BRISELSKI POUČAK
NEVJEROJATNA GODINA EUROPSKE UNIJE Gospodarstvo nikad bolje, ali problemi se rađaju negdje drugdje!
- AUTOR:
-
- 27.12.2017. u 19:07
Kako je Europska unija politički slaba, još je čudo što joj tako dobro ide. Ali političke podjele mogu u svakom trenutku postati jako opasne i izazvati gospodarsku stagnaciju
Europskoj uniji kao da je suđeno suočavanje s financijskim i gospodarskim krizama kada je političko jedinstvo čvrsto, a da to jedinstvo bude upitno kada joj ekonomija ide sjajno. Upravo je takva bila godina koju ostavljamo iza nas. To je bila najbolja godina od izbijanja financijske krize 2008. Krize više nema, niti jedna država članica nije više u recesiji, sve imaju manje-više stabilan gospodarski rast. Pada nezaposlenost i stvaraju se nova radna mjesta. Jedna za drugom države izlaze i iz postupka prekomjernog deficita a smanjuje se i javni dug. Taj pozitivni vjetar nije zaobišao niti Hrvatsku koja više nije u postupku prekomjernog deficita i u kojoj se bilježi i trend pada javnog duga. Rezultate daje i Junckerov plan za strateške investicije. Naravno, iako su sve države sada u plusu što se tiče gospodarskog rasta, i dalje postoje velike razlike u bloku od 28 članica. Ali se moramo složiti kako je istina da je ovo bila jedna od najboljih godina za Europsku uniju, što znači i čvrsta osnova na kojoj će graditi uspjehe i u sljedećoj godini.
Često smo čuli da je lako imati jedinstvo i solidarnost unutar EU kada stvari idu dobro u financijskom i gospodarskom aspektu. No 2017. godina nam je pokazala da to baš nije zajamčeno. Dok su za gospodarstvo i financije Europske unije gotovo cvjetale ruže, ona se suočila s teškim političkim izazovima koji su joj uzdrmali i same temelje. Ona nije nikada bila zamišljena kao gospodarski, trgovinski ili financijski blok već prije svega kao politički projekt temeljen na demokraciji, vladavini prava i solidarnosti. I ti su temeljni bili uzdrmani. Tijekom 2017. godine Europska komisija je prvi put u svojoj povijesti pokrenula postupak protiv jedne države članice zbog ugrožavanja načela vladavine prava, što je bilo nezamislivo do tada. Slučaj Poljske, gdje prema tumačenju Komisije postoji stvarna opasnost od ugrožavanja načela vladavine prava, prije svega zbog nepostojanja jamstva za neovisno sudstvo, pokazuje da članstvom u EU poštivanje takvih načela nije samo po sebi zajamčeno. U Kataloniji, jednoj od najrazvijenijih regija u Španjolskoj, dekretom se ukidaju demokratski izabrane institucije. Tu se sudske odluke koriste za udarac na političke institucije. Nije problem u tome što je EU prihvatio argument Madrida da je referendum o neovisnosti Katalonije prema španjolskom ustavu ilegalan. Problem je u tome što je Bruxelles otišao tako daleko da je opravdao i policijsko nasilje nad civilima, ugrožavanje slobode izražavanja političkih stavova, čime je doveo u pitanje vrijednosti za koje se stalno zalaže. I slučaj Poljske i ovaj Španjolske dokaz su da sama činjenica što je netko u EU ne znači da su im temeljne građanske slobode, u koje spada i izražavanje političkog stava, pa makar on bio i protivan ustavu, zajamčene. Da su danas Španjolska i Poljska kandidati za članstvo u EU teško da bi mogle dobiti zeleno svjetlo za zaključenje pregovora za ulazak u EU. No kada jednom uđete, onda vam je puno više toga dopušteno, u što se uvjerila i Hrvatska dok je bila u procesu pristupa.
A što reći o načelu solidarnosti među članicama Europske unije. Ono je još uvijek čvrsto kada se radi o pregovorima o Brexitu, kako se ne bi ugrozila čvrsta pozicija u odnosu na “nerazumne i arogantne” Britance koji ne znaju što žele, ali znaju što ne žele. Ali oko mnogih drugih pitanja solidarnosti manjka. Prošle godine neke države su odbile implementirati odluke Europske unije. Radilo se o odluci o premještaju izbjeglica iz Grčke i Italije u druge članice kako bi se rasteretilo te dvije države. Najprije su osporile tu odluku na sudu, a nakon što je sud dao tumačenje da je odluka u potpunosti u skladu s ovlastima koje ima EU, ponovile su da ne žele primiti izbjeglice. To su Poljska, Mađarska i Češka, države koje su možda više od svih drugih profitirale od kohezijske politike EU u zadnjih 13 godina. Takvo njihovo ponašanje poslužilo je starijim članicama, Nizozemskoj, Belgiji, Luksemburgu i drugima da pokrenu pitanje solidarnosti kao načelu koje treba vrijediti u oba smjera. Ako se na solidarnost pozivaju svi kada treba uzeti više od nekih kako bi drugima davali više, onda to mora vrijediti i kada se treba podijeliti teret rješenja migracijske krize. Ne može solidarnost biti nešto što se bira u samoposluživanju. Ova tema je izazvala razdor unutar EU više nego bilo koja druga. U nju se uključio i predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk koji je doveo u pitanje cijelu politiku prema migraciji, iako Europska komisija smatra da ona daje rezultate. Tusk je tu politiku nazvao “faktorom razdora unutar EU” s upitnim učinkom, što je dovelo i do verbalnog sukoba dviju ključnih EU institucija, Vijeća i Komisije.
Hrvatska, kao i u drugim pitanjima, tu ne predstavlja neki problem jer ona i dalje pokazuje spremnost i volju implementirati odluku EU i premjestiti u Hrvatsku oko 1000 izbjeglica, ali je problem u tome što do sada nije bilo dovoljno zainteresiranih. Ionako Hrvatska spada među države gdje se broj stanovnika najbrže smanjuje pa nije niti tabu tema početi razmišljati i o imigraciji kao dijelom rješenja ovog dugoročnog problema.
Jedinstvo EU se ne pokazuje niti oko vanjske politike. Mukom se još uvijek drže na snazi sankcije protiv Rusije, iako sve veći broj zemalja članica želi njihovo ukidanje. Odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama su i dalje težak izazov, a takvi će biti i ubuduće, sve dok u Bijeloj kući bude stolovao Donald Trump. Njegova suluda odluka o priznavanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela bez sporazuma dviju strana, naišla je na kritike u EU gdje se takav postupak ne odobrava. Ali kada se na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda glasalo o rezoluciji kojom će se takva odluka osuditi, EU nije zadržao jedinstvo. Većina država je podržala takvu rezoluciju, ali ne sve. I Hrvatska se svrstala među one koje su “mudro” bile suzdržane. Pomalo postaje tipično za Hrvatsku da nema svoj stav oko bitnih pitanja pa se ili prikloni većini ili, kada je god to moguće, drži po strani kako se ne bi nikome zamjerila. Kakav ćemo tek stav imati kada će se u Vijeću možda odlučivati o mjerama i sankcijama protiv Poljske negdje u proljeće.
Tijekom 2017. EU je zadesio još jedno probijanje tabua. Prvi put u jednoj državi članici na vlast su došli desni radikali. I to u Austriji koja će za pola godine preuzeti predsjedavanje Europskom unijom. “Mi ćemo suditi prema djelima, a ne riječima”, poruka je Europske komisije. Ali austrijski presedan može značajno promijeniti politički krajolik u EU jer se i druge države mogu ugledati na Beč i odustati od načela da su populisti i ekstremisti neprihvatljivi na vlasti, bez obzira na porast potpore među građanima. Kada smo već kod predsjedavanja EU, Bugarska će kormilo preuzeti za par dana. Ona se dobro pripremila za to i nema sumnje da će dati sve od sebe kako bi dokazala da je sposobna za takvu dužnost. Ali za EU je neugodna činjenica što predsjedava država nad kojom Bruxelles i dalje drži na snazi mehanizme nadzora zbog nedovoljne borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. Kako je Bugarska proširenje prema Balkanu spomenula kao jedan od prioriteta svog predsjedavanja, neki smatraju ironičnim što će se kandidatima iz Sofije poručivati da se moraju snažnije boriti protiv korupcije i kriminala ako žele napredovati prema integraciji u EU.
Kako je Europska unija politički slaba, još je čudo što joj tako dobro ide. Ali političke podjele mogu u svakom trenutku postati jako opasne i izazvati gospodarsku stagnaciju. Sada ulazimo u zadnju punu godinu mandata Junckerove Komisije, tijekom koje će se zahuktati i rasprava o prioritetima u budućom višegodišnjem financijskom okviru koji počinje nakon 2020. godine. To će biti prvi takav okvir bez Britanaca, što znači i rupa od desetak milijardi eura godišnje koju treba ili popuniti iz drugih izvora ili štedjeti smanjenjem davanja za projekte. Ako želi zadržati gospodarski zamah, stabilan rast u svim državama članicama, za što su i projekti financirani iz zajedničke blagajne EU zaslužni, EU mora paralelno nastaviti jačati svoje jedinstvo. Ako države nastave birati što žele a što ne kao odgovornost, onda će i novca u proračunu biti manje, a političkih podjela sve više.V
V
V
Nema komentara:
Objavi komentar