PIŠE INOSLAV BEŠKER
GUŽVA MEĐU REPUBLIKANCIMA U prednosti je Jeb. Dok mu je brat, bivši pijanac, bio agresivni preporođeni kršćanin, Jeb je katolik
Po nekome nepisanome pravilu, nakon osam godina boravka demokrata Baracka Obame u Bijeloj kući predsjednika SAD-a, na izborima 2016. red bi opet trebao biti na nekom republikancu. Na kome? U republikanskom šesnaestercu gužva je poprilična, no pole position ima član poznate obitelji iz Texasa
Po nekome nepisanome (i ne uvijek poštovanome) pravilu, nakon osam godina boravka demokrata Baracka Obame u Bijeloj kući predsjednika Sjedinjenih Država Amerike, na izborima 2016 red bi opet trebao biti na nekom republikancu. Na kome?
Još je šesnaest mjeseci i sitan kusur do izbora, predizborna kampanja tek se zahuktala po strankama, pa je u republikanskom šesnaestercu gužva poprilična, dok se u demokratskome oko jedanaesterca već namješta Hillary Rodham Clinton, bivša prva dama, bivša državna tajnica, koja se poslije izbora 2012 povukla iz administracije da bi na vrijeme pripremila svoj povratak u Bijelu kuću, nada se, kao prva predsjednica u povijesti Država.
Htjeli to ili ne, bitke za nominaciju, a onda i za izbornu pobjedu, imaju mnogo aspekata pravog rata, doduše bez uporabe oružja, ali s praktički istovjetnom i strategijom i taktikom.
A pobjednik u nekoliko ratova, i prvi vojskovođa koji je obznanio koliko je značenje logistike u vojnoj logici, Eugen Savojski, sveo je taj svoj nauk u fenomenalno jednostavnu rečenicu: “Za rat je potreban novac, novac i samo novac” (iako se znao snaći i bez njega: kad je bio bez novca i bez dovoljno ljudi, uspio je u Cremoni zarobiti francuskog zapovjednika, ali neprijatelju nije obezglavio vojsku, naprotiv, jer je zamjenik bio daleko sposobniji od onoga koji je na čelo došao politikom - no to je druga priča). I za izbore, barem u zrelom kapitalizmu (to je onaj koji se pozna po mirisu poput zrela sira), potreban je novac - ali je baš tako bilo i u Rimu dok je još bio Republika (pa je Carstvo prispjelo kao jeftinija, autoritarna solucija).
I tako se izlučno natjecanje u Republikanskoj stranci obavlja u stanovitu triatlonu: kroz politiku, kroz medije, te napokon kroz lobije, gdje je disciplinu najlakše opisati kao klanjanje sa šeširom u ruci: udijelite kandidatku siromašku.
U Americi se to radi na svjetlu dana, otvoreno i zakonito, što je sigurno manje zlo od financiranja ispod pulta u nekim inim zemljama.
“Pole position” zasad pripada Jebu (to je akronim imena i prezimena: John Ellis Bush, popularan među Slavenima). Sin bivšeg 41. predsjednika Busha i brat bivšega na žalost 43. predsjednika Busha, Jeb (62) se već jednom umiješao u predsjedničke izbore dok je bio guverner Floride, gdje je njegov brat osigurao pobjedu zahvaljujući naknadno prebrojanim listićima, što je ostavilo trajnu sjenu sumnje.
Predstavio se kao umjeren konzervativac, očito uvjeren da se agresivni konzervativizam njegova brata “više ne nosi”. Čak i kampanju vodi posve izostavivši prezime Bush: naprosto je Jeb. Dok je brat, bivši pijanac, bio agresivni “preporođeni kršćanin”, Jeb je katolik. Na tu je vjeroispovijed prešao oženivši se MeksikankomColumbom Garnica de Gallo (za odluku mu je trebalo ipak dvadesetak godina braka). U kući, kaže, govore španjolski, pa je svoje predizborno obraćanje hispanofonom elektoratu počeo rečenicom: “Ja sam jedan od vas”!
Ali kad je riječ o hispanofonom Papi, Argentincu Bergogliu, Jeb se postavio kao sin teksaškoga naftaša - što i jest - i otpisao Papinu ekološku encikliku Laudato si’ kao nepoželjno miješanje vjere u politiku.
Naravno, postoji i poželjno miješanje - inače platforma Republikanske stranke za 2012 godinu ne bi spomenula riječ Bog ništa manje nego kanonskih 12 puta (po jedan za svakog apostola, ako se s time još smije šaliti).
Dragi Bog je dobrodošao ako služi kao ljepilo za lovljenje pobožnih birača - ali ako njegov zastupnik na Zemlji (jer to je jedna od Papinih titula) nešto kaže u ime Boga što bi moglo smanjiti profit, e onda nije prikladno, zna se.
Bogom se, hoćeš-nećeš, bave i ostali kandidati za republikanskoga predsjedničkog kandidata. Bivšem guverneru Jebu pušu za vrat dva guvernera: s jedne strane John Kasich iz Ohija (koji je već pokušao 2000, ali je ubrzo odstupio u korist odmaklogaGeorgea Busha ml.), a s druge Chris Christie iz New Jerseyja.
Ipak, republikanska stranka neće birati kandidata koji je njoj najdraži, nego onoga koji, po njezinu mnijenju, ima najviše šanse potući Hillary Clinton. S te strane Jeb se doima već viđenim i potrošenim, kao i Hillary Clinton - pa bi mogla pucati na nešto novo, još nepotrošeno (kao što su demokrati 2008 stavili karte na Obamu).
Upravo tu svoju šansu traži Kasich (63), također katolik. Iako je samo jedan predsjednik dosad bio katolik, John F. Kennedy, katolici su u političkom uzmahu: u naciji ih ima 22 posto, ali u Kongresu ih je 30 posto; u Zastupničkom domu su katolici i predsjednik John Boehner iz redova Republikanske stranke i vođa oporbeNancy Pelosi iz Demokratske. Njih dvoje će sjediti iza leđa papi Frani kada se uskoro obrati tom Domu: bit će zanimljivo gledati čemu će pljeskati jedan, a čemu druga…
Iako Kasichu novac treba kao kruh (a i više od toga), pokazao se dovoljno ponosnim i tvrdoglavim da otpili jednu Randy Kendrick, damu poznatu po tome što u Kaliforniji daje najveće priloge republikanskim predsjedničkim i guvernerskim kandidatima. Lani je na Kochovu seminaru Kendrick rekla Kasichu da se ne slaže s njegovom odlukom da proširi prava iz obvezatnoga zdravstvemog osiguranja Medicaid (to je jedno od glavnih Obaminih dostignuća i jedna od točaka na kojima ga republikanci najžešće ocrnjuju). “Ne znam kako Vi, gospođo”, odgovorio je Kasich, pristojnim glasom ali upirući prstom u damu, “ali kada ja stignem pred Biserna vrata” (kako u Americi opisuju i nazivaju Vrata Raja), “imat ću odgovor na pitanje što sam napravio za siromahe“. Oko 20 nazočnih se ustalo na noge, ne da bi pljeskalo, nego da bi ljuti napustili prostoriju i Kasicha. Kochov seminar je, usput, jedna od glavnih prilika za prikupljanje fondova - a Kasich na nj nije od tada nikad više pozvan.
Njegova principijelnost, kao i zapravo umjerene pozicije, mogli bi mu biti dobitna kombinacija - ali i Jeb se gura u te čizme. S time što je Kasich na glasu kao pošten. Navodno će ga zbog toga podržati kockarnički milijarder Sheldon Adelson.
Paul Krugman je u New York Timesu ocijenio da Kasich “nije pravi republikanac”, jer nije sebičan divljak: usprotivio se ukidanju pomoći u bonovima za hranu koju su dobivali milijuni siromašnih Amerikanaca, a Kasich je to okarakterizirao kao “rat protiv siromašnih”. Na to ga je Wall Street Journal nazvao “apostolom Kasichem”.
Taj sin radničke obitelji, hrvatskog i češkog porijekla, bivši bankar i bivši televizijski voditelj Fox News Channela pokazao se uspješnim guvernerom Ohija. Uspio je sanirati manjak u državnoj blagajni i uravnotežiti proračun. Za njegova mandata u privatnom sektoru te države otvoreno je oko 170.000 radnih mjesta, a stopa nezaposlenosti pala je za 21 posto, izvijestio je (desničarski) Fox News. Navodno je, po istom izvoru, za Kasicheva guvernerskog mandata sklopljeno najviše poslova u povijesti Ohija.
U Kasichevu korist igra što dobro stoji u Ohiju, nevelikoj državi, ali primarni izbori u njoj znaju dati intonaciju kompletnim izborima.
Zasad, po anketama. u Ohiju vodi baš Kasich, s 19 posto republikanskih glasova, slijede Jeb s 9, a postotak manje ima Scott Walker, guverner Wisconsina.
Na Floridi je posve drukčije: Jeb ima 20 posto, 18 ima državni senator Marco Rubio, 9 posto Walker, slijede umirovljeni neurokirurg Ben Carson (7), bivši guverner Arkansasa Bill Huckabee (6), senator iz Kentuckyja Rand Paul (5), bivši guverner Teksasa Rick Perry (4), po 3 posto imaju Chris Christie, teksaški senatorRed Cruz i čuveni Donald Trump, a Kasich se našao u grupi onih koji su dobili počasni 1 posto, zajedno s još nekim naizgled poznatijim imenima (tu je i bivši guverner New Yorka George Pataki, te bivši senator iz Pennsylvanije Rick Santorum, još jedan katolik koji je oštro kritizirao Franinu ekologiju).
Rekosmo: gužva. Tu još može biti svašta
*************************************************************************************************
Komentar ovog bloga
"Tu još može biti svašta", ali sve po libretu Američke tragikomedije, kojom se, svake četiri godine preokreću u grobovima Jefferson, Lincoln i De Leon. Dok je radnička klasa kibernirana na nedogledna vremena.
www.severinomajkus.com
Nema komentara:
Objavi komentar