|
Add caption |
OKTOBARSKO SUĐENJE
„Povijest koju smo učili bila je obična laž“.
Slavenka Drakulić
Još se negdje pred trideset i nešto godina počela rađati u
nekim maglovitim konturama jedna
kompozicija, koja bi se osudila podrijeti u tu našu još maglovitiju suvremenu povijest, odnosno u njeno
najturbulentnije dvadeseto stoljeće iz sveukupne ljudske povjesnice.
Rađale se skice bez jasnih kontura, i završavale u otpad, bilo iz likovnih nedorečenosti ili
iz same povijesti, za koju nisu postojale zadovoljavajuće kompetencije.
Proticale su godine.
Pripremalo se platno,
ucrtavale skice, i sve bivaju
brisane još dok se prvi namazi nisu sasušili.
Naporedno, javljaju se novi upitnici, godinama tek da se
množe.
Ovdje je danas predstavljena trinaestorica njenih aktera, iz raznih dijelova svijeta
Jedan od značajnih
faktora koji će prevagnuti o njihovom izboru, odjednom se pojavio kao tipično
uhodani apsurd jednog našeg stupidnog društvenog patrijarhata, koji upravo uz
svog klasnog poganina i vjerskog hokštaplera tvore glavnu okosnicu naše
današnje sve ljudske zagubljene
tragedije.
Platno je trebalo uništiti.
Dugi je period dalje slijedio, nova dvoumljenja, stare i nove zablude iz lažne povijest frcale su iz smušenih predanija i gađale me poput ruskih kaćuša. Odustati,
nastaviti- ili postoji nešto treće.
Fulvio Tomizza jednom
reče : „ U knjigama je sve“ . Treba se samo njih dohvatiti. Trinajstorica , koja su već predstavljali
Zadnju Večeru, u alegoričnom značenju Leonardovog CENACOLA , kao da su se
zatekli hladnokrvno okupljeni, ne obazirući se čak na jednu jedinu žensku osobu, Rozu Luksemburg,
koja , kao da je tu upala iz nekog drugog Svijeta.
Uslijedio je onaj dulji period iskopina takozvane lijeve,desne i ine
literature. Od svega se tu našlo veoma malo upravo na polju ženskog pitanja.
Zahvaljujući SLP literaturi Amerike, i časti da ju
posjedujem u značajnoj količini, koja još uvijek kod nas u Europi možda predstavlja unikate, Bebelj se prvi našao pri
ruci, upravo po njegovom poznatom ženskom pitanju.
Avaj ! Upravo se sam Bebelj već našao među prvim akterima,
koji je već postajao upitan u postojećoj
likovnoj kompoziciji, zbog činjenice što se među prvima zatekao
zagovornikom skretnice sa Marksovog revolucionarnog socijalizma u famozne reformatorske vode, čije će kormilo
tog sumanutog broda već početkom 20. stoljeća
preuzeti zloglasna Socijalna
demokracija, koja će pomoću svog reformatorskog
katekizma Druge Internacionale, ni manje ni više, stati na čelo
Njemačkih Junkera u Prvom svjetskom Imperijalističkom ratu. Ugušiti će prvu socijalističku revoluciju
Njemačkih Spartakovaca, strjerljanjem njenih vođa Roze Luksemburg i Karl
Liebknecht-a, te pri samom kraju svoga rasula
nagovoriti Lenjina da prihvati njihovu ponudu, kojom mu stavljaju na
raspolaganje željezničku kompoziciju, da ga iz Švicarskog egzila odveze do Petrograda, gdje će, pod njihovim
patronatom stati na čelo Ruske Oktobarske revolucije.
Sve za jedan njegov bagatelni, i najbesramniji potpis onog
bezuvjetnog Brest- Litovskog primirja, koje je toliko bilo potrebno Njemačkim
Junkerima za svoje „časno“ podizanje bijele zastave u već izgubljenom
osvajačkom ratu.
Lenjin, da što prije stane na kraj ratnim stradanjima preživjelog ruskog Mužika.
Time on ujedno staje na čelo takozvane socijalitičke revolucije, kojom bi, po nekom ekonomskom principu 2+2=5, ubrzao zaostalu istočnu hemisferu za zapadnom, prouzročivši upravo suprotan efekat, usporiti globalni svijet u njegovim razvojinim tokovima, u njegovom progresivnom letu na kojeg ga je akapultirao humanistčki duh devetnaestog stoljeća. Drugim riječima: usporiti za jedno nesagledivo vrijeme opći evolutivni tok kompetitivnog društva u smjeru humano-surađujućeg bića.
U cjelokupnoj
ljudskoj povijesti, valjda se nije zbio sličan kukavni spektakl, koji je
usporediv samo sa rimskim carem Constantinom, kojemu se ukazuje križ svjetlosti
kao simbol kršćanstva na Melvinskom mostu, koji mu nalaže da stane na kraj rano
krščanskim idealima svih ljudi međusobno jednakih, i da pretvori kršćanstvo u državničku religiju nadolazećeg
feudalnog poretka, još goreg od prijašnjeg klasičnog ropstva.
Time se upravo rađa ona halucinirajuća prva faza komunizma, koju proklamira Treća internacionala 1921.godine. Marksov međunarodni karakter revolucijonarnog socijalizma, prerađuje se u
državničku tvorevinu- socijalizma svake pojedinačne nacije, shodno specifičnim
uvjetima, koji prevladavaju u različitim zemljama istoka,
Drugim riječima, opravdavaju se upravo oni uvjeti koji
su već 1918. pripriječili socijalističku revoluciju Njemačkih Spartakovaca, dajući vjetar u leđa
buktećem rađanju Musolinijvog nacional socijalizma, Hitlerovog nacizma.
Sama Rusija je tako prerađena u nacionalni socijalizam državničke birokratske
kaste staljinizma, koja ugušuje i drugi pokušaj socijalističke revolucije Njemačke
1933.godine, nalažući tamošnjoj komunističkoj partiji Njemačke da treba sačekati
druga vremena, sve kako bi došlo do onog još besramnijeg Molotov-Ribentropp međusobnog pakta 1938.
Tom „prvom fazom
komunizma“, koju će blagosloviti Treća Internacionala 1921., na opće
negodovanje njenih malobrojnih vjernih boljševika, biva i definitivno predano u ruke
državničko birokratskoj kasti, predvođenoj Staljinom, tim najvećim bojem čovječanstva.
*****
Kad ustanovljavamo da je Kapitalizam, odnosno klasni sustav,
najveće zlo čovječanstva, time još nipošto ne izdvajamo sami sebe iz te „ćorbe“
u kojoj se naša opća narav „kuha“ uz dodatak
sve one poželjne arome u prehrambenoj
konzumaciji naše pet milenijske
animalne civilizacije.
Drugim riječima : svi smo mi , manje ili više, svjesno ili
nesvjesno, ali svakako uz veliki napor tog našeg gojaznog društvenog monstruma,
prerađivani kao iskonska surađujuća „sirovina“ u puki konzumni objekt
„prokuhanog“ specijaliteta objektivnog proizvođaća robe.
Najvišu tržišnu
cijenu danas svakako dostižu
takozvani Spin doktori u svim
koloritnim premazima tipa raznih Castra
i Žižeka, koji će svojim pikantnim
okusima vozati tu ljudsku jedinstvenu i
dragocjenu biologijsku pojavu- od farizejskih prelata, Lenjinovih
nacionalističkih reformatora, sve do Liberalne demokracije, u potpunom nedostatku bilo kakvog zdravog
razuma.
Kad je Marx ustanovio da filozofi svijet tumače svaki na
svoj način, ali da taj svijet treba promijeniti, tom je pitanju pristupio,
svojim kolosalnim akcentom k
revolucionarnom obratu jedne od posve dotrajale epohe.
*****
Znanstveni socijalizam, kao teorija, pojavio se na zapadnoj
hemisferi u razvijenijim kapitalističkim zemljama SAD-a, Engleske, Njemačke i
Francuske, pod direktnim utjecajem 18.stoljetnog prosvjetiteljstva, rata za
nezavisnost SAD-a 1776. i Francuske građanske revolucije 1789.godine.
Usavršavao i nadopunjavao se na temeljima Njemačke klasične
filozofije, na Utopijskom socijalizmu Saint Simona , Fouriera i Owena. Na
evolutivnim znanostima antropologije i palenteologije Darwina i Morgana, a koje
sjedinjuju Marx i Engels u jedinstveno epohalnu teoriju Znanstveno
revolucionarnog socijalizma kao najviše civilizacijsko društvo, kojeg karakterizira besklasno
društvo Surađujućeg Čovjeka, u općem materijalnom i duhovnom izobilju.
Pri tome se ne smije smetnuti sam razvoj drevne Mezopotamske
civilizacije, Staro Grčke kulture,Rimske, srednjevjekovne Renesanse,
geopolitičkih otkrića novih kontinenata , razvoj Astronomije , nadasve
literaturna djela : od Homera, Sheakespeara , Cervantesa, Ghoethea,
Dosoyevskog, i barem da se tu još spomene Zolu , u nemogućnosti da se ovdje
prebrojava jedna kolosalna lista literaturnih, muzičkih i likovnih velikana, koji su održavali upravo onu
veličanstveno društvenu ravnotežu između inertnih masa i njenih malobrojnih
vizionara na dijalektičkom razvoju cjelokupnog ljudskog roda.
OKTOBARSKO SUĐENJE, alegorični obličeno u ZADNJU VEČERU, tek je možda, jedna
neznatna, i nadasve neizvjesna frakcija autorove likovne i misaone percepcije tih velikih evolutivnih i
regresivnih društvenih tektonika, u kojima se ljudsko biće, u toku svoje pet
milenijske civilizacijske ere, i u vječnom stremljenju k svome progresu, danas
zatiče na svojim ne baš zavidnim dostignućima.
**************
Akteri, slijeva na desno, prvi plan:
De Leon-Lenjin
Drugi:
Giuseppina Martunuzzi, Marx, Plehanov, Monica Prince, Roza
Luxemburg
Treči:
Labriola, Engels, Vera Zazulich, Mehring, Clara Zetkin, K,
Liebknecht.
www.severinomajkus.com