Belfast, Gibraltar i Edinburgh najveća su prijetnja "Ujedinjenoj" Kraljevini nakon Brexita
Danas je Dan D novije britanske povijesti; Ujedinjena Kraljevina će, točno u ponoć po srednjoeuropskom vremenu, postati prvom državom koja će napustiti Europsku uniju.
Epilog je to proceduralne trakavice koja je potrajala gotovo četiri godine, a 'koštala' je čak tri konzervativna premijera. U subotu ujutro malo će se toga promijeniti. Na europskim institucijama više neće vijoriti tzv. Union Jack, zastava Ujedinjene Kraljevine, kao što ni na britanskim institucijama više neće biti simbola Europske unije. No, London i Bruxelles tek čeka pravi posao zato što će tijekom narednih 11 mjeseci morati dogovoriti uvjete buduće suradnje, a ni najvrsniji politički analitičari i poznavatelji financijskog tržišta ne mogu sa sigurnošću predvidjeti kako će se Brexit odraziti na društveno-ekonomsku stabilnost Otoka.
Međutim, postoji nekoliko točaka žarišta kojima će se tijekom budućih mjeseci morati posvetiti posebna pažnja.
1. Sjeverna Irska
Sjeverna Irska nakon duge tri godine konačno ima vladu. Zahvaljujući posredovanju britanskog premijera Borisa Johnsona i njegova irskoga kolege Lea Varadkara, protestantska Demokratska unionistička stranka te katolička stranka Sinn Fein pronašle su kompromisno rješenje kojim je deblokirana pat pozicija belfastskog Stormonta, do koje je došlo u siječnju 2017. godine zbog skandala oko korištenja sredstva za energetsku opskrbu. Jaz između lojalista odanih britanskoj kruni i republikanaca koji se zalažu za ujedinjenje Irske, dodatno se produbio tijekom iscrpljujućih pregovora o Brexitu i konačnog epiloga u kojem je London svoju pokrajinu ostavio na cjedilu. Johnson je izjavio da je dogovor 'simbol nade' za cijelu Sjevernu Irsku, dok je Varadkar naglasio nužnost nastavka suradnje suprotstavljenih strana.
Čelnice vodećih stranaka u Sjevernoj Irskoj od Londona su tražile izdašna sredstva kojima namjeravaju amortizirati posljedice Brexita, čak i onog uređenog. Johnson je obećao donirati paket pomoći, ali još uvijek nije bio spreman s javnosti podijeliti točan iznos tih sredstava.
No, Belfast će prvi put u tri godine imati funkcionalnu vladu, čija će prva zadaća biti “obrisati prašinu” s guvernala Sjeverne Irske i spriječiti katastrofu nakon što ta pokrajina, zahvaljujući odredbama Johnsonovog Sporazuma o Brexitu, jedina ostane dio carinske unije EU i nastavi poštivati europske regulative. Carinska kontrola vršit će se na Irskom moru, i to nad dobrima koja će se slati iz Ujedinjene Kraljevine na Irski otok. Prema odredbama Sporazuma o Brexitu ta će roba biti tretirana kao izvoz, a trgovci u Sjevernoj Irskoj moći će aplicirati za povrat sredstava u slučaju da njihova roba 'zapne' na kontroli na Irskom moru.
Također, prema tim će odredbama građani Sjeverne Irske sami moći odlučiti kojoj će se strani priključiti nakon završetka tranzicijskog perioda, tijekom kojeg će biti 'ni na nebu, ni na zemlji', tj. neće biti članicom EU, ali će za razliku od svih ostalih britanskih pokrajina, nastaviti primjenjivati europske regulative. Vodeća irska nacionalistička stranka Sinn Fein sve glasnije zagovara raspisivanje referenduma o ujedinjenju Irske, a svojevrsno 'ulje na vatru' tenzijama koje posljednjih mjeseci vladaju na sjeveru Irskog otoka, dolilo je pitanje Zakona o irskom jeziku o kojem će odlučivati tek formirana vlada.
Brexit je militantne skupine u Sjevernoj Irskoj ponovno doveo do točke usijanja. Prema podacima izvješća sjevernoirske policije, u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. godine, osjetno je porastao postotak paramilitarnog nasilja. U siječnju 2019. godine grupacija Nova IRA detonirala je automobilsku bombu u blizini grada Derryja, a nekoliko tjedana poslije ubijena je i novinarka Lyra McKee.
No, dok se demografska struktura Sjeverne Irske osjetno ne promijeni, neće postojati nužni preduvjeti za uspjeh referenduma o ujedinjenju Irske. Katolici na sjeveru u ovome trenutku preferiraju status quo, osobito onaj prije odluke o Brexitu, zato što strahuju od financijskih i društvenih posljedica koje bi ujedinjenje imalo ako se ogorčene lojaliste protiv njihove volje 'ugura' u ujedinjenu Republiku Irsku.
2. Gibraltar
Osim Sjeverne Irske, Ujedinjena Kraljevina ima još jednu problematičnu kopnenu granicu s EU – Gibraltar. Pokrajina ukupne površine 6,2 kilometara kvadratnih na kojoj živi 32,000 stanovnika uživa poseban status od daleke 1713. godine, kada je Sporazumom iz Utrechta dospjela pod britansku krunu, zbog čega je proteklih stoljeća dolazilo do brojnih frikcija između Londona i Madrida.
Upravo je Gibraltar jedan od najboljih primjera međuovisnosti Ujedinjene Kraljevine i EU zato što je riječ o jednom od najfrekventnijih graničnih prijelaza na kontinentu. Granicu dugu samo 1,8 kilometara svakodnevno prijeđe gotovo 10,000 Španjolaca koji rade u tzv. 'poreznoj oazi' na jugu Iberskog poluotoka. Naime, Gibraltar se 1972. godine odbio priključiti carinskoj uniji EU, unatoč tome što je sastavio dio zajedničkog europskog tržišta, tako da je lokalna vlada mogla postaviti nižu stopu poreza koja je privukla strani kapital postavši svojevrsnim “hubom” financija, ali i kockanja.
Očekivano, pokrajina koja u najvećoj mogućoj mjeri ovisi o otvorenim graničnim prijelazima, bila je imuna na ideju izlaska iz EU. Čak 96 posto stanovništva na Gibraltaru je na referendumu o Brexitu 2016. godine glasalo za ostanak u Europskoj uniji.
Pokrajina ima poseban status, zbog čega za nju nije vrijedio protokol nedavno usvojenog Sporazuma o Brexitu, već je regulacija Gibraltara bila tema bilateralnih pregovora španjolske i britanske vlade. Španjolska je vlada prije nekoliko mjeseci sugerirala da se Gibraltar proglasi britanskom 'kolonijom' u sklopu zakonodavstva EU, kako bi lokalno stanovništvo nakon Brexita moglo nastaviti prelaziti granicu bez vize i putovnice. Očekivano, prijedlog Madrida bio je prilično kontroverzan i kao takav odbačen.
S obzirom na to da Španjolska ima mogućnost veta u svim institucijama EU, vlada Pedra Sancheza želi osigurati da se postigne dogovor zahvaljujući kojem će više od 10.000 Španjolaca provincije Cadiz, koja se već godinama bori s visokom stopom nezaposlenosti, zadrži svoja radna mjesta u Gibraltaru. Madrid već radi na 'crvenim linijama' oko kojih neće biti spreman raditi kompromis, a kojima će britansku vladu uvjetovati na ustupke.
Prošloga je tjedna prvi ministar Gibraltara Fabian Picardo izjavio da bi za njihov teritorij najbolje rješenje bio ostanak u zoni Schengena nakon Brexita, što je britanska vlada glatko odbila razmotriti kazavši da će 'London tijekom tranzicijskog perioda pronaći rješenje za sve svoje teritorije'.
Jedan od mogućih epiloga cijele sage je da će se lokalno stanovništvo pozvati na Ustav iz 2006. godine, kojim autonomna vlada može uložiti veto na promjenu suvereniteta, što bi bio uistinu radikalan potez gibraltarske vlasti.
3. Škotska
Unatoč tome što je većina Škota 2016. godine glasala protiv Brexita, danas i Edinburgh protiv svoje volje, napušta Europsku uniju. Narod koji se već stoljećima bori protiv dominacije Londona, Brexit doživljava samo kao posljednji u nizu mnogobrojnih primjera koji dokazuju da se volja i interesi Škota u Ujedinjenoj Kraljevini sustavno zanemaruju.
Škotska nacionalna stranka (SNP) na posljednjim je izborima u prosincu pronašla dobitnu formulu zahvaljujući kojoj je osigurala povijesni uspjeh od 48 od ukupno 59 mandata u Donjem domu britanskog parlamenta; ljubav prema Europi kombinirana sa separatizmom od 'engleske čizme'.
Škotska se Ujedinjenoj Kraljevini pridružila daleke 1707. godine te prema njihovom nepisanom ustavu može jednostrano, ali isključivo demokratski, izraziti želju za neovisnošću. No, britanska vlada je na samome početku svog novog mandata počela poduzimati sva raspoloživa proceduralna sredstva kako bi Edinburgu na pristojan način blokirala izlazak. Pravni stručnjaci Ujedinjene Kraljevine još se uvijek nisu usuglasili oko pitanja može li Edinburgh jednostrano raspisati referendum bez suglasnosti Downing streeta, a kako nije pretjerano izgledno da će Johnson u dogledno vrijeme promijeniti stav, još uvijek nije moguće predvidjeti epilog sage o škotskoj neovisnosti.
- Očito je da Škoti žele drugačiju sudbinu od ostatka Ujedinjene Kraljevine. Trebali bismo moći sami odlučivati o svojoj sudbini i što prije raspisati novi referendum o neovisnosti – izjavila je prva ministrica Škotske Nicola Sturgeon, nakon što su izlazne ankete najavile povijesni trijumf njene Škotske nacionalne stranke (SNP). No, Sturgeon je u nekoliko prilika naglasila da bi voljela pronaći rješenje koje bi imalo konačni blagoslov Ujedinjene Kraljevine, kako bi izbjegla eventualne nestabilnosti i potencijalnu blokadu britanskog Vrhovnog suda.
U slučaju da Škoti krenu u ofenzivu prema vladi Borisa Johnsona, London neće imati mnogo municije za sprječavanje njihova angažmana. Posljednje ispitivanje javnog mnijenja uzburkalo je vode u Velikoj Britaniji ovih dana, zato što je analiza britanske vlade prvi put objavila da postoji većina za neovisnost Škotske. Da se referendum održava danas, na dan Brexita, za napuštanje Ujedinjene Kraljevine glasalo bi 51 posto, dok bi protiv bilo 49 posto.
A new YouGov survey on Scottish independence has Yes in the lead for the first time since 2015, by 51% to 49%. @chriscurtis94 takes a look at how the electoral landscape has changed since 2014 and how #indyref2 might play out yougov.co.uk/topics/politic…
720 people are talking about this
4. Budućnost britanske parlamentarne monarhije
Pred jednom od najstarijih demokracija na svijetu narednih se mjeseci nalaze brojni i ozbiljni izazovi. Ne, to ne znači da je demokracija kao takva u opasnosti. Unatoč tome što Britanci nemaju kodificirani ustav, politička kultura Ujedinjene Kraljevine dovoljno je čvrsta da odoli svakom obliku kušnje. Tome u prilog govori i činjenica koliko su se strastveno zastupnici Donjeg doma britanskog parlamenta borili kako bi spriječili Johnsonovu vladu da prorogira parlament i 'milom-ili-silom' izađe iz EU 31. listopada 2019.
No, prorogacija parlamenta bio je ozbiljan udarac njihovim demokratskim presedanima na kojima Britanci temelje svoju parlamentarnu monarhiju. Johnson, bolje rečeno siva eminencija njegove vlade Dominic Cummings, poslao je poruku i budućim čelnicima Britanije da je korištenje proceduralnih trikova koji sabotiraju parlament kao predstavnike naroda legitimno sredstvo koje "opravdava cilj". Cummings i u ovim trenucima poseže za moralno dubioznim sredstvima kojima namjerava izvršiti pritisak na Edinburgh da odustane od ideje raspisivanja novog referenduma o neovisnosti. Jedno od mogućih rješenja moglo biti reforma Doma lordova, što bi bila gotovo neviđena institucionalna reforma atipična za jednu tradicionalnu demokraciju.
Unatoč tome što Johnson zahvaljujući uvjerljivoj pobjedi na posljednjim izborima u prosincu ima stabilnu većinu u Donjem domu parlamenta, zbog koje će moći usvajati zakonske prijedloge bez pretjerane muke, u ovome trenutku nije moguće predvidjeti ima li njegova vlada realan i provediv plan za tranzicijski i post-tranzicijski period Brexita. Boris je obećao da će on biti 'kolovođa' budućih pregovora 'globalne Britanije', ali ostaje upitno koliko će njegov kabinet moći odoljeti pritisku prve ekonomije i najvećeg trgovinskog bloka na svijetu.
Međutim, ono što u ovom trenutku svakako jest najveća prijetnja britanskoj parlamentarnoj monarhiji je nedostatak opozicije. Snaga Johnsonovih torijevaca u novom sastavu Donjeg doma nema suvislu protutežu, čime se otvara prostor Downing streetu da gotovo neometano posegnu za metodama koje bi Dominicu Cummingsu mogle pasti na pamet.
Poraženi Laburisti i više od mjesec dana nakon svog rekordnog kraha izgubljeno tapkaju u mraku tražeći novo vodstvo i novi/stari smjer najveće opozicijske stranke. Najveće pitanje britanske ljevice, ono na koje se u što skorijem roku treba pronaći jasan odgovor, je "kako će izgledati stranka Jeremyja Corbyna bez Jeremyja Corbyna". Osim što se stranka pod njegovim vodstvom ozbiljno udaljila od centra, novo će se vodstvo morati obračunati s posljedicama negativnog PR-a koje su njegovi antisemitski i brojni kontroverzni komentari imali među tradicionalnim simpatizerima ljevice.
Ostale stranke, poput Liberalnih Demokrata koji jednako tako traže novi recept za sljedeće izbore, i Zelenih nikako ne mogu "preskočiti" svoju najveću prepreku političkom uspjehu; izborni sustav relativnog pobjednika koji im sustavno onemogućava veći broj mandata u Donjem domu.
Iz ove perspektive djeluje kao da će se torijevci u Downing streetu zadržati dugi niz godina, tijekom kojih će svim raspoloživim proceduralnim metodama pokušati sačuvati Kraljevinu "Ujedinjenom".
Naravno, samo ako im Kruna vlastitim ustavnim trikovima ne prepriječi put.
Nema komentara:
Objavi komentar