četvrtak, 14. studenoga 2013.

BEZ NASLOVA

EKSKLUZIVNE FOTOGRAFIJE TAJNIH ODAJA ŠEFA HGK

JUTARNJI PRVI U BUNKERU S BLAGOM Polarni medo čuvao kolekciju slika vrijednu 5 mil. eura

Objavljeno: prije 1 h i 24 min
Tajne odaje vile Nadana Vidoševića otkrile i njegovu strast na koju je trošio milijune
Teška drvena vrata se otvaraju. Ulazimo u ogromnu vilu. Sve je luksuzno. Skupocjeno. Vrhunac dizajna, arhitekture. Moderno namješteno u kombinaciji s umjetninama, sofisticiranom tehnikom, antiknim predmetima. Svaki kvadrat je pod videonadzorom, osiguranjem. Zidovi su prepuni slika, uokvireni ogromnim, teškim, drvenim okvirima. Kao da čine sam zid. Skulpture su posvuda, pa i vrt ispred vile ih je prepun.

Tri etaže vile

Tri etaže vile Nadana Vidoševića, najdugovječnijeg šefa Hrvatske gospodarske komore, na zagrebačkom Gornjem Prekrižju, iznutra izgledaju nestvarno, opisuju nam svoje dojmove naši sugovornici dok istražujemo njegovo bogatstvo.
Nije to kuća nekog uspješnog državnog službenika, ministra, župana, šefa Komore, pa ni basnoslovno plaćenog menadžera Kraša, Vidoševićeva vila - odmah primjećuju oni koji prvi puta ulaze u nju - više nalikuje na dom nekog multimilijunaša s Wall Streeta.
I sva ta raskoš, koja je vidljiva na prvi pogled, nije sve. Vila krije puno više.
Vidljivi kvadrati, oko 800 četvornih metara, rasprostiru se na tri etaže. Međutim, vila ima više od tisuću četvornih metara!
Praktički svaka soba ima vlastiti toalet, u kući ih je, čak, 25. U prizemlju je teretana, pred kojom bi se mogao posramiti gotovo svaki zagrebački fitness centar. Tu su i bazen, dvorana za squash, sauna. I naravno, vinski podrum. Ali nije tu kraj. Komandna ploča lifta unutar vile budi sumnju. Gumbi vode na tri etaže. No, na njoj je i ključanica... Postavlja se pitanje: što šef Komore skriva pod ključem?
Kolekciju umjetnina? Satove? Novac?
Razotkriva se, umjesto lifta, i drugi put koji vodi u nepoznato: ogromna polica s knjigama u dnevnom boravku samo je paravan za prolaz. Polica čini svojevrsni klizni zid. Stepenice vode prema dolje. U podzemlje. Nema prozora. Izvana kao da taj dio kuće ne postoji.
Bunker Nadana Vidoševića njegova je najstrože čuvana tajna!
Nije vidljiv ni u građevinskim nacrtima. Sagrađen je, navodno, bez ikakvih dozvola. U potpunoj tajnosti i diskreciji.
Daleko od očiju lopova, njegovih neistomišljenika, kritičara, pa i onih koji ga već godinama prozivaju za teško objašnjivo bogaćenje.

Bukovci u kutiji

Ulaz u bunker izgleda kao ogromni sef prepun statusnih trofeja!
Slike, skulpture, skupcjene knjige, antikne karte, amfore...
Bukovci nabacani u nekoj kutiji, slike odložene jedna na drugu, oslonjene na zidove. Jer 200-tinjak četvornih metara bunkera kao da nije dovoljno za sve to. Najvrednija je to kolekcija u Hrvatskoj.
Primjerice, umjetnička kolekcija bivšeg premijera Ive Sanadera procijenjena je na oko milijun eura.
Ova Vidoševićeva vrijedi najmanje pet milijuna eura!

Kapitalci u zbirci

U bunkeru je pohranio: više od 500 slika, 30 amfora, zbirku stakla iz rimske arheologije, više od 30 vrhunskih skupocjenih starih knjiga, unikatne karte Dalmacije, niz skulptura, kojih je više od 50 na cijelom imanju!
Pravi kapitalci iz kolekcije mogli su se vidjeti na brojnim izložbama i retrospektivama, a pohranjeni su upravo u tom bunkeru - Vlaho Bukovac, Miroslav Kraljević, Leo Junek, Marino Tartaglia, Mato Celestin Medović, Jozo Kljaković, Jerolim Miše, Emanuel Vidović, Oskar Herman i brojni drugi.
Među raritetima iz zbirke je i djelo Oskara Hermana iz 1904. godine. Nadalje su u bunkeru pohranjene umjetnine Meštrovića, Vojina Bakića, Stošića. “Krunisanje kralja” Tomislava Otona Ivekovića, “Tri gracije” Joze Kljakovića, Bukovčev ”Krist na odru”, Kraljevićev “Paša”, Vidovićeva “Splitska luka”... Djela Roberta Auera, Ljube Babića... Popisu kao da nema kraja.
Ali ni to nije sve. Vidoševićev bunker otkiva još jednu strast šefa Komore: lov!
Bunker je prepun lovačkih trofeja. Medvjedi, jeleni, vukovi, divokoze, mufloni... samo su neki od njih. Donedavni gazda Komore, doznajemo, član je Lovačkog saveza, ali njegova strast prema lovu ostala je dosad u sjeni njegova “lova” na umjetnine.
Najegzotičniji trofeji koje je Vidošević pohranio u bunkeru su polarni mjedvjed, mošusno govedo i los.
Pitali smo jednog domaćeg lovca što misli o tim trofejima, rekao je: - Prvo da razjasnimo da lovački trofeji nemaju vrijednost za nikoga drugog osim za samog lovca, oni se ne prodaju, trofej se plaća uoči samog lova.

Gdje je lovio

Kaže da u lov na polarnog medvjeda odlaze samo rijetki lovci iz Hrvatske.
- Oni koji imaju jako puno novca jer treba sve to platiti, put, smještaj, ekipu... Nije to niti jeftin, niti lagan, a niti siguran lov. Polarni medvjed je životinja teška više od 300 kilograma te izuzetno opasna - kaže nam jedan iskusni lovac. Tvrdi da su danas među lovcima debljeg džepa popularna takva egzotična putovanja.
- To su tzv. safari lovovi, a popularna je Namibija - priča.
Na internetskim stranicama našli smo jednu ponudu za lov na polarnog medvjeda u Kanadi. Na toj stranici navodi se da se cijena kreće oko 8000 američkih dolara, a da se uz to dobije popust za lov na mošusno govedo za cijenu od 5500 dolara.
Ta strast Nadana Vidoševića dosad je bila slabo poznata upravo zato što je u lov najčešće odlazio u daleke krajeve. Kada je išao u lov na polarnog mjedvjeda, to je saznao, neslužbeno doznajemo, njegov bivši poslodavac kojem se to nije svidjelo. Najava tog puta izazvala je opću konsternaciju, ali kako su se sve Vidoševićeve potencijalne afere zataškavala tako je i ova ostala skrivena od šire javnosti.

Kako je skupljao slike

No, i na njegovu imanju u Gorskom kotaru, također doznajemo, Vidošević ima lovište, pa se vjerojatno i tamo bavio lovom. Naš sugovornik kaže da se lovci vole hvaliti vlastitim ulovom. Pokazivati vlastite trofeje, izlagati ih, hvaliti se pred drugima, a Vidoševićev uspjeh ostao je svih tih godina skriven u njegovu bunkeru. Rijetki su imali pravo ulaska u njega, ali ipak je šef Komore imao želju prezentirati vlastite ulove - umjetnine, trofeje.
Tako je umjetnine često posuđivao muzejima i galerijama za izložbe, a i navodilo se tada da su to umjetnine iz Vidoševićeve kolekcije.
Milijune eura skrivao je Vidošević u podzemlju vile na Prekrižju. Vila se u zemljišnim knjigama vodi kao vlasništvo njegove majke Marije Tudor Vidošević.
Doznajemo da se Vidošević s cijelom istragom nosi prilično hladno.
Čak je policija u kaminima u vili pronašla tragove paljenja nekih dokumenata, ugovora. Međutim, zabrinjavajuće je, doznajemo, da u pretresu nisu pronađeni nikakvi dokumenti vezani za umjetnine, odnosno da umjetnine nemaju račune, dokumente o porijeklu... Postavlja se pitanje: je li povezana nabava umjetnina za HGK s nabavom djela za privatnu umjetničku kolekciju Nadana Vidoševića?
Jer ako je tako, kako su te umjetnine plaćane? Zašto ne postoje računi? Dokumenti o porijeklu?

Širi se istraga

Skulptura Bika kipara Dalibora Stošića također je dio Vidoševićeve kolekcije, a poznato je da je bivša supruga kipara Jasminka Poklečki Stošić, ravnateljica zagrebačke Umjetničke galerije, prodala Hrvatskoj gospodarskoj komori četiri skulpture svoga supruga za nešto više od milijun kuna. Kasnije ju je Komora angažirala da radi procjenu umjetnina za njih, što je Komori naredila da napravi Državna revizija.
A upravo je istraga o nabavi 108 umjetnina za Hrvatsku gospodarsku komoru, neslužbeno doznajemo, pokrenula cijelu aferu Remorker. Jer istraga o nabavi umjetnina dovela je istražitelje i do samog Igora Premilovca, koji je istražiteljima ispričao neku sasvim drugu priču: onu o pronevjeri novca za Komoru, HAC...


Ukradena ‘Bogorodica’ bila je kod Vidoševića?

- Vrati sliku ‘Bogorodice s Djetetom’ - mogla bi se ukratko prepričati poruka koju je policija do prije godinu dana u javnosti slala jednom hrvatskom tajkunu zbog slike koju tražila devetnaest godina.
Poručivali su tada da “slika krasi zid nekog sebičnjaka koji ju je ili sam ukrao ili je kod bogatog pojedinca koji, bez obzira na cijenu, želi posjedovati nešto jedinstveno na svijetu”. No, danas, neslužbeno doznajemo, da policija već neko vrijeme pokušava otkriti vezu između nestanka vrijedne slike i uhićenog šefa HGK Nadana Vidoševića.
Najvrijednija hrvatska slika ukradena je u noći 29. prosinca 1993. iz Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika u Splitu.

Ostao samo okvir

Lopov je tu večer onesposobio alarm, a u zavodu je ostao tek okvir.
Gotovo dva desetljeća trajala je potraga policije za slikom koja je dotad bila u vlasništvu samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije časnih sestara benediktinki u Krku.
Slika je napokon pronađena početkom ove godine.
Ali svih tih godina u sjeni su se vodili ratovi oko skupcjene Bogorodice, jedne od rijetkih slka na kojima Majka Božija otkriva grudi, a koja je bila procijenjena na vrijednost od 700.000 eura.
Crkva je svih tih godina, doznajemo, vršila intenzivan pritisak da se slika nađe.
Iz krugova bliskih Crkvi doznajemo da su sve sumnje ukazivale na to da je slika kod jednog uglednog Splićanina.

Kardinal tražio istragu

Čak je i kardinal Josip Bozanić inzistirao na toj potrazi, a angažirali su se i sami, neslužbeno doznajemo, kako bi utvrdili je li slika kod onog na koga sumnjaju. Iako su navodno to uspjeli utvrditi, policija, pak, lopovu nikako nije uspjevala ući u trag. Svaka potraga bi stala u policiji u Splitu.
A sve je počelo kad su sliku časne sestre iz benediktinskog samostana 1993. poslale na restauraciju u Split. Restaurator Slavko Alač izveo je tada zahvat na slici i ukrasnom okviru, ali posao nije dovršio jer je slika ukradena iz radionice Regionalnog zavoda u Splitu u franjevačkom samostanu Sv. Ante na Poljudu. Restaurator Alač teško se nosi s krađom. Uvjeravao je sve da nema nikakve veze s krađom, godinama je patio. No istraga se nije micala.
Bogorodica je inače slika nepoznatog autora, koja datira iz 16. stoljeća.

Slučaj držan u sjeni

Otkad je pronađena početkom ove godine je u Hrvatskom restauratorskom zavodu - odjel Split, gdje je restaurirana, a jučer ju je vlasnicima, krčkim benediktinkama, vratio ju osobno ravnatelj policije Vlado Dominić.
Na događaju se okupila cijela svita - uz predstavnike policije, i predstavnici Ministarstva kulture, Hrvatskog restauratorskog zavoda te samostana i Krčke biskupije. Valter Župan, krčki biskup, unio je nešto disonantnih tonova u svečanost, rekavši da mu se čini da je u tih 19 godina slučaj bio u sjeni i da bi ga, zbog obraza svih nas, trebalo do kraja istražiti i otkriti sve nepoznanice.
Dominić je, pak, rekao da je policija učinila sve što je mogla. Počinitelj je poznat i podignuta je kaznena prijava zbog teške krađe nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, ali neće biti procesuiran zbog zastare. Policija nije objavila njegov identitet, a zna se samo da je riječ o 42-godišnjaku sa splitskoga područja kod kojega je slika pronađena. “Bogorodicu” navodno nije uspio prodati, a ukrao ju je iz neke vrste “dišpeta”, kako je sam priznao u anonimnom intervjuu Slobodnoj Dalmaciji. No, policija danas sumnja da priča navodno ne staje na njemu.
Lopov se nagodio te sliku vratio, uz dogovor s Općinskim državnim odvjetništvom da ga se neće kazneno goniti.
Po stanju u kojem je slika danas, svrstava se pak među najbolje očuvana djela iz toga razdoblja koja se nalaze u Hrvatskoj.

Dar iz 17. stoljeća

Autorstvo neki čak pripisuju majstoru slikarske škole Leonarda da Vincija, a svakako je, navode eksperti, riječ o slikaru koji poznaje venecijanski kolorit i firentinsku tipologiju. “Bogorodica s Djetetom, malim sv. Ivanom Krstiteljem, anđelom i sv. Jurjem” dimenzija je 94 puta 133 centimetra.
Kao oltarnu sliku, krčkim benediktinkama darovala ju je u 17. stoljeću Bettina Contarini, koja je u to vrijeme bila u vrhu venecijanskog plemstva.
Podaci o donaciji nađeni su u Vizitaciji krčkog biskupa Jurja Jurića iz 1659. koja se čuva u arhivu Krčke biskupije, iz čega se jasno vidi da je slika bila na oltaru Marijina pohođenja Elizabeti koji je Bettina Contarini podigla i opremila svim potrebnim liturgijskim predmetima. (Luka Benčić, Vanja Nezirović)

Nema komentara:

Objavi komentar