U zadnjih 30 godina nema političara koji je efikasnije rasturio "žensku kvotu" od Zorana Milanovića. Na Dan žena, on i SDP mogu se samo pokriti ušima
8. ožujka 2020. - 13:20
Goran Mehkek/Cropix
Dan žena ponovno je u modi.
A SDP se opet - osramotio.
Uoči 8.ožujka socijaldemokrati su se silno potrudili uvjeriti ljude da upravo oni - progresivni, ljevičarski, društveno svjesni i socijalno odgovorni - čine sve da ženama osiguraju ravnopravnost u društvu.
Djela govore više od riječi, zar ne?
Pa krenimo redom.
Novi hrvatski predsjednik Zoran Milanović - izabran kao kandidat SDP-a - ovih dana na jednoj tribini o ravnopravnosti spolova pohvalio kako je zastupljenost žena u hrvatskom Saboru visoka. Založivši se pritom za uvođenje tzv. „ženskih kvota“.
U 30 godina hrvatske demokracije nema političara koji je efikasnije rasturio „žensku kvotu“ od Milanovića. Njegovi najbliži suradnici u SDP-u uvijek su i isključivo bili muškarci. Žene je u pravilu sklanjao u stranu. Marginalizirao. U nekim poznatim slučajevima čak i izbacivao iz stranke.
Ne vjerujete?
U njegovoj Vladi od 16 SDP-ovih ministara samo je jedna bila žena – Milanka Opačić. Mirelu Holy, drugu u tom SDP-ovom muškom klubu, Milanović je smijenio na početku mandata, zbog jednog nezgodnog maila. Muškim kolegama opraštajući puno krupnije afere. Od neplaćanja poreza do oštećivanja državnog proračuna. Da u Kukuriku koaliciji nije bilo HNS-a, koji je od četiri ministarska mjesta tri dao ženama – Vesni Pusić, Anki Mrak Taritaš i Andrei Zlatar Violić, bila bi to Vlada u kojoj bi punu dominaciju imali muškarci. A one rijetke žene tu bi bile samo za ukras.
SDP-ova rampa za žene u vrhu politike nije bila samo kada je riječ o Banskim dvorima. U SDP-ovom su Predsjedništvu godinama od ukupno 17 članova sjedile samo dvije žene: Milanka Opačić i Biljana Borzan. U istoj eri među koordinatorima u izbornim jedinicama nije bila - nijedna. A na stranačkim listama SDP-a 2015. odnos između muških i ženskih kandidata bio je tako porazan da je zbog njega na sjednici Glavnog odbora žestoko prosvjedovala i tadašnja predsjednica SDP-ovog Foruma žena Gordana Sobol.
Istinabog, za ženska se prava mogu boriti i muški kolege, zar ne?
Evo kako je to izgledalo na primjeru Istanbulske konvencije.
SDP-ovci nisu imali ni volje ni pameti – da ne kažemo nečeg trećeg – da u Saboru ratificiraju Istanbulsku konvenciju. Međunarodni dokument koji jamči zaštitu zlostavljanih žena, koji je u mandatu Plenkovićeve Vlade postao crvenom krpom za radikalnu desnicu.
Dok su bili na vlasti, socijaldemokrati su imali za to više nego dovoljno ruku u Saboru. Politički konsenzus. Podršku partnera. No nisu ni prstom mrdnuli. Tvrdeći da bi primjena konvencije državni proračun - ubila.
Ništa, naravno, nije bilo dalje od istine. Istanbulsku konvenciju ratificirao je HDZ. A, kao što dobro znamo, nikakva financijska kataklizma nije uslijedila.
Onda je na čelo SDP-a došao Davor Bernardić. I najavio velike promjene u tretmanu žena. Uveo je „zip model“, po kojemu na izbornim listama njegove stranke iza svakog muškarca slijedi jedna žena. Priznavši pritom da nijednu ženu nije imenovao koordinatoricom izborne kampanje na terenu jer to nije posao za eksperimentiranje. Nego za dokazane operativce na terenu.
I sada se nitko ne treba buniti što Andrej Plenković sa SDP-om mete pod. Jer, da apsurd bude veći, HDZ je – za razliku od SDP-a - u posljednjih 30 godina Hrvatskoj dao čitavu plejadu žena na ključnim mjestima i politici. Predsjednicu jednog od domova Sabora Katicu Ivanišević. Premijerku Jadranku Kosor, koja je završila pregovore i Hrvatsku uvela u Europsku uniju. Predsjednicu Republike Kolindu Grabar Kitarović. Povjerenicu u Europskoj komisiji Dubravku Šuicu.
Zadnjih 13 godina žene iz SDP-a nisu imale nikakve šanse ni da primirišu tako visokim pozicijama. A kamoli da im dođu blizu.
Zato je SDP-u, bar kada je o ženama u politici riječ, bolje da se pokrije ušima. Uvuče u mišju rupu. I tamo šuti o ženama i ženskim pravima još dugo, dugo vremena
Nema komentara:
Objavi komentar