SISAK - Hrvati su uvijek bili na pravoj strani - na strani dobra, poručio je u ponedjeljak premijer Zoran Milanović u šumi Brezovica, gdje je nazočio obilježavanju Dana antifašističke borbe i 74. obljetnici osnivanja Prvog sisačkog partizanskog odreda.
Milanović je u obraćanju okupljenima naglasio kako antifašističkog ustanka poput ovog u Brezovici 22. lipnja 1941. tada nije bilo nigdje, da se dogodio i prije nego što je to učinila Komunistička partija Jugoslavije koja je slušala upute iz Moskve. Prvi sisački partizanski odred, dodao je, bio je uglavnom sastavljen od Hrvata, ali u velikoj mjeri i Srba. Upravo ta veza hrvatskih komunista i srpskog naroda, dodao je, i dovela je do toga da antifašistički partizanski pokret postane masovan i narodni, kao jedinstvo Hrvata i Srba u borbi za slobodu.
"To je hrvatska povijest, moramo je gledati otvorenim očima i o njoj otvoreno razgovarati, a svoju djecu i mlade ne indoktrinirati nego ih tjerati da misle i postavljaju pitanja", rekao je Milanović.
To su, istaknuo je, i "užasno važne stvari" zbog kojih je Hrvatska na kraju Drugog svjetskog rata završila ne na pobjedničkoj, nego na pravoj strani, jer je ta prava strana morala pobjediti.
"Dobro je moralo pobijediti zlo i Hrvati su uvijek bili na pravoj strani, na strani dobra, što naravno ne znači da su rođeni bolji, da su rođeni superiorniji jer nisu. Ali, da su birali pravi put, da su birali teži put i 1941. i 1991. to je činjenica. Hrvatski put je bio teži put zadnjih stotinu godina i sve što smo dobili i zaradili zaradili smo sami bez kredita, bez popusta, i na to imamo pravo. To je naša pravda i naša pravica i partizanski pokret je u tome igrao povijesno neprocjenjivu ulogu", poručio je Milanović.
**************************************************************************************************
Komentar ovog bloga
**************************************************************************************************
Komentar ovog bloga
Svaki skorojević koji se u klasnom društvu uspije popeti na
vlast pomoću jedne od brojnih varijanta nasilja: oružnim diktatom,
obmanjivanim obećanjima, potkupljenim
glasaćima, ili naprosto podmetanjem izmišljenog vanjskog ili unutrašnjeg
neprijatelja, nacionalnog, vjerskog ili ideološkog, sve kako bi prekrio svoje
kukavno petparačko sluganstvo klasnom interesu posjedničkog gusarstva nad stvaralačkim i ne posjedničkim masama,
stoljećima ponižavanim i hranjenim svakojakim čišćenju mozgova, do stanja kad
te mase postanu srozane na puki objekt patuljaka, koji onda bivaju jedino u
stanju da se postrojavaju pred dragim i plemenitim prinčevima-po bogu zaslani da se svestrano
brinu za njih.
Pretjerano !?
Da, da !
Jer klin se klinom izbija.
A što tek učiniti, kad ti uzurpirani pervertiti idu dotle da
otkrivaju toplu vodu pozitivnih ljudskih instinkta, koji danas tako zlobno zlorabe u šumi Brezovice, priznajući "kako antifašističkog ustanka poput ovog kod Siska 22. lipnja 1941. tada nije bilo nigdje, da se dogodio i prije nego što je to učinila Komunistička partija Jugoslavije koja je slušala upute iz Moskve."
Strast za vlašću tako je duboko ukorjenjena da joj nema granica dokle se ona može razgraničavati, i sužavati prema vlastito interesnom hiru.
Jer, koga više briga onaj antifašistički pokret u Istri 1921. godine, u kojeg, .ne samo da nije bila umješana Komunistička partija, već nisu bili ni rođeni ti današnji manipulatori povjesnom stvarnoću.
Osobno iskustvo iz 1946. godine, dakle nakon rođenja "sociajlistčke" Jugoslvavije. kad je na Porečkom trgu bilo organizirano Titovo kolo iz đačkog doma, i kad se tu javio glas jednog nesmotrenog plesaća :"Oj Partijo..." naš je tajni skojevski partijac odjednom prekinuo taj naš đački "Ples mrtvaca". U Istri je, najme, bilo službeno zabarnjen bilo kakav spomen Komunističke partije Jugoslavije.
Iz te krojene lažne povijesti, kalila se ta naša, i dolažećih generacija sve do danas. O crnom kapitalizmu i svijetlom socijalističkom budučnošću, učilo se na izust sve dotle dok se nisu pojavljivale interesne smicalice naših dragih vođa, koji odjednom kreću na svoje službeno i luksuzno hodočaće kraljici Engleske, za njeno značajno državničko priznanje našem dragom i velikom Vođi.
Danas u Brezovici glasno kukurjeću ti naši oportuni pijetlovi, koji već 25 godina, čuvaju i promoviraju svoje kukavno služanstvo krupno međunarodnom kapitalu -svodeći stvaralačke mase na njihov prosijački štap, i neviđenom drskošću velebno trpaju u jednu te istu vreću povijesnih poziviteta vlastite rogovne trofeje Ustavštva i Partizanstva.
No, kad se već utvrđuje taj naš hrvatski sveopći pozivitet, kojim je ta naša jedinstevena hrvatska duša naprosto sraštena jednom općom ljudskom vrlinom velikog domoljublja i urođenog krščanstva, čime se rado kitimo pred svijetom :"Bog i Hrvati", treba tu zaviriti u dublju povijest, od samog stoljeća sedmog na ovamo.
Već smo se tada istakli svojom plemenitom pozitivnošću kad smo jednim paležnim zamahom umjeli temeljito očistiti Ilirijski korov, na kojem je ta današnja Lijepa Naša procvala u jedinstveni zemaljski raj - barem za nekoliko desetaka naših dragih multimiijunera, i kršćanskih masa skrajnje pauperizirane, hranjene onom isključivom egidom : " Blago onima koji pate na Zemlji - jer ih zato očekuje kraljevstvo Nebesko"
Kad se zatim pojavio onaj veliki urotnik Matija Gubec, svi smo složno i pomljivo dotjerivali na Markovom trgu, pod pažljivim vodstvom kardinala Draškovića, ono Gupćevo posljednje pogansko obitavalište među nama svetim Hrvatima, dok je Matija nestajao u blještećem dimu svoga vječnog paklenog izgaranja
Malo je još trebalo da se taj njegov buntovni duh, sjedinjem sa Jan Husom pretvori u opće bjesnilo, koje se naglo širilolo diljem Europe 1848. godine, kad se naš slavni ban Jelačić pojavljuje na svom vatrenom šarcu, i juri na mađarskog urotnika da svojim oštrim mačem zaštiti naše drago bečko prijestolje.
Uzaludna je bila Marksova Engelsova dreka, nazvavši je velikom slavenskom sramotom, čime su samo iskazali vlastito nepoznavanje naših pozitivnih osobina što potjeću, prema teoriji našeg Oca Hrvatske nacije,od dalekih Perzijanersko plemenitih predaka.
Uf !
Dok druge nacije preživljavaju svoje velike povijesne zbrke, mi Hrvati složno prežimljemo u Milanovićevoj vreći svih naših pomješanih rogova.
www.severinomajkus.com
No, kad se već utvrđuje taj naš hrvatski sveopći pozivitet, kojim je ta naša jedinstevena hrvatska duša naprosto sraštena jednom općom ljudskom vrlinom velikog domoljublja i urođenog krščanstva, čime se rado kitimo pred svijetom :"Bog i Hrvati", treba tu zaviriti u dublju povijest, od samog stoljeća sedmog na ovamo.
Već smo se tada istakli svojom plemenitom pozitivnošću kad smo jednim paležnim zamahom umjeli temeljito očistiti Ilirijski korov, na kojem je ta današnja Lijepa Naša procvala u jedinstveni zemaljski raj - barem za nekoliko desetaka naših dragih multimiijunera, i kršćanskih masa skrajnje pauperizirane, hranjene onom isključivom egidom : " Blago onima koji pate na Zemlji - jer ih zato očekuje kraljevstvo Nebesko"
Kad se zatim pojavio onaj veliki urotnik Matija Gubec, svi smo složno i pomljivo dotjerivali na Markovom trgu, pod pažljivim vodstvom kardinala Draškovića, ono Gupćevo posljednje pogansko obitavalište među nama svetim Hrvatima, dok je Matija nestajao u blještećem dimu svoga vječnog paklenog izgaranja
Malo je još trebalo da se taj njegov buntovni duh, sjedinjem sa Jan Husom pretvori u opće bjesnilo, koje se naglo širilolo diljem Europe 1848. godine, kad se naš slavni ban Jelačić pojavljuje na svom vatrenom šarcu, i juri na mađarskog urotnika da svojim oštrim mačem zaštiti naše drago bečko prijestolje.
Uzaludna je bila Marksova Engelsova dreka, nazvavši je velikom slavenskom sramotom, čime su samo iskazali vlastito nepoznavanje naših pozitivnih osobina što potjeću, prema teoriji našeg Oca Hrvatske nacije,od dalekih Perzijanersko plemenitih predaka.
Uf !
Dok druge nacije preživljavaju svoje velike povijesne zbrke, mi Hrvati složno prežimljemo u Milanovićevoj vreći svih naših pomješanih rogova.
www.severinomajkus.com
Nema komentara:
Objavi komentar