Tema Osamljenog Covjeka tako je malo obradjivana, cesto krivotvorena,
ili joj se pristupa nekim indirektnim valorizirananjima.
Voljeti i mrziti, zanosno i strasno, otvoreno i bez ikakvih
predrasuda, moze se objasniti , po Frommu, samo ako se izadje iz oblasti redukcionisticke psihologije, i
ako ih vidimo onakvima kakve one u stvari jesu: covjekov pokusaj da shvati
smisao zivota, da dozivi najvisi stupanj intenzivnosti i snage koje moze, (ili
vjeruje da moze) postici u odredjenim uvjetima. One su njegova religija, njegov
ritual, njegov kult koje mora skrivati (cak i od sebe samog) u koliko nisu
prihvacene u njegovoj grupi.
I zasto joj se nebi priprkosilo onim, jednim uzvikom:
" Hej , Vi tamo! Skidajte sesire kad pjesnik odlazi !"
I zasto joj se nebi priprkosilo onim, jednim uzvikom:
" Hej , Vi tamo! Skidajte sesire kad pjesnik odlazi !"
Nema komentara:
Objavi komentar