Branim se.
Vase pitanje zasto toliko brbljam preokupiralo me, i
podsjetilo na Mesu Selimovica koji je negdje bio rekao za sebe:
„Iskustvo me naucilo da ono sto se
ne moze objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe mozes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, tesko izrecivim osjecajem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bjezi u omaglicu, u opijenost koja ne trazi smisao. Drugome je neophodna tacna rijec, zato je i trazis, osjecas da je negdje u tebi, i lovis je, nju ili njenu sjenku, prepoznajes na tudjem licu, u tudjem pogledu, kad pocne da shvata. Slusalac je babica u teskom porodjaju rijeci. Ili nesto jos vaznije. Ako taj drugi zeli da razumije....."
PS.
Pronasao sam naknadno taj sjajan mozajk Selimoviceve misli u Tvrdjavi, str 17.
(Vi ste ga sigurno procitali i prije mene.)
PS.
Pronasao sam naknadno taj sjajan mozajk Selimoviceve misli u Tvrdjavi, str 17.
(Vi ste ga sigurno procitali i prije mene.)
Nema komentara:
Objavi komentar