DOSTUPNE MNOGE VATIKANSKE TAJNE
HOĆE LI VATIKANSKI ARHIV OTKRITI TAJNU BIJEGA ANTE PAVELIĆA? Bit će vrlo zanimljivo vidjeti je li papa znao za Jasenovac i zločine u NDH
Krije li Vatikanski arhiv i tajnu bjekstva Pavelića i njegove svite uskoro će moći proučiti brojni povjesničari koji od jučer imaju pristup povjerljivim materijalima koji trebaju dati odgovore o ponašanju Crkve u Drugom svjetskom ratu, za vrijeme pontifikata Pije XII, jednog od najkontroverznijih papa u povijesti
Bila je nedjelja, 6. svibnja 1945. godine kada je Ante Pavelić napustio Zagreb i uputio se prema Novim Dvorima. Uz njega je bio sin Velimir, zapovjednik Sigurnosne službe Poglavnikovog tjelesnog sdruga Ivan Ivo Kirin i Erih Lisak, bivši ravnatelj Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost. Što se dalje događalo, na Pavelićevom putu od Austrije do Argentine, nikada nije do kraja rasvijetljeno, kao ni uloga Katoličke crkve u bijegu jednog od najokrutnijih zločinaca iz Drugog svjetskog rata.
Krije li Vatikanski arhiv i tajnu bjekstva Pavelića i njegove svite uskoro će moći proučiti brojni povjesničari koji od jučer imaju pristup povjerljivim materijalima koji trebaju dati odgovore o ponašanju Crkve u Drugom svjetskom ratu, za vrijeme pontifikata Pije XII, jednog od najkontroverznijih papa u povijesti. U Vatikanu se čuvaju dokumenti sedamdeset papinskih nuncija koji su javljali papi sve što se događalo u Europi i svijetu, pa tako i u marionetskoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Nešto od toga je već publicirano i obrađeno, ali sigurno je da postoji niz dokumenata koji će rasvijetliti taj period, pogotovo vrijeme nakon sloma fašizma kada su mnogi od onih koji su imali krvave ruke, poput Pavelića, krenuli u bijeg, glavom bez obzira.
Brojna pitanja
Bit će vrlo zanimljivo vidjeti je li Vatikan znao i za Jasenovac, da li je imao točne podatke o zločinima koje su počinili ustaše u NDH i koji su bili razlozi da je Crkva pomagala zločincima u bjekstvu, najvjerojatnije i samom Paveliću.
Stravični kaos vladao je u državi koju je Pavelić oformio 1941. godine, a 1945. bilo je posve jasno da joj je došao kraj. U danima pred bijeg Pavelić je grčevito pokušao zamesti tragove zločina, potpisao je i uredbu u kojoj je poništio rasne zakone, naredio mobilizaciju mlađih od osamnaest godina. Vjerovao je da će ga Saveznici jedva dočekati, kako bi im se ustaše pridružile u borbi protiv boljševika.
Mnogo prije toga američki su obavještajci napisali izvještaj iz kojeg je vidljivo da su najviši dužnosnici Pavelićeve vlade još 1943. nabavili šezdesetak argentinskih putovnica, očito se pripremajući za evakuaciju ako do nje dođe. Ključnu ulogu u tim planovima imao je Krunoslav Draganović, svećenik koji je studirao teologiju u Sarajevu, a kasnije u Rimu. Bio je ustaški potpukovnik, haračio je po Bosni i Hercegovini, jedno vrijeme i vojni kapelan u Jasenovcu, a onda ga je Alojzije Stepinac sredinom 1943. godine poslao u Rim. Smjestio se u samostanu San Girolamo degli Illirici i tamo je stvorena logistička baza za kasnije prebacivanje ustaških zločinaca u Argentinu.
Ostaje i velika dilema je li Pavelić sa sobom ponio veće količine zlata, koje je zaplijenjeno Židovima u Jasenovcu, a dio je ukraden iz središnje banke kraljevine Jugoslavije. Himmlerov predstavnik u Hrvatskoj Konstantin Kammerhofer javio je još krajem 1944. godine da ustaše planiraju bijeg, ali o zlatu nije mnogo govorio jer detalje nije znao. Berlin je tako saznao da Pavelićeva supruga Mara sa kćerkom i nekoliko rođaka odlaze u Austriju, a poglavar NDH je novu godinu 1945. dočekao sam, bez mnogih članova obitelji.
Navodno je 45 sanduka punih zlata bilo spremno. Neki sanduci su bili sakriveni kod franjevaca, a drugi su bili natovareni u kamion iz Pavelićeve pratnje. Kasnije će dio povjesničara tvrditi da su neki sanduci sa zlatom već bili prebačeni u sam Vatikan, a dokumenti iz Arhiva mogli bi otkriti je li zaista ta priča o zlatu vjerodostojna i točna.
Pavelić je u pratnji oko 1.500 ustaša preko Maribora krenuo u Austriju, a govorilo se da uz sebe ima 350 do 500 kilograma zlata, te dijamante. Da bi zagonetka bila veća postoje i sumnje da je dio zlata završio kod Britanaca, a da je do Austrije stiglo oko 350 kilograma. Prije toga je navodno Draganović preuzeo dio zlata i odnio ga u Rim, a nakon prodaje tim su novcem financirane akcije bijega ustaških zločinaca, a sa Pavelićem je u Argentinu stigla mnogo manja količina zlata od one s kojom je započeo bijeg iz Zagreba.
Mnogi ustaški zločinci koji su također pobjegli iz Hrvatske kasnije su posvjedočili da su ih skrivali svećenici. Je li po uputama Vatikana, ostaje također nejasno. Preko crkvenih krugova ustaše su dobivale pasoše i dokumente potrebne za odlazak iz Europe prema južnoj Americi, a dio njih je ipak uhapšen i predan jugoslavenskim vlastima.
Uloga svećenika Draganovića
Potpuno je nerazjašnjena i uloga Krunoslava Draganovića, kao ključnog čovjeka koji je organizirao bjekstva, a ustaše su imale različita iskustva u suradnju s njima. Nekima je pomogao, neki su za njega tvrdili da je lažov i prevarant. Tvrdilo se i da je bio suradnik Udbe, špijun i što sve ne. Koliko je Draganić djelovao samostalno, koliko je o svemu obavještavao i crkvene vlasti, također nije posve razjašnjeno do danas. Nije međutim nepoznato da je papa Pio XII bio ogorčeni protivnik komunista i činio sve da se regrutiraju oni koji bi se suprotstavili 'komunističkoj opasnosti' u Europi.
Nakon skrivanja po crkvenim samostanima, gdje je mijenjao identitet, Ante Pavelić je u dogovoru s Draganovićem isplanirao put u Argentinu. Dobio je dokumente na ime mađarskog inženjera Pabla Aranjosa i poletio je s rimskog aerodroma u studenom 1948. godine. U svakom slučaju američka CIA je znala da je Vatikan skrivao Pavelića, kao što su i znali da se pod imenom don Pedro Gonner, prerušen u svećenika iz Austrije prebacio u Italiju. Sada će se saznati koliko je od svega znao i Pijo XII, te koji su bili motivi Katoličke crkve da pomognu ustaškom poglavniku skrivanje, a kasnije i bijeg.
Draganović je usko surađivao i sa svećenicima iz Zavoda svetog Jeronima u Rimu, a jedan od njih je dostavljao informacije i američkoj tajnoj službi. Tako se saznalo da u samom srcu Rima, u Zavodu koji je bio pod ingerencijom Vatikana, borave bivši ustaški visoki dužnosnici, poput zapovjednika zrakoplovnih snaga Vladimira Krena, zamjenika ministra vanjskih poslova Vjekoslava Vrančića.
"Spremaju se za bijeg u Argentinu”, napisali su američki obavještajci, a onda je američka služba pokrenula istraživanje gdje je Pavelić i zaključila da se skriva pod zaštitom samog Vatikana. ”Oni mu pružaju utočište”.
Britanci i Amerikanci su navodno spremali i hapšenje, ali se nikako nisu mogli dogovoriti tko će voditi akciju. Agenti su javili da su vidjeli Pavelića kako šeće i izvan Vatikana, rimskom Via Corso Umberto, kratko ošišan i obučen u redovničku halju. Navodno je otkrivena i točna vatikanska adresa gdje se Pavelić nastanio, na drugom katu u zgradi u Via Giacomo Venezian 17-C. Javljeno je i da je Pavelić imao neke zdravstvene probleme, a govorilo se i da je bio na operaciji.
U tom ping-pongu između Britanaca i Amerikanaca Anti Paveliću se pružila prilika pobjeći dalje. Argentina je bila idealna destinacija, a takozvani ”štakorski kanali” koje je nadzirao i Draganović najbolja ruta za bijeg. Tvrdilo se i da je Draganović u međuvremenu postao jedan od značajnijih agenata CIA-e u Europi, a sigurno je zanimljivo rasvijetliti i američku ulogu u bijegu Pavelića do Argentine.
Vatikan je očito svo to vrijeme imao stav da su zločinci iz tek završenog rata manje zlo i manja opasnost od komunista, a sada će povjesničari imati prilike utvrditi koliko je taj stav proklamirao sam papa Pio. Naprosto je nevjerojatno da Vatikan nije imao točne i povjerljive podatke o ratnim godinama u NDH, ali i samom Paveliću, krajnje amoralnom čovjeku željnom vlasti, koji je podsticao teške zločine samo kako bi se dodvorio Hitleru. Zanimljivo će biti vidjeti dokumente o odnosu Pavelića i Mussolinija i najvećoj izdaji u povijesti hrvatskog naroda kada je taj dični poglavnik prepustio Talijanima dobar dio Hrvatske.
Riješili se tereta
Što se u međuvremenu dogodilo da je Vatikan i nakon rata podržavao Pavelića i ustaše, ostaje zaista prvorazredna povijesna dilema. Saveznici su još 1942. godine poslali poruku da zločinci neće izbjeći pravdu, a krajem 1942. BBC je počeo objavljivati listu zločinaca. Pavelić je bio svjestan da je u 'prvoj ligi', a bez podrške Vatikana i svećenika svakako bi bio uhapšen i suđen.
Tito je tražio izručenje Pavelića od Britanaca, dok je još bio u Austriji, ali oni to nisu učinili. Što se događalo iza kulisa u diplomaciji može se samo nagađati. Kasnije će se saznati i to da je Pavelić boravio u Castel Gandolfu, papinoj ljetnoj rezidenciji, a da se sastajao i sa monsinjorom Montinijem koji je vjerojatno o razgovorima s tih sastanaka obavijestio i vrh Vatikana. Kasnije će Montini postati papa Pavao VI.
Mašinerija Juana Perona također je pomogla Anti Paveliću bijeg u Argentinu. Odahnuo je i Vatikan jer se riješio tereta skrivajući Pavelića. Kasnije, kako je otišao papa Pio krajnje se izmijenio stav Vatikana prema Paveliću i ustašama, a tajne iz vatikanskog arhiva dat će mnogo pouzdanije odgovore na mnoga pitanja od nagađanja kakvih je do sada bilo bezbroj.
Nema komentara:
Objavi komentar