ŽIVOTNI ZAOKRET "AFRIČKOG ŠIME" KOJI JE RADIO ZA GENERALA GOTOVINU:
"Dao sam otkaz kako bih pomogao izbjeglicama, a sada ih namjeravam zaposliti"
Prije tri tjedna u centru Zagreba, na adresi Gundulićeva 13, otvoren je The African Cuisine & Bar iza kojeg stoje dva prijatelja rođena u Nigeriji koji su se 2013. upoznali u Zagrebu gdje su zajedno krenuli u poduzetničke vode.
Od ostalih restorana u gradu razlikuje se na tri načina: prvi je koji promovira isključivo afričku kulturu i hranu, u njemu nema mjesta modernom minimalizmu, već je na prvom mjestu udobnost, i treće, jedan od vlasnika jePrince Wale Soniyiki, jedan od prvih izbjeglica koji su dobili azil u Hrvatskoj i jedan od rijetkih koji imaju stalan posao.Naime, zaposlenih azilanata u Hrvatskoj je vrlo malo. Djelomično jer zemlja prima sve manje i manje migranata, a djelomično jer posao jedva uspijevaju dobiti i građani rođeni u Hrvatskoj, a kamoli pridošlice s osnovnim znanjem jezika.Dok sjedi u svom novootvorenom restoranu kojim odjekuje ritam bubnjeva, Prince Wale Soniyiki priča koliko je imao sreće. Iz Nigerije je u Hrvatsku stigao 2011. godine nakon što je izgubio dvojicu braće u krvavim sukobima u njegovoj zemlji. Htio je doći do Italije, no na ruti iz Libije skrenuo je s puta prema splitskoj luci.
- Bio sam jedan od prvih koji su dobili azil u Hrvatskoj. Sedmi po redu, mislim - prisjeća se. Nakon nekog vremena Prince Wale Soniyiki osnovao je udrugu koja je bavila problemima afričkih migranata te je tako dospio u kratki dokumentarac na HRT-u. Na televiziji ga je zapazio umirovljeni general Ante Gotovina, koji se nakon što je oslobođen u Haagu počeo baviti uzgojem tuna u Biogradu na Moru.
- Nazvao me na telefon i pitao bih li htio raditi za njega - priča Prince Wale Soniyiki, afrički Šime, kako su ga prozvali mještani. Kod Gotovine je radio kao ribar sve do prošle godine kada je izbila migrantska kriza.
- Želio sam svojim iskustvom i jezikom pomoći ljudima koji su pristizali u Hrvatsku, stoga sam dao otkaz - govori i ističe kako sretnici koji su dobili azil trebaju puno više sreće da nađu posao, a ako ga i nađu, uglavnom su loše plaćeni. Ni kvalitete visokoobrazovanih izbjeglica nisu prepoznate, govori Soniyiki. On sam studirao je poduzetništvo u Nigeriji. Želio je nastaviti svoje obrazovanje, no hrvatski fakulteti tretiraju azilante kao strance pa bi studij trebao plaćati. Trenutno si to, kaže, ne može priuštiti.
- Želim završiti fakultet. I hoću, makar u međuvremenu posijedim - šali se. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, prošle godine u Hrvatskoj je bilo stalno zaposlenih samo 30 migranata. Uglavnom rade u skladištima, mala grupa je kuhara, nekoliko je zlatara, a tu je i jedan poljoprivrednik, zidar i pediker.
"Plaćam stanarinu svojim novcem"
Weithi Bongo je još jedan sretnik među migrantima. Tečaj koji je prošao u Crvenom križu omogućio mu je da radi kao vozač kamiona.
- Tri mjeseca smo učili i tri mjeseca odrađivali praksu - govori Bongo na mješavini francuskog i hrvatskog u stanu kojeg dijeli s cimerom iz Senegala.
- Sada plaćam stanarinu novcem koji zaradim svakog mjeseca - ponosno ističe. Smještaj je još jedan problem s kojim se migranti suočavaju u Zagrebu, jer im stanodavci jednostavno ne žele iznajmiti stan.
- Sretan sam jer radim i imam priliku vježbati hrvatski s kolegama s posla - govori Bongo dok se u pozadini čuje TV. To je jedan od načina na koji uči jezik. Prošao je i tečaj jezika koji je obavezan, no ističe kako traje samo 70 sati i kako to nije dovoljno.
- Država ne ulaže dovoljno u njihovo obrazovanje - napominje Sara Kekuš koja radi u Centru za mirovne studije. Zasad je azil dobilo 300 ljudi. Od početka 2016. 3000 izbjeglica zatražilo je azil, no samo je 130 molbi odobreno. Većina dolazi iz Afganistana, Sirije, Pakistana, Turske i Iraka.
Prince Wale Soniyiki želi im pomoći tako što će ih petero zaposliti u svom restoranu.
- No prvo moraju naučiti kako je moja majka kuhala - zaključuje za Euronews.
Nema komentara:
Objavi komentar