaju po svakom korisniku, premalo za vođenje kvalitetne brige o njima.
"Ali, ako uzmete da zakon propisuje kako svaka udomiteljska obitelj može imati do četiri korisniku, to je oko osam tisuća kuna mjesečno. Plus, ti ljudi pomažu, rade na poljoprivrednim imanjima ili po kući, tako da to zapravo nije malen novac",zaključuju docenti sa Studijskog centra socijalnog rada, Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu.
U idućem nastavku
VIDEO: Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak: Znamo da osobe s invaliditetom trpe izrabljivanja, iskorištavanja i kršenja ljudskih prava
Imate li iskustva s udomiteljskim obiteljima? Je li neki član vaše obitelji pretrpio zlostavljanje u takvim domovima? Javite nam na tomislav.kukec@hanzamedia.hr
Nema komentara:
Objavi komentar