Argument na koji bi socijalisti trebali biti spremni
uzvratiti, budući da ga neprestance potežu kršćanski apologeti i neopesimisti
kao što je James Burnham, jest navodna nepromjenjivost „ljudske prirode“. Socijalistima se spočitava
_mislim neopravdano- da čovjeka smatraju usavršenim bićem, a kad ih se
upozorava na to da je ljudska povijest samo jedna duga priča gramze, pljačke i
tlačenja. Čovjek će, kažu oni, uvijek pokušavati iskoristiti susjeda, uvijek za
se i svoju obitelj zgrnuti imutka najviše što može. … Meni se čini da bi bilo
ispravno kazati da taj argument spada u kameno doba jer pretpostavlja da će
uvijek velika nestašica materijalnih dobara. Ljudska glad za moći doista je
ozbiljan problem, ali nema razloga zaključiti da je pohlepa za bogatstvom
trajno ljudsko obilježje. Sebični smo u ekonomskih stvarima jer svi živimo u
strahu od siromaštva. Ali kad neke robe ima u izobilju, nitko ne pokušava
ugrabiti više nego ga pripada. Primjerice, nitko ne pokušava odvojiti za sebe
kutak zraka. I milijunaš i prosjak zadovoljavaju se s onoliko zraka koliko im
je potrebno za disanje. Ili recimo voda. U ovoj nas zemlji ne muči nestašica
vode. … No u sušnim zemljama Sjeverne Afrike, toliko mržnje zbog nestašice vode,
i kakvih li užasnih zlodjela! A tako je sa svim dobrima. Da ih je u izobilju,
kao što bi bez problema moglo biti, nema razloga pomisliti da se u dva
naraštaja ljudima iz glave ne bi izbilo njihove navodne stjecateljske nagone .
A ako se ljudska priroda uopće ne mijenja, zašto nismo više ljudojedi niti to
želimo biti ?
GEORGE ORWELL, Tribune , 21. srpnja 1944.
******************************************************************
Tekst koji bi se u zdravom društvu nalazio u osnovnoškolskoj
lektiri, kojeg se boje svi kršćanski apologeti kao đavo od tamjana. Vatikanski
poglavar Franje napose.
Nema komentara:
Objavi komentar