VIJESTI IZ "BOŠA ŠTO VAS ČINI SRETNIM"

" jA DRUGOJ STRNJE NE ZNAJUT GDJE TAK VOLNO DIŠET ČELOVJEK"

Sramotna praksa velikog trgovačkog lanca: U trgovini gdje rade moraju trošiti 700 kuna mjesečno

AUTOR: 
• • Nikola Patković
 OBJAVLJENO: 
• 24.06.2016. u 16:02

“JA DRUGOJ TRANJE NE ZNAJUT GDJE TAK VOLJNO DIŠET ČELOVJEK"

Djelatnici trebaju mjesečno potrošiti 700 kuna i ako su na porodiljnom, komplikacijama ili bolovanju. Cijelu se godinu gledala potrošnja djelatnika na iznos od 500 kuna, ali odlukom direktora iznos je povećan na 700 kuna. Voditelji odjela trebaju prikupiti izjave od svih djelatnika koji troše manje od 700 kuna i do 31. prosinca 2014. poslati e-mail sa svim izjavama djelatnika (ime, prezime, odjel i razlog male potrošnje)”, sadržaj je dokumenta od 12. prosinca 2014. godine, koji je izdala Uprava trgovačkog poduzeća Boso Vinkovci, a iz kojeg je vidljivo da svi njegovi radnici, kojih je oko 1200, mjesečno u Boso trgovinama moraju trošiti minimalno 700 kuna.

Ako svakog mjeseca nisu potrošili toliko, moraju podnijeti pismeni izvještaj zašto to nisu učinili, a ako se to ponavlja, radnicima, navodno, prijeti otkaz. To je samo djelić nevjerojatne priče o jednom od najvećih trgovačkih lanaca u Slavoniji i Baranji, koji ima 175 poslovnica i u kojem se, tvrdi nam jedna njihova radnica, konstantno provodi mobbing i kažnjavanje djelatnika, ali i mnoge druge nezakonitosti. Ivanka Dujmić iz Vinkovaca u tvrtki Boso radi već 14 godina, no od 21. travnja je na bolovanju.

Sumnjivi popisi

- Jednostavno sam pukla. Nisam više mogla trpjeti taj mobbing i poniženja koja sam doživljavala - kaže nam ova žena, prva koja je u 25 godina povijesti postojanja tvrtke Boso, koja posluje pod sloganom “Što vas čini sretnim...” odlučila javno istupiti. Podršku joj daje suprug Željko, koji je sva svoja saznanja sročio u kaznenu prijavu, ali i prijavu inspekciji rada. Pripremaju i privatnu tužbu protiv tvrtke vlasnika Bosiljka Stanića. No, Dujmići u ovome nisu sami. Kada se doznalo što su sve pokrenuli, dio radnika odlučio im je u tome pomoći. Tako se u njihovu kuću slijeva sve više dokumenata koji ukazuju na sistem rada u ovoj tvrtki, a Dujmići to sve slažu i selektiraju. Pokazuju nam papire s popisom 1017 radnika iz 2011. Kažu da je to specifikacija iznosa koji su radnici potrošili kupujući robu kod svojega gazde. Riječ je o 17,6 milijuna kuna prometa.

- Ljudi se boje jer je riječ o moćnom čovjeku s političkim zaštitnicima i strahuju za radna mjesta - govori nam Željko i nabraja što se sve događa zaposlenicima Bose.

Tako, primjerice, za artikle kojima je istekao rok trajanja moraju platiti kaznu i to im se još upisuje kao minus koji moraju nadoknaditi. Za kutiju žvakaćih guma od 100 komada, kaže Željko, kazna je 500 kuna. Prodavači koji, pak, ne uspiju prodati artikle Boso robne marke prije nego što im istekne rok trajanja, te proizvode moraju kupiti.

Suludi propisi

- Zadnji dan na poslu morala sam kupiti osam margarina. To je roba za koju tvrtka ne može dobiti povrat pa je mi moramo kupiti - opisuje Ivanka. Posebna su priča kazne za neostvarenu normu prodanih kifla, bureka, krafni... Dujmići nam pokazuju papir na kojem piše da su kontrolori platili ukupno 12.800 kuna kazne, odnosno 200 kuna po trgovini koju nadziru.

-  Kaznu za neostvarenu normu od 200 kuna po trgovini plaćaju kontrolor, poslovođa i prodavači. Postoje i nagrade za one koji premaše normu, ali njih dobiju samo kontrolori - kaže Željko. Radnici, kaže ona, rade prekovremeno desetak sati tjedno. Većina radi za minimalac od 2600 kuna, koliko je imala i ona, a oni koji imaju višu plaću, tvrdi, ostatak primaju na ruke. Ona je, primjerice, u posljednje dvije godine zbog povećanja prometa dobila stimulaciju u obliku 13. plaće isplaćene na ruke. Željko nam pokazuje i bjanko sporazum o prestanku ugovora o radu “koji su morali potpisati svi radnici, a on ga aktivira kad mu odgovara i radnik završi na ulici bez prava na naknadu s burze i otpremninu”. Inspekcija rada bila je u nadzoru nakon Željkove prijave, a radnici su, tvrdi, potvrdili Ivankine riječi. U posjedu su e-mailova poslanih trgovinama koje kontrolira Marina Čolić, a u kojima se navodi da se ne smije potpisati niti jedan papir inspekcije.

Sukob oko e-maila

“Tko ne zna kako treba reći radno vrijeme za inspekciju rada, neka me zove, to jest reći ćete onako kako pišete u zakonskoj šihterici”, piše u e-mailu od 17. svibnja. Nakon što se doznalo da se Ivanka učlanila u SSSH, koji je poslao svoje ljude u Boso trgovine sa željom da se još njih uključi u sindikat, radnicima je poručeno da sindikalne pristupnice bace u smeće. Danas je ona jedina članica sindikata. Na bolovanju je od 21. travnja.

- Dan prije toga otišla sam na spavanje oko 20.30 sati. Ujutro sam vidjela tri propuštena poziva od kontrolorke Čolić, pa sam je nazvala da vidim što treba, a ona me napala jer nisam pročitala e-mail u kojem je pisalo da trebam postaviti plakat i kutiju za nagradnu igru. Rekla sam joj: ‘Oprosti Marina, ja ne stignem otići na toalet, a ne još i čitati mailove za vrijeme radnog vremena’. Pa, meni je kćerka dolazila pomoći ispakirati sladoled da se ne otopi jer to nisam sama stizala u smjeni. Pitala me tada imam li 200 kuna da platim kaznu, a ja sam joj odgovorila da sam dovoljno kažnjena što sam ovih 14 godina u firmi. Onda me nazvala da bi mi rekla kako sam po nalogu direktora od ponedjeljka na inventurama. Od šoka sam se pomokrila. Osjećala sam se poniženo i rekla sam da ne mogu takva raditi. Poslali su mi zamjenu, a ja sam napravila obračun i tek kada se zaključila blagajna, otišla sam kući. Taj dan sam otišla liječnici, počela sam mucati, a ona mi je dala uputnicu za psihijatriju. Dva dana kasnije mi je pozlilo, pala mi je usnica i završila sam na hitnoj. Od tada sam na bolovanju - u suzama nam je ispričala nesretna žena.