Čovjek se još nikada u svojoj povijesti, do danas, nije
zatekao u vlastitoj kontradikciji sa prirodom planete Zemlje, koja mu je data.
Čak ni pad jedne od
njegove najdulje klasne robovlasničke
ere, nije predstavljao jednu sličnu socijalnu tektoniku poput ove današnje sa
toliko sabijenih kontrasta iz među
nekolicine drumskih rogonja, političkih
bukača, i popadijske hipokrizije, koji su ugrabili sva sredstva ekonomske proizvodnje u svoje
ruke, ostavljajući ogromnu većinu masa posve bez vlastitih sredstava za opstanak.
Dok su starom robovlasništvu bila nužna stoljeća da bi se iz
svoje primitivne zemljoradničke tehnologije izrodio jedan neznatan korak
proizvodnog unapređenja, današnje je kapitalističko društvo u stanju da ta evolutivna
komparacijska stoljeća sažme u jedan
jedini dan. Često i u jedan preko noćni san- kojeg je čovječanstvo snivalo
tokom svoje duge povijesti.
Taj je kratki proizvodni shortcut sobom navukao upravo onu
mentalno nasamarenu većinu obezvlaštenih kreativaca
Otuđenju od vlastitog
proizvoda, preostalo je samo da se
pretvori u opći objekt za svestranu uporabu, čija će se vrijednost na
društvenoj tržnici uspoređivati jedino sa vrijednošću vreće krumpira.
Priroda je, međutim,
promptno uskočila da tu pojavu izbalansira
tako da tom Svetom trojstvu: drumskom rogonji, političkom bukaču, i popadiskom hipokritu, posve
uskrati bilo kakvu šansu da ikada evoluira u ljudsko biće !
Nema komentara:
Objavi komentar