Iz Marx- Engelsovih Ranih Radova
Uredjena po Predrag Vranicki
(Iz knjiga koje se u danasnjoj Hrvatskoj najcesce pronalaze
u njenim javnim smetljistima.!)
Ovdje se donose u
vezi donjeg posta DOBAR KRALJ, te kako
bi se, mozda protreslo nase, tako reci, preostalo covjecanstvo,sve od njegove
glave do peta..
Na ladji za D., marta 1843.
Sada putujem po Holandiji. Koliko vidim iz ovdasnjih
francuskih novina, Njemacka je duboko zapala u bloto i sve ce vise zapadati. Ja
vas uvjeravam , ako covjek i ne osjeca nacionalni ponos, ipak osjeca nacionalni
stid cak u Holandiji. Najneznatniji Holandjanin jos je gradjanim
spram najveceg Nijemca.. A sudovi
stranaca o Pruskoj vladi! O tom sistemu i njegovoj jednostavnoj prirodi vlada zapanjujuca suglasnost, i nitko se vise
o njemu ne vara. Nova skola je dakle ipak necemu koristila. Pao je raskosan
ogrtac liberalizma i najodrvatniji despotizam
stoji u svojoj potpunoj golotinji pred ocima cijelog svijeta.
To je takodjer
otkrivenje , i ako obrnuto. To je istina
koja nas barem poucava da
upoznamo ispraznost nasega patriotizma, neprirodnost naseg drzavnog
uredjenja i da sakjrijemo svoje lice od
stida. Vi me gledate smijeseci se i
pitate, sto je s tim postignuto ?Iz stida se ne stvara revolucija. A ja
odgovaram: stid je vec revolucija. On je stvarno pobjeda francuske revolucije
nad njemackim patriotizmom koji ju je pobijedio 1813.
Stid je neka vrsta gnjeva koji je okrenut u sebe.. I kad bi se zaista
cijela nacija stidjela, onda bi ona bila lav
koji se povlaci prije skoka.. Priznajem, u Njemackoj ne postoji cak ni stid; naprotiv ovi
bijednici su jos patrioti. A koji bi im sistem istjerao patriotizam ako ne ovaj
smjesni sistem novog viteza? Komedija koju despotizam izvodi s nama , opasna je
isto tako i za njega,, kao sto je tragedija bila Stuartima i Bourbonim. I cak ako dugo vremena ne bismo
ovu komediju smatrali onim sto ona jest, ona bi ipak vec bila revolucija.
Drzava je suvise ozbiljna stvar da bi se iz nje mogla praviti lakrdija. Mozda
bi brod pun ludjaka mogao dosta dugo ploviti po volji vjetra; no on bi plovio u
susret svojoj sudbini uparvo zato, jer ludjaci to nebi vjerovali.
Ova sudbina koja je pred nama jest revolucija.
Koln,maja 1843
Vase je pismo, dragi
moj prijatelju, dobra elegija, pogrebna pjesma koja para dusu, ali politicko
ono ni posto nije. Ni jedan narod ne ocajava , i ako se dugo vremena nada samo
iz gluposti, on ce sebi ipak jednom nakon mnogo godina sve svoje pobozne zelje ostvariti u momentu
nenadane mudrosti.
Ipak, Vi ste me
potakli, Vasa tema jos nije iscrpljena, zelim da dodam finale, i kad sve bude
zavrseno, tada mi pruzite ruku da opet pocnemo
od pocetka. Neka mrtvi oplakuju i sahranjuju svoje mrtve. Nasuprot tome,
zavidno je biti prvi medju onima koji ulaze zivi u nov zivot; to treba da bude
nasa sudbina.
Istina je, stari
svijet pripada filistru. Ali mi ne smijemo postupati s njim kao s baukom, od
koga se uplaseno okrecemo. Naprotiv, mimoramo na njega tocno paziti. Isplati se
studirati ovoga gospodara svijeta.
On je gospodar
svijeta , naravno, samo u toliko , ukoliko ga ispunjava svojim drustvom kao
crvi lesinu. Drustvo ovih gospodara ne treba zato da bude nista drugo do
stanoviti broj robova , a vlasnici robova ne moraju biti slobodni. Ako se zbog
svog posjeda zemlje i ljudima nazivaju gospodarima u eminentnom smislu , zar su
oni zato manje filistri nego njihovi ljudi?
Ljudi, to bi bila
duhovna bica, slobodni ljudi-republikanci.. Malogradjani nece da budu ni jedno
nidrugo. Sto im preostaje da budu i da zele.
Ono sto oni zele,
zivjeti i razmnozavati se ( a dalje nitko ne dospjeva, kaze Goethe ), to hoce i
zivotinja, a njemacki politicar mogao bi najvise jos dodati da covjek, medjutim, zna da to zeli, a Njemac je toliko razborit da nista vise ne zeli.
U grudima ovih ljudi
trebalo bi tek ponovo probuditi covjekovo osjecanje vlastite vrijednosti,slobodu. Samo ovo osjecanje koje je s Grcima nestalo
iz svijeti, a s krscanstvom se izgubilo u nebeskom plavetnilu, moze iz drustva
opet stvoriti zajednicu ljudi za ostvarenje njihovih najvisih ciljeva , tj.
demokratske drzave.*
Suprotno tome, ljudi
koji se ne osjecaju ljudima privrzeni su
svojim gospodarima kao soj robova ili konja.
Nasljedni gospodari su svrha cijelog ovog drustva. Ovaj svijet pripada
njima. Oni ga prihvacaju onakav kakav on jest i kakvim se osjeca. Oni smatraju sami sebe onakvima kakvi se
zaticu i postavljaju se tamo gdje su izrasle njihove noge, na siji ovih
politickih zivotinja koje ne znaju za drugo odredjenje, nego da im budu „pokorni,
privrzeni i usluzni.“
Filistarski svijet je
politicki svijet zivotinja , i ako moramo priznati njegovu egzistenciju, onda
nam ne preostaje nista drugo nego da status quo-u jednostavno dademo pravo.
Proizvela su ga i usavrsila barbarska stoljeca
i sad stoji ovdje kao konzekventan sistem ciji je princip onecovjecen
svijet. Nasa Njemacka , najsavrseniji
filistarski svijet, morala je dakle prirodno daleko zaostati za francuskom
revolucijom koja je ponovo uspostavila covjeka; a njemacki Aristotelj koji bi svoju „Politiku“
pisao iz nasih prilika, napisao bi na njenom pocetku: „Covjek je
drustvena, ali sasvim nepoliticka
zivotinja, a drzavu nebi mogao praviljnije objasniti, nego sto je to vec ucinio
gospodin Zopfl, pisac „Konstitucionalnog
drzavnog prava u Njemackoj..“ Ona je, po
njemu, „udruzenje porodica“, koje nastavljamo mi, nasljedno i stvarno pripadaju
najvecoj porodici koja se nazivlje dinastijom. U koliko se porodice pokazu
plodnijima , utoliko su ljudi sretniji, drzava veca, dinastija mocnija, zbog
cega se onda i u normalno despotskoj
Pruskoj na sedmog djecaka daje
premija od pedeset talira. Njemci su toliko razboriti
realisti da sve njihove zelje i najuzvisenije misli ne prelazi goli zivot . A
ovu stvarnost, nista vise, akceptiraju
oni koji njome vladaju. I ovi ljudi su realisti, oni su vrlo daleko od svakog
misljenja i od svake ljudske velicine,
oni su obicni oficiri i plemici, ali oni se ne varaju, oni imaju pravo, oni,
takvi kakvi su, dovoljni su da iskoristavaju ovo zivotinjsko carstvo i da njime
vladaju, jer vladanje i iskoristavanje jest jedan pojam, ovdje kao i svagdje. A
kad primaju znake pokornosti i kad pogledaju iznad gmizucih glava ovih bica bez
mozga, sto im je blize od Napoleonove misli na Berezini? Govori se o njemu da je, pokazujuci svome
pratiocu na komesanje onih koji se utapljaju, uzviknuo: Voyez ces crapauds ! ( Pogledajte ove zabe!) Ovo je govorkanje
vjerojatno laz, ali zato nije nista manje istinito. Jedina misao despotizma
jest preziranje ljudi, onecovjeceni covjek, i ova misao ima prednost pred mnogim drugim
utoliko, sto je istovremeno i cinjenica. Despot uvijek vidi ljude lisene
dostojanstva . Oni se utapljaju pred njegovim ocima i za njega, u blatu obicna zivotinja, iz koje
uvijek iznova proizlaze slicno zabama . Ako se takvo glediste namece i ljudima
koji su bili sposobni i za velike ciljeve , kao sto je bio Napoleon prije svog
dinastickog ludila , kako bi savim obican kralj mogao u takvoj realnosti biti
realist?
Princip je monarhije uopce prezirani, onecovjeceni covjek, a
Montesquier nema uopce pravo kad odaje
pocast tom principu. On pomaze sebi razlikovanje monarhije , despotizma
i tiranije. No to su imena jednog pojma , u krajnjem slucaju razlicitost obicaja kod istog principa. Gdje
je monarhijski princip u vecini, tamo su ljudi u manjini, gdje se taj princip
ne osporava, tamo uopce nema ljudi. Zasto sada nebi covjek, kao pruski kralj ,
koji nema razloga da se smatra problematicnim , zasto ne bi slijedio svome hiru
? I sto slijedi iz toga sto on to cini? Protirjecne namjere ? Dobro, tada iz toga
nema nista. Nemocne tendencije? One su jos uvijek jedina p oliticka stvarnost, Blamaze i zbunjenost?
Postoji samo jedna blamaza i samo jedna zbunjenost : silazenje s prijestolja.
Sve dotle dok hir ostaje na svome mjestu, on ima pravo. Tamo on moze da bude
toliko nestalan, toliko bezglav, toliko prezriv, koliko god hoce; on je jos
uvijek dovoljno dobar da upravlja jednim narodom koji nikada nije poznavao drugog zakona osim
samovolje svojih kraljeva.. Ne kazem da ce bezglavi sistem i gubitak
postovanja unutar i izvan drzave ostati
bez posljedica, ne preuzimam na sebe osiguranje broda ludjaka ; ali tvrdim da
ce pruski kralj tako dugo biti covjek svog
vremena , dok izopaceni svijet bude i stvarni svijet..
Vi znate da se mnogo bavim tim covjekom. Vec tadav, kad je
njegov organ bio samo „Berliner politischer
Wochenblatt“, uvidio sam njegovu vrijednost i njegovo odredjenje . On je
opravdao moje naslucivanje vec kod
polaganja zakletve u Konigsbergu, da bi,
sada pitanje moglo postati cisto licno.. Svoje srce i svoju dusu proglasio je
osnovnim drzavnim zakonom pruskog podrucja , svoje drzave ; i stvarno, kralj je
u pruskoj sistem. On je jedina politicka licnost. Njegova osoba odredjuje
sistem ovako ili onako. Sto on cini i sto mu se omogucava da cini, sto misli i
sto mu se stavi u usta to je ono u
Pruskoj misli ili cini drazava . Dakle,
stvarno je zasluga sto je sadasnji kralj to objavio tako neuvijeno..
Neko je vrijeme
grijesio samo u tome, sto se smatralo vaznim kakve je zelje ili misli iznio
kralj.. To nista nije moglo promjeniti u samoj stvari, jer filistar je
materijal monarhije , a monarh je uvijek samo kralj filistara; on ne moze ni
sebe ni svoje ljude uciniti slobodnim , stvarnim ljudima, ako oba dijela ostaju
ono sto jesu..
Pruski kralj je
pokusao da izmjeni sistem pomocu teorije koju zaista nije imao njegov
otac. Sudbina tog pokusaja poznata je .
On je potpuno propao. Sasvim prirodno. Ako se jednom dospije do politickog
svijeta zivotinja , onda nema daljnjeg nazadovanja nego do njega i nema drugog
napredovanja do napustanja njegove baze i
prijelaza u ljudski svijet demokracije.
Stari kralj nije htio
nista ekstravagatna , on je bio filistar i nije svojatao pravo na duh. On je znao da odrazava slugu i posjedovanje
te drzave treba samo prozaicnu , mirnu igzistenciju.. Mladi kralj bio je zivahniji i imao je mnogo vise
misljenje o svemoci monarha koji je
ogranicen samo svojim srcem i razumom.
Gadila mu se stara okostala drzava slugu i robova. On ju je htio ozivjeti i
savim prozeti svojim zeljama , osjecajima i mislima ; a on je to mogao zahtjevati , on u svojoj
drzavi , samo ako je htio postici. Odatle njegovi liberalni govori i izljevi
srca. Njegovim bi podanicima trebalo
vladati puno, zivo kraljevo srce, a ne mrtvi zakon. Sva srca i duhove htio je
pokrenuti iz svoga srca i za davno
zamisljene planove. Pokret je usljedio;
ali ostala srca nisu kucala kao njegovo, i podredjeni nisu mogli otvoriti usta
a da ne govore o ukidanju stare vlasi. Bestidni idealisti koji covjeka zele uciniti covjekom , domogli
su se rijeci i dok je kralj fantazirao
na staro njemacki nacin , oni su mislili da smiju filozofirati na novocovjecni
nacin. To je u Pruskoj svakako bilo necuveno. Jedan se trenutak cinilo da je stari poredak stari postavljen na glavu
, stovise, stvari su pocele da se pretvaraju u ljude, bilo je pak ljudi s imenom
, i ako nazivanje po imena nije dozvoljeno na skupstinama ; medjutim, sluge
starog despotizma ucinili su uskoro kraj toj njemackoj idealnosti. Nije bilo
tesko dovesti u opipljiv sukob
zelje kralja koji je sanjario o velikoj jproslosti
punoj popova, vitezova i kmetova i namjere idealista koji zele samo posljedice francuske
revolucije, dakle, na kraju uvijek republiku i poredak slobodnog covjecanstva
umjesto poretka mrtvih stvari. Kad je taj sukob postao dovoljno ostar i
neugodan a zestoki kralj dovoljno uzbudjen, tada su k njemu pristupili sluge
koji su prije tako lako rukovodili tokom stvari i objasnili mu : da kralj ne
cini dobro sto svoje podanike navodi na beskorisne govore i da oni ne bi mogli vladati pokoljenjem
ljudi koji govore, i gospodar svih straznjih Rusa postao je nemiran zbog
kretanja u glavama prednjih Rusa, i
zahtjevao je uspostavljanje starog mirnog stanja . I uslijedilo je novo izdanje
starog progonstva svih covjekovih zelja
i misli o covjekovim pravima i
duznostima , tj.povratak staroj okostaloj drzavi slugu, u kojoj rob sluzi
suteci, a posjednik zemlje i ljudi vlada sto je moguce vise sutljivo,samo
pomocu dobro odgojene i poslusne posluge. Ni jedan ne moze reci ono sto zeli,
niti prvi mogu reci da zele postati ljudi, niti drugi moze reci da u svojoj
zemlji ljude ne treba . Sutnja je stoga
jedini put. Muta pecora , prona et ventri
oboedienta . ( Njeme pognute ovce
koje se pokoravaju trbuhu )
To je neuspjeli
pokusaj da se ukine filistarska drzava na njenoj vlastitoj osnovi ; on je zavrsio tako da je u cijelom svijetu ocigledno pokazao nuznost brutalnost i
nemogucnost humanizma u despotizmu. Brutalan odnos moze se odrzati samo pomocu brutalnosti..
I ovdje sam sada gotov s nasim zajednickim zadatkom da analioziram
filistra i njegovu drzavu.. Vi necete
reci da o suvremenosti imam suvise
visoko misljenje, pa ipak kad nad njom ne ocajavam , onda je to samo njen
vlastiti ocajan polozaj koji me ispunjava nadom.. Ja uopce ne govorim o
nesposobnosti gospodara i o nemarnosti slugu i podanika koji sve prepustaju volji bozjoj, a
ipak je vec oboje bilo dovoljno da dovede do katastrofe. Upozoravam vas samo na to, da su se neprijatelji filistratva, jednom rjeciju,
svi ljudi koji misle i pate, sporazumjeli , a zato su im prije nedostajala sredstva
, i da sam pasivni sistem razmnozavanja
starih podanika svakim danom dostavlja
regrute za sluzbu novom covjecanstvu. A sistem zarade i trgovina , posjeda i
pljackanja covjeka vodi jos mnogo brze nego umnozavanje stanovnistva, do sloma
unutar sadasnjeg drustva sto ga stari sistem ne moze izljeciti, jer ovaj uopce
ne lijeci i ne stvara nego samo egzistira i uziva . Ali egzistencija napacenog
covjecanstva koje misli, i egzistencija misljenog covjecanstva koje je
ugnjeceno , mora nuzno postati bljutava i neprobavljiva pasivnom zivotinjskom
svijetu filistara koje tupo uziva,
Sa svoje strane mi
moramo stari svijet potpuno iznijeti na
vidjelo i pozitivno izgraditi novi. Utoliko dogodjaji misleceg covjecanstva
vremenski duze dopusta da se ono osvjesti, a dogodjaji napacenog covjecanstva
da ono skupi snage , utoliko ce
savrsenije biti proizvod koji sadasnjost nosi u svom krilu.“
.
Nema komentara:
Objavi komentar