DRAGA L,

Taj vječni cvijetak, koji krasi naša osamljena bića, zapazio sam u jednom dvorištu Kanfanara, na putu prema Labinskom počivalištu Giuseppine Martinuzzi, s kojom se rado rasprićam prilikom njenog Valentinova rođendana.

-Berite  i naberite- rekla je prijazna gospođa. 
Evo ,donijet ću vam rukavice  i lopaticu , da ih ponesete sa korijenjem.

 U toku nježne sadnje palo je na um da se jedan od tih cvijetaka sačuva za one rijetke svetkovine
  u kojima ne bivamo sami.

Neobično mi je drago da je upravo kod tebe pronašao svoje opravdano sklonište, barem za one ugodne, i nezaboravne susrete...

Severino

 .