Kad bi- da bi, hrvatski Kaptol donosio vlastite prosudbe po nalogu svoga boga, umjesto što to čini po mentalnom sklopu ovdašnjeg sotoniziranog društva, onda bi on,
uz pomoć svoga vatikanskog poglavnika, kad god se dohvati vlastitih vragolja u iznalaženju novih blaženika ,( koji
se običajeno biraju iz redova najnižeg društvenog soja ), trebao malo „dublje“
promisliti, kojeg će od tih dvoje kandidata uzdignuti na vlastiti pijedestal
blaženstva : Jednog Mira Bulešića ili pak njegovog susjednog imenjaka - Mira Paića.
Oboje žrtve jednog
društvenog Boje i snažnog međusobnog amoziteta.
Izmedju dvoje okorjelih nacionalista s kranje desnice :
Bulešića kao profašističke talijanske iredente, ili pak Paića kao zadrtog
hrvatsko zločinačkog ustaštva.
Znakomito što oboje dolaze
iz susjednih župa Baderne i Sv Ivana od šterne, upravo sa istarskog poluotoka. Geopolitičke i kuturolške sredine , koja je stolječima, po svojoj nacionaloj
multikulturalnosti tvorila onaj amortizirajući jastuk između romanskog, slavenskog i germanskog
stanovništva. Toliko fuzirani u
jednu gotovo jedistvenu etiničku leguru, koja se vjekovima rađala i kalila u poznato
Istrijanstvo. Takoreči, u jednog jedinstvenog boga i tri istovjetna duha.
Kao da je još samo nedostajao onaj međunarodni Sotona, koji
će pokrenuti Drugi svjetski rat. Opću klasnu
klaonisu pomoću nacionalističke nabijenosti Hitlerizma i Staljinističke ideologije općeg totalizma.
Historija, koliko god alkava i lažna, u tom je slučaju ipak dobro razotkrila i
plasira na pravo mjesto međunarodni vjerski faktor. Negiranjem Čovjeka kao prirođeno stvaralačko biće, napose
njegovu iskonsko - prirođenu surađujuću narav. Posebno u jednoj istaknutoj
ulozi katoličkog jezuitizma , zasnovanog
na najnižim oblicima srozavanja Čovjeka u griješnika po vlastitom rođenju.
Klasna je beštija time opravdano stekla i svoga ravnopravnog društvenog partnera, koji će,ujedinjeni, vladati,
podčinjavati, kažnjavati, i ponižavati, do mjere u kojoj, se nekadašnji Čovjek prerađuje u današnju opću štracu za
poliranje svojih parazitskih čizmi.
Kao i monsignor Bulešić za jednu, Paić za onu drugu čizmu.
Sve do vlastiitih fizički i moralno pohabanih - ljudskih krhotina.
Iz prve ruke, piše vam,
Severino Majkus
Nema komentara:
Objavi komentar