NEDJELJA, 17. STUDENOGA 2013.
U istinu se nadam da me svojim odgovorom niste
namjeravali svijesno dovesti na led hrvatskog nacionalnog bića, jer tu
ne bismo imali ništa zajedničkoga. Marksisti također, ovdje se nisu nikada
pojavljivali- pa neću ni ja, niti su oni ikad imali nešto protiv nacionalnog
bića , osim što su mu nalazili vlastita izvorna posljedična tumačenja, u okviru
jednog društva zasnovanog na klasnin suprotnostima malobrojnih posjednika
prirodnih i proizvodnih dobara, otetih putem vlastitih zakonodavnih
kanona od nadvečinskih proizvodjača cjelokupnih društvenih stečevina. Stoga ,
ako nam se prohtje ulaziti u ta nacionalna pitanja, nužno bi bilo da ih
prvenstveno kategoriziramo: čijoj to nadležnosti oni doista pripadaju. Dali
otimaćnim vlasnicima globanih bogatstava
ili nad većinski pokradenim masama, koje stvaraju sva ta dobra. Ali ni tu
ne bismo mogli inicirati neki međusobni dijalog, bez da se prethodno ne
povuče jednu jasnu crtu : dokle seže nacionalno,
a dokle nacionalističko. Kao što se, na primjeru etike ili religije, jasno dade
utvrditi dokle seže nadležnost Boga , a dokle Sotone. Dokle zdravi razum
a dokle halucinirani misticizam.
Dalje, mi u Istri, koji smo vjekovima bili sastavni dio Rimskog carstva ,
pa Venecijanske republike, zatim, jedno krače razdoblje Napoleonove Francije, pa
Austro – Ugarske imperije. pa iznova pod talijaskom monarhijom, njenom
prirepku Musolinijevog fašizma , koji je u svom kratkom razdoblju nasiljem iselio desetine, ako ne i tisuće naših
djedova, sve da bi na njihova mjesta doveo svoje podobno robovlje iz južne
Italije. I tako sve redom do drugog svjetskog rata, kada nas hrvatski
nazi-fašizam Pavelića jeftino prodaje. i
za ono što nije nikada bilo njegovo, te da bi na njegovo mjesto zasjeo
staljinistički diktator Druge Jugoslavije , koji će , po vašem pojmovanju nacionalnog, protjerati nekih tri stotine tisuća ovdašnjih
multi kulturalnih stanovnika Istrie .Naših očeva i nas, koji smo se nesrečno rađali
između dva svjetska rata.
No, kao što biva i kod svakog društvenog Sotone, tako i ovome napokon dođe kraj, kojima svi mi, na ovoj
nesretnoj kugli zemaljskoj podliježemo sve dotle dok ne trgnemo sa sebe tog klasnog
poganina, koji milenijima drma našim inertnim snoviđenjima. Koji, ne samo da
siše našu krv i znoj ,već nas i modelira psihički i fizički u svoj banalni
objekt tržišne robe. Poput radne snage ili vreće krumpira. Prebacuje nas iz jednog
proizvodnog lanca na drugi, te, u vrećama prebacuje iz jednog regimenta u neki drugi. Sa jednog proizvodnog lanca na
drugi, iz jedne nacije u drugu, treću ili
četrvrtu. Da nas postrojava iz jednog u drugi proizvodni ili ratnički rod.
Sada u jednu , pa drugu religiju, u podobne i nepodobne, prijatelje i
neprijatelje, domoljube ili izdajnike svog nacionalnog bića . Tu da se međusobno
volimo ili mrzimo, družimo se ili rogujemo, sve dotle dok nas ON uspješno peruši, jučer,
danas i sutra, i valjda, sve dotle dok ne nestanemo zajedno s njime .
O ne ! Jer vašem novom vaskrslom
hrvatskom bogu, se upravo prohtjelo da mi ovdje i dalje opstajemo, kao mogući
višak, odnosno neka rezervna radna snaga, koja u svakom trenu može biti
prenamjenjena u ratničkog borca. U budućeg heroja ili kukavicu, gdje ovdje, u
cijelokunoj mešetariji, zvanoj poviješću, nije nikada imao svog pristupa do 1990.
godine kad je taj novi hrvatski car
Konstantin, pračen svojom ratničkom svitom stigao u Pazin, Ovdje,nasred
multinacionalne Istrie da izvjesi svoju bogom danu balkansku BULU: „Tko se
ovdje ne osjeća Hrvatom- može slobodno iseliti iz svog rodnog ognjišta"
Vi me gospodine Kukuruzović sada
optužujete, koristeći se mojim dragim rodom Siniše Majkus,čiji ste, navodno, bili neki udbaški starješina u toku njegovog prisiljenog vojaćenja u JNA, za netolerantnost
spram toj vašoj srednjevjekovnoj ljudskoj sirovini, koju ste presadili iz vaše
bivše UDBe u novo nacionalističo ruho, Više svojstvene jednom plemenu iz
srednjekovlja nego građaninu jedne nacije
Bilo bi od vaše strane lijepo jedno uljudna isprika, ako pri tome niste
mislili da me stjerate u današnje Remetinačko društvo vaših novih Očeva Nacije.
Ali ne i mojih.
Severino Majkus
Nema komentara:
Objavi komentar