TAJ NAŠ OKRUGLI SVIJET

POBJEGLI OD TERORA KOD KUĆE DA BI GA ŠIRILI PO SVIJETU Sve više napadača dolazi iz iste države, postala je najveći svjetski rasadnik džihadista

AUTOR: 
• • Vlado Vurušić
 OBJAVLJENO: 
• 02.11.2017. u 00:00

Reuters

Vladar Uzbekistana Islam Karimov je teško kažnjavao sve radikale ako su planirali napade u zemlji, ali ih je puštao da djeluju globalno

Teroristički masakr na Manhattanu izvršio je etnički Uzbek Sajfulo Saipov koji je u SAD došao prije sedam godina. Radio je u raznim dijelovima SAD-a kao vozač kamiona, a nedavno se doselio u grad Paterson u New Jerseyju. Oženio se 2013.Nozimom Odilovom. Posljednjih šest mjeseci radio je kao vozač Ubera i u to vrijeme obavio više od 1400 vožnji.

Saipov je još jedan u nizu islamskih terorista iz postsovjetske Srednje Azije, područja s većinskim muslimanskim stanovništvom između Rusije i Kine, gdje su na vlasti uglavnom sekularni postkomunistički despoti. Gotovo svi vođe tih zemalja dolaze iz kruga bivših visokih dužnosnika lokalnih ogranaka Komunističke partije SSSR-a.

Opasna regija Oš

Nekoliko posljednjih gromoglasnih terorističkih napada izvršili su džihadisti iz Srednje Azije, uglavnom Uzbekistanci iz Uzbekistana ili Kirgistana, odnosno regije Oš gdje živi velika uzbečka manjina i u kojoj od pada SSSR-a traju trvenja između većinskih Kirgiza i manjinskih Uzbeka. Podsjetimo, dva od tri napadača na istanbulskom aerodromu Atatürk u lipnju 2016., kad je ubijeno 45 ljudi, bili su iz Uzbekistana i Kirgistana, a treći je bio Čečen. Napadač na noćni klub Reina tijekom dočeka Nove godine 2017., kad je poginulo 39 ljudi, Uzbek je Abdulgadir Mašaripov. Uzbek iz regije Oš bio je i Akbaržon Džalilov koji se 3. travnja 2017. raznio u peterburškom metrou. Pritom je ubio 16 ljudi, a njih više od 200 ranio. Napadač kamionom u Stockholmu u travnju ove godine također je bio Uzbek,Rahmat Akilov. Ubio je petero ljudi.

Uzbekistanci tako postaju “glavni” džihadistički teroristi. Zašto je Srednja Azija postala rasadnik islamističkih terorista? Uzbekistan ima velike ekonomske potencijale, ali u tom bogatstvu uživa samo uski krug političke elite te je perspektiva, osobito mladih, vrlo sužena. U tim su zemljama na vlasti autokratske kleptokracije koje kupuju svoj “međunarodni ugled” represijom prema islamistima, a ona samo potiče jačanje radikalnih islamističkih tendencija.

Neće kući

Krug se tako zatvorio. Primjer je Tadžik koji je radije odlučio ostati u Guantanamu, gdje je bio više godina, nego da ga isporuče u Tadžikistan. A tendencije islamskog radikalizma sve su jače i mogu eksplodirati u tim zemljama te imati nesagledive posljedice. Čak je i u Kazahstanu, gdje željeznom rukom vlada Nursultan Nazarbajev, izvedeno nekoliko krvavih napada. Iz tih zemalja dolazi i glavnina gastarbajterske populacije u Rusiji (doznake radnika iz Turkmenistana čine oko 60 posto tamošnjega BDP-a ili oko 20 posto uzbekistanskog, koji je ekonomski najbogatiji) gdje uglavnom rade niže i nekvalificirane poslove na “baušteli” ili kao čistači ulica te pomoćni radnici.

Sve to dobar je humus za bijeg mladih iz tih zemalja u ralje radikalnog islama. Prema nekim podacima, između tri i čak pet tisuća ljudi iz Srednje Azije u redovima je IS-a u Iraku i Siriji, a mnogi su u Afganistanu. Neki analitičari smatraju da je razvoj radikalnih ideja među tim muslimanima počeo u vrijeme sovjetske intervencije u Afganistanu. U Uzbekistanu od 1996. djeluje Islamski pokret Uzbekistana koji je osnovao niži časnik Sovjetske armije koji je ratovao u Afganistanu Tahir Juldašev, ubijen 2009. u Pakistanu. Pokret je danas smješten u afganistanskoj pokrajini Vaziristan.