Kako su epidemije mijenjale svijet?
Velike povijesne epidemije mijenjale su svijet i to na različite načine, kaže Buklijaš i navodi da je zbog demografskog gubitka čovjek postao najvažniji resurs države u srednjovjekovnom društvu.
U Dubrovniku se npr. vide mjere za poticanje imigracije već i prije završetka epidemije. Također, od tada se pojavljuju ideje da su vladari i vlasti odgovorni za zdravlje građana, što možemo smatrati nekom vrstom “proto-javnog zdravstva”. Poznato je da je Dubrovnik 1377. uveo odredbu da pridošlice iz „kužnih područja“ imaju provesti mjesec dana na određenim lokacijama prije ulaska u grad: time je štitio zdravlje građana a da nije prekidao trgovinu.
Manjak radne snage nakon Crne smrti vjerojatno je potaknuo tehnološku inovaciju i raspad feudalnog društva. Depopulacija je imala utjecaja i na klimu: iako utjecaj ljudi na klimu nije bio izražen kao danas, razdoblja depopulacije se poklapaju s razdobljima sniženja prosječnih temperatura, kaže Tatjana Buklijaš.
Kolera se, pak, može smatrati „bolešću revolucija“. Sve velike epidemije kolere su izbile u politički turbulentnim godinama: 1848., revolucija “Proljeće naroda”, 1866. u vrijeme raspada njemačke konfederacije, te 1892. u Hamburgu, epidemija koja je bila povezana s velikim brojem ruskih Židova koji su odande emigrirali za SAD, bježeći od pogroma u Ruskom Carstvu.
To nije puka koincidencija! Socijalni prevrati obično su popraćeni pokretom stanovništva, a rat i izbjeglištvo povećavaju prilike širenja bolesti. S druge strane, uvođenje restriktivnih mjera poput karantene i prisilne hospitalizacije, kojima je nerazmjerno bilo pogođeno siromašno stanovništvo, bile su doživljavane kao nepravedno izdvajanje potlačenih slojeva društva, objašnjava ona.
Tako su npr. nakon epidemijskog vala kolere visoke smrtnosti u Mađarskoj 1831. mase opljačkale dvorce i masakrirale plemiće. Drugdje su se napadi okretali protiv gradskih i državnih vlasti i u strahu od nemira gradovi i države su popuštali mjere protuepidemijske zaštite. Ovakvi nemiri su, prije nekoliko dana, zabilježeni u Italiji, napominje.
Smatra se da koronavirus nema utjecaja na ljudski razvoj, osim indirektno, opterećenjem respiratornog sustava majke.
Teorije zavjere su normalne
Mjere koje je poduzela Kina u suzbijanju bolesti Covid-19, u ovom se trenutku čine uspješnima. Međutim ne zna se što će se dogoditi kada se ponovno otvori provincija Hubei. Izolacije dulje od mjesec ili dva se povijesno nisu provodile - originalna karantena je trajala trideset dana - i zbog utjecaja na trgovinu i ekonomiju, a i šansa pridržavanja propisima karantene na dulje razdoblje je bila niska, pa i po cijenu teške kazne.
Znanstvenica smatra da su reakcije javnosti na epidemiju, koje se kreću u rasponu između katastrofičnih ocjena, koje smatraju da se stvarno stanje krije, i onih koje smatraju da je bolest paravan zavjereničkih politika - uobičajene.
Teorije zavjere su normalan način nošenja s neobičnom situacijom. Objašnjenje da iza neke nove pojave ili događaja stoji namjera relativno je lako i jednostavno prihvatiti, što uostalom pokazuje i kulturna povijest i povijest religija, kaže.
Znanost pak opisuje svijet na probabilistički način: svi prirodni fenomeni imaju neku mogućnost razvoja, koja pak ovisi o nizu drugih faktora. Nove zarazne bolesti su normalna prirodna pojava i oduvijek su se pojavljivale, no mi za većinu vjerojatno niti ne znamo jer se ranije za njezinu pojavu nisu stvorili uvjeti. Kao što smo vidjeli kod kuge i kolere, visoka zaraznost i patogenost nije bila sama dovoljna, nego se tražila gustoća stanovništva i drugo.
Što se povjerenja i prihvaćanja mjera tiče, one ovise o vrsti političkog sustava, podršci koju stanovništvo daje političkoj vlasti, edukaciji stanovništva, dobrim komunikacijama itd.
Dosta komentatora smatra da mjere izolacije koje je provela Kina, te mjere nadzora stanovništva koje provodi Singapur - koji je usprkos blizini i povezanosti s Kinom te visokoj gustoći stanovništva zasad uspio zadržati broj zaraženih i oboljelih na relativno niskoj razini te nema smrtnih slučajeva - ne bi bilo moguće provesti u zemljama zapadne demokracije, ali niti u autoritarnim zemljama na nižem stupnju ekonomskog razvoja ili gdje pak nema kulture kolektivne dobrobiti.
Dodatni aspekt je spremnost današnjih društava da kazne nepridržavanje propisima. Povijesno su kazne za kršenje karantenskih propisa bile stroge: u Dubrovniku su uključivale visoke novčane kazne, tamnicu ili teške tjelesne kazne. Kakve kazne su primjerene u slučajevima kršenja samoizolacije osoba koje ne pokazuju simptome? Kako ih uopće nadzirati? To su pitanja na koja demokratska društva nemaju odgovor, ocjenjuje Buklijaš.
Hoće li Covid-19 promijeniti svijet?
Kakve će promjene izazvati koronavirus? Mogli bismo zamisliti medicinske inovacije, npr. jeftinije i šire rasprostranjene termo-senzore kojima se može detektirati povišena temperatura. Jedan pozitivan ishod bi mogla biti snažnija suradnja između kineskih i zapadnih istraživača. Tzv. antivax pokret - protiv cijepljenja - bi mogao biti ozbiljno potkopan, što bi imalo pozitivan utjecaj na prekid ponovnih javljanja bolesti za koje imamo uspješna i dobro testirana cjepiva, smatra povjesničarka znanosti.
Također, Covid-19 se odvija u svijetu gdje se veliki dio komunikacije već odvija digitalnim putem no istodobno su i putovanja na velike razdaljine, zračnim putem, češća no ikada, usprkos negativnog utjecaja na klimatske promjene. Hoće li ova godina promijeniti trend porasta avio-prometa? Hoće li utjecati na organizaciju rada s puno većim udjelom tele-konferencija?
Slični poremećaji svjetskog prometa bili su vidljivi 2001 nakon 11. rujna ili u vrijeme globalne financijske krize 2008-2009. No vidljive klimatske promjene u posljednjem desetljeću, snažnija svijest o potrebi brže akcije, u kombinaciji s pristupačnim alternativama, mogla bi dovesti do trajne promjene.
Napisao: Ivo Lučić / Hina
Nema komentara:
Objavi komentar