KOLUMNA
Živimo u neprijateljskom okruženju
Piše: Elio Velan
| Objavljeno: 05.11.2014 | 17:44 | Zadnja izmjena: 05.11.2014 | 17:44 | 0 komentara |
Europljani žive u nesvakidašnjem okruženju: na Bliskom Istoku jača islamski fundamentalizam; na Dalekom Istoku razmnožavaju se, izvan svake kontrole, stanice kineskog gospodarskog (za sada) imperijalizma; na afričkom kontinentu raste masa obespravljenih i gladnih koji pritišću na europske granice; na sjeveroistoku jača Rusija novog cara Vladimira Prvog; na zapadu, preko oceana, Obamina Amerika trčkara amo tamo po svijetu skupljajući djeliće puzzlea kako bi sačuvala imidž svjetske velesile.
U takvim prilikama europska komunikacija sa svijetom je znakovita: pripadnici ISIS-a šalju medijima snimke dekapitacija europskih i američkih državljana, prizori lapitacije muslimanskih žena, slike naoružanih postrojbi terorista.
Afrički kontinent komunicira preko virusa ebole. Svakodnevno stižu snimci oboljelih i ažuriraju se podaci o umrlim. Kina pak preko snimaka ekološki devastiranih industrijskih aglomeracija, pretučenih radnika i prosvjednika, preko tone kineske robe koja se zapljenjuje u europskim lukama jer je kontaminirana radijacijama, otrovana kemikalijama i strašno niskim cijenama. Iz sjevernoameričkog kontinenta stižu nam snimci uličnih oružanih sukoba, kaosa u prijestolnicama, terorističkih napada usred bijela dana. Kratka komunikacija sa svijetom polučuje strah: sve prisutniji, sve opipljiviji doživljavamo imploziju svijesti. Europljani su izgubili kolonijalnu vedrinu, drskost i surovost.
Razgovarao sam sa tršćanskim prijateljima u kafiću i jedan je u fazi nepokolebljivog uvjerenja ustvrdio da je ebola inducirani virus, nešto što je nametnuto, uvezeno na afrički kontinent i zaključio kako će uskoro farmaceutske multinacionalne kompanije objaviti vijest da je cjepivo otkriveno i da će uskoro započeti faza komercijalizacije jer je, po njemu, Afrika kavez pokusnih kunića.
Strah potiče razmnožavanje raznih teorija o svjetskoj zavjeri. I gospodarska kriza je amblem takvog razmišljanja, to što se radnicima oduzima pregovaračka moć osvojena desetljećima sindikalne borbe sramotnom politikom europskih političara nikoga ne zanima, oči su uprte u tajna skrovišta zavjerenika koji vrebaju iznad zemlje negdje u visinama kugle zemaljske.
Čileanac Rodrigo Diaz, direktor festivala latinskoameričkog filma koji je održan u Trstu, iznenadio je goste na jednoj večeri uzvanika kada je ustvrdio (a on to dobro zna jer je sedamdesetih godina pobjegao od Pinochetove diktature) da su teroristi ISIS-a šegrti na ispitu zrelosti s obzirom na modele mučenja i ubijanja koje je osmislila i izmislila zapadna civilizacija. Ali, strah je opasna zvijer, gubiš kontrolu nad emocijama, razum se iskrivljuje, počinješ blebetati kojekakve gluposti, postaješ žrtva vlastite sjene.
Ovih sam dana pročitao vijest koja stiže iz Rima, iz mjesta Fiumicino u predgrađu velegrada: žena porijeklom iz Ugande bila je prisiljena izvući iz vrtića svoju trogodišnju kćerkicu nakon što se vratila sa kratkog boravka u rodni kraj. Grupa izbezumljenih majki zatražila je da se mala podvrgne dvadesetodnevnoj karanteni kako bi se izbjegla opasnost od potencijalnog inficiranja ostale djece virusom ebole. Mlada Afrikanka udala se za talijanskog karabinjera koji se žalio direktoru škole pa je na kraju, nakon nekoliko dana prisilne odsutnosti dijete vraćeno u vrtiću. Možete zamisliti šok u obitelj: otac je novinarima objašnjavao da u Ugandi nema ebole, žalio se na neprihvatljivu reakciju, skrhan bolom ispričao dramu osmogodišnje kćeri kojoj su morali objasniti zašto je sestra odbačena. Sjećam se da je 2006. godine u Trstu, u vrijeme širenja ptičje gripe u Kini, tršćanska kineska zajednica pretrpjela strašne udarce: kineski restorani i dućani ispražnjeni su, u nekoliko škola došlo je do udaljavanje kineske djece, stvorena je strašna atmosfera koja se smirila tek nakon što je bolest oslabila.
Svakodnevno slušam prepucavanja talijanskih političara oko problema kako zaustaviti val imigranata, na sjeveru Italije svaki je drugi građanin uvjeren da je to zlo, da su imigranti krivi zbog porasta kriminala, gubitka radnih mjesta i potencijalnog širenja ebole. Milanski list objavio je zanimljivu i potresnu reportažu s plantaža rajčica na Siciliji.
U okolici mjesta Vittoria u pokrajini Ragusa na jugoistoku otoka registrirano je oko 5000 poljoprivrednih poduzeća koji se bave uzgojem povrća (tzv. pomidorini) i koja zapošljavaju oko 20.000 stranih radnika. Šezdeset posto radnika radi na crno a među njima ima i oko 4.000 mladih žena iz Rumunjske. Žene rade za 10 do 15 eura na dan, nisu socijalno i zdravstveno osigurane, žive u strašnim higijenskim uvjetima i na kraju svega predmet su seksualnog zlostavljanja čuvara i vlasnika poljoprivrednih imanja. Mnoge su prisiljene se prostituirati, nakon rada u polju odlaze služiti u noćnim lokalima, svi znaju i svi šute, uključujući žene vlasnika i čuvara imanja. Europom se širi strah, nismo više u stanju sebe pogledati u oči, tražimo krvnika ali soba je prazna, osim nas nigdje nikoga.
*****************************************************************************************
U takvim prilikama europska komunikacija sa svijetom je znakovita: pripadnici ISIS-a šalju medijima snimke dekapitacija europskih i američkih državljana, prizori lapitacije muslimanskih žena, slike naoružanih postrojbi terorista.
Afrički kontinent komunicira preko virusa ebole. Svakodnevno stižu snimci oboljelih i ažuriraju se podaci o umrlim. Kina pak preko snimaka ekološki devastiranih industrijskih aglomeracija, pretučenih radnika i prosvjednika, preko tone kineske robe koja se zapljenjuje u europskim lukama jer je kontaminirana radijacijama, otrovana kemikalijama i strašno niskim cijenama. Iz sjevernoameričkog kontinenta stižu nam snimci uličnih oružanih sukoba, kaosa u prijestolnicama, terorističkih napada usred bijela dana. Kratka komunikacija sa svijetom polučuje strah: sve prisutniji, sve opipljiviji doživljavamo imploziju svijesti. Europljani su izgubili kolonijalnu vedrinu, drskost i surovost.
Razgovarao sam sa tršćanskim prijateljima u kafiću i jedan je u fazi nepokolebljivog uvjerenja ustvrdio da je ebola inducirani virus, nešto što je nametnuto, uvezeno na afrički kontinent i zaključio kako će uskoro farmaceutske multinacionalne kompanije objaviti vijest da je cjepivo otkriveno i da će uskoro započeti faza komercijalizacije jer je, po njemu, Afrika kavez pokusnih kunića.
Strah potiče razmnožavanje raznih teorija o svjetskoj zavjeri. I gospodarska kriza je amblem takvog razmišljanja, to što se radnicima oduzima pregovaračka moć osvojena desetljećima sindikalne borbe sramotnom politikom europskih političara nikoga ne zanima, oči su uprte u tajna skrovišta zavjerenika koji vrebaju iznad zemlje negdje u visinama kugle zemaljske.
Čileanac Rodrigo Diaz, direktor festivala latinskoameričkog filma koji je održan u Trstu, iznenadio je goste na jednoj večeri uzvanika kada je ustvrdio (a on to dobro zna jer je sedamdesetih godina pobjegao od Pinochetove diktature) da su teroristi ISIS-a šegrti na ispitu zrelosti s obzirom na modele mučenja i ubijanja koje je osmislila i izmislila zapadna civilizacija. Ali, strah je opasna zvijer, gubiš kontrolu nad emocijama, razum se iskrivljuje, počinješ blebetati kojekakve gluposti, postaješ žrtva vlastite sjene.
Ovih sam dana pročitao vijest koja stiže iz Rima, iz mjesta Fiumicino u predgrađu velegrada: žena porijeklom iz Ugande bila je prisiljena izvući iz vrtića svoju trogodišnju kćerkicu nakon što se vratila sa kratkog boravka u rodni kraj. Grupa izbezumljenih majki zatražila je da se mala podvrgne dvadesetodnevnoj karanteni kako bi se izbjegla opasnost od potencijalnog inficiranja ostale djece virusom ebole. Mlada Afrikanka udala se za talijanskog karabinjera koji se žalio direktoru škole pa je na kraju, nakon nekoliko dana prisilne odsutnosti dijete vraćeno u vrtiću. Možete zamisliti šok u obitelj: otac je novinarima objašnjavao da u Ugandi nema ebole, žalio se na neprihvatljivu reakciju, skrhan bolom ispričao dramu osmogodišnje kćeri kojoj su morali objasniti zašto je sestra odbačena. Sjećam se da je 2006. godine u Trstu, u vrijeme širenja ptičje gripe u Kini, tršćanska kineska zajednica pretrpjela strašne udarce: kineski restorani i dućani ispražnjeni su, u nekoliko škola došlo je do udaljavanje kineske djece, stvorena je strašna atmosfera koja se smirila tek nakon što je bolest oslabila.
Svakodnevno slušam prepucavanja talijanskih političara oko problema kako zaustaviti val imigranata, na sjeveru Italije svaki je drugi građanin uvjeren da je to zlo, da su imigranti krivi zbog porasta kriminala, gubitka radnih mjesta i potencijalnog širenja ebole. Milanski list objavio je zanimljivu i potresnu reportažu s plantaža rajčica na Siciliji.
U okolici mjesta Vittoria u pokrajini Ragusa na jugoistoku otoka registrirano je oko 5000 poljoprivrednih poduzeća koji se bave uzgojem povrća (tzv. pomidorini) i koja zapošljavaju oko 20.000 stranih radnika. Šezdeset posto radnika radi na crno a među njima ima i oko 4.000 mladih žena iz Rumunjske. Žene rade za 10 do 15 eura na dan, nisu socijalno i zdravstveno osigurane, žive u strašnim higijenskim uvjetima i na kraju svega predmet su seksualnog zlostavljanja čuvara i vlasnika poljoprivrednih imanja. Mnoge su prisiljene se prostituirati, nakon rada u polju odlaze služiti u noćnim lokalima, svi znaju i svi šute, uključujući žene vlasnika i čuvara imanja. Europom se širi strah, nismo više u stanju sebe pogledati u oči, tražimo krvnika ali soba je prazna, osim nas nigdje nikoga.
*****************************************************************************************
Impresivna skica suvremenog
rasula globalnog društva.
Toliko nalik na staro vjekovnu marginu, transformacije
klasičnog robovlasništva u ono još gore kmetsko srednje vjekovnog feudalizma.
Nova povijesna era Zdravog Razuma, odnosno cvjetajućeg kapitalizma, koji konačno uvodi čovječanstvo
u teoretsku pretpostavku općeg materijalnog izobilja, ubrzo se pokazuje, zbog
svojih suprotnosti, u načinu proizvodnje sa društvenom razmjenom, jednim od naj svirepijim
društvenim poretkom uoče.
Dosada neviđene tektonske migracije lumpen skitničkih masa
viška radne snage, kao i samog načina, kojim , konkurentni zvjerinjak krupnog
kapitala jačeg nad slabijim bićem prilazi rješavanju tog problema kreiranjem
njihovog međusobno samo uništavanja u svemoguće podjele nacionalnih, vjerskih,
ideoloških , (džihadinih) torova.
www.severinomajkus.com
„Gledajući prema nadolazečim katastrofama – ekonomskim i
političkim – često predpostavljamo da čemo se svizajedno suočiti njima , da su
nam potrebne vođe koji shvačaju koliko već plovimo tim kursom samouništenja.
Ipak, nisam toliko sigurna. Možda je dio razloga zašto se toliki dio naših
elita , i političkih i korporacijskih, miri s klimatskim promjenama taj što su uvjereni da će ih novac spasiti od
najgorega. To bar djelomično može objasniti i činjenicu zašto toliki broj
Bushevih pristaša potjeće iz Krščanske
zajednice Posljednjih dana. U igri nije samo potreba za vjerovanjem da
postoji pomočni izlaz iz svijeta koji stvaraju. Važnije je da je Drugi dolazak
parabola onog što stvaraju na ovom svijetu – sustav koji zaziva razaranje i
katastrofu da bi, nakon toga, privatnim helikopterima i zračnim mostovima sebe
i svoje prijatelje prenio u božansku sigurnost.“
Naomi Klein, Doktrina šoka, str,412
Nema komentara:
Objavi komentar