OKTOBARSKO SUĐENJE

Add caption

OKTOBARSKO SUĐENJE

                                                                   „Povijest koju smo učili bila je obična laž“.

                                                                                      Slavenka Drakulić

Još se negdje pred trideset i nešto godina počela rađati u nekim maglovitim konturama  jedna kompozicija, koja bi se osudila podrijeti u tu našu još maglovitiju  suvremenu povijest, odnosno u njeno najturbulentnije dvadeseto stoljeće iz sveukupne ljudske povjesnice.

Rađale se skice bez jasnih kontura, i završavale  u otpad, bilo iz likovnih nedorečenosti ili iz same povijesti, za koju nisu postojale zadovoljavajuće kompetencije.      

Proticale su godine.

Pripremalo se platno,  ucrtavale  skice, i sve bivaju brisane još dok se prvi namazi nisu sasušili.

Naporedno, javljaju se novi upitnici, godinama tek da se množe.

Ovdje je danas predstavljena trinaestorica  njenih aktera, iz raznih dijelova  svijeta

 Jedan od značajnih faktora koji će prevagnuti o njihovom izboru, odjednom se pojavio kao tipično uhodani apsurd jednog našeg stupidnog društvenog patrijarhata, koji upravo uz svog klasnog poganina i vjerskog hokštaplera tvore glavnu okosnicu naše današnje sve ljudske zagubljene  tragedije.

Platno je trebalo uništiti.

Dugi je period dalje slijedio, nova dvoumljenja, stare  i nove zablude iz lažne povijest frcale su iz smušenih predanija i gađale me poput ruskih kaćuša. Odustati, nastaviti- ili postoji nešto treće.

Fulvio Tomizza  jednom reče : „ U knjigama je sve“ . Treba se samo njih dohvatiti.  Trinajstorica , koja su već predstavljali Zadnju Večeru, u alegoričnom značenju Leonardovog CENACOLA , kao da su se zatekli hladnokrvno okupljeni, ne obazirući se čak na  jednu jedinu žensku osobu, Rozu Luksemburg, koja , kao da je tu upala iz nekog drugog Svijeta.

Uslijedio je onaj dulji period  iskopina takozvane lijeve,desne i ine literature. Od svega se tu našlo veoma malo upravo na polju ženskog pitanja.

Zahvaljujući SLP literaturi Amerike, i časti da ju posjedujem u značajnoj količini, koja još uvijek kod nas u Europi možda  predstavlja unikate, Bebelj se prvi našao pri ruci, upravo po njegovom poznatom ženskom pitanju.

Avaj ! Upravo se sam Bebelj već našao među prvim akterima, koji je već postajao upitan  u postojećoj likovnoj kompoziciji, zbog činjenice što se među prvima zatekao zagovornikom  skretnice  sa Marksovog revolucionarnog socijalizma  u famozne reformatorske vode, čije će kormilo tog sumanutog broda već početkom 20. stoljeća  preuzeti  zloglasna Socijalna demokracija, koja će pomoću svog reformatorskog  katekizma Druge Internacionale, ni manje ni više, stati na čelo Njemačkih Junkera u Prvom svjetskom Imperijalističkom  ratu.  Ugušiti će prvu socijalističku revoluciju Njemačkih Spartakovaca, strjerljanjem njenih vođa Roze Luksemburg i Karl Liebknecht-a, te pri samom kraju svoga rasula  nagovoriti Lenjina da prihvati njihovu ponudu, kojom mu stavljaju na raspolaganje  željezničku kompoziciju, da ga iz Švicarskog egzila odveze do Petrograda, gdje će, pod njihovim patronatom stati na čelo Ruske Oktobarske revolucije.

Sve za jedan njegov bagatelni, i najbesramniji potpis onog bezuvjetnog Brest- Litovskog primirja, koje je toliko bilo potrebno Njemačkim Junkerima za svoje „časno“ podizanje bijele zastave u već izgubljenom osvajačkom ratu.  Lenjin, da što prije stane na kraj ratnim stradanjima preživjelog  ruskog Mužika.
Time on ujedno staje na čelo takozvane socijalitičke revolucije, kojom bi, po nekom ekonomskom principu 2+2=5, ubrzao zaostalu istočnu hemisferu za zapadnom, prouzročivši upravo suprotan efekat, usporiti globalni svijet u njegovim razvojinim tokovima,  u njegovom progresivnom letu na kojeg ga je akapultirao humanistčki duh devetnaestog stoljeća. Drugim riječima: usporiti za jedno nesagledivo vrijeme opći evolutivni tok kompetitivnog društva u smjeru humano-surađujućeg bića.

U cjelokupnoj  ljudskoj povijesti, valjda se nije zbio sličan kukavni spektakl, koji je usporediv samo sa rimskim carem Constantinom, kojemu se ukazuje križ svjetlosti kao simbol kršćanstva na Melvinskom mostu, koji mu nalaže da stane na kraj rano krščanskim idealima svih ljudi međusobno jednakih, i da pretvori  kršćanstvo u državničku religiju nadolazećeg feudalnog poretka, još goreg od prijašnjeg klasičnog ropstva.

  Time se upravo rađa ona halucinirajuća  prva  faza komunizma, koju proklamira  Treća internacionala 1921.godine.  Marksov međunarodni karakter revolucijonarnog socijalizma, prerađuje se u državničku tvorevinu- socijalizma svake pojedinačne nacije, shodno specifičnim uvjetima, koji prevladavaju u različitim zemljama istoka,

Drugim riječima,  opravdavaju se upravo oni uvjeti koji su već 1918. pripriječili socijalističku revoluciju  Njemačkih Spartakovaca, dajući vjetar u leđa buktećem rađanju Musolinijvog nacional socijalizma, Hitlerovog nacizma.

Sama Rusija je tako prerađena u nacionalni socijalizam državničke birokratske kaste staljinizma, koja  ugušuje i drugi pokušaj  socijalističke revolucije Njemačke 1933.godine, nalažući tamošnjoj komunističkoj partiji Njemačke da treba sačekati druga vremena, sve kako bi došlo do onog još besramnijeg Molotov-Ribentropp međusobnog pakta 1938.

Tom „prvom fazom  komunizma“, koju će blagosloviti Treća Internacionala 1921., na opće negodovanje njenih malobrojnih vjernih boljševika, biva i definitivno predano u ruke državničko birokratskoj kasti, predvođenoj Staljinom, tim najvećim bojem čovječanstva.

                                                                 

                                                        *****

Kad ustanovljavamo da je Kapitalizam, odnosno klasni sustav, najveće zlo čovječanstva, time još nipošto ne izdvajamo sami sebe iz te „ćorbe“ u kojoj se naša opća narav „kuha“ uz dodatak  sve one poželjne arome u prehrambenoj  konzumaciji  naše pet milenijske animalne civilizacije.

Drugim riječima : svi smo mi , manje ili više, svjesno ili nesvjesno, ali svakako uz veliki napor tog našeg gojaznog društvenog monstruma, prerađivani kao iskonska surađujuća „sirovina“ u puki konzumni objekt „prokuhanog“  specijaliteta objektivnog proizvođaća robe.

Najvišu tržišnu  cijenu  danas svakako dostižu takozvani Spin doktori  u svim koloritnim premazima tipa raznih  Castra i Žižeka, koji će svojim   pikantnim okusima vozati tu ljudsku jedinstvenu i  dragocjenu biologijsku pojavu- od farizejskih prelata, Lenjinovih nacionalističkih reformatora, sve do Liberalne demokracije,  u potpunom nedostatku bilo kakvog zdravog razuma.

Kad je Marx ustanovio da filozofi svijet tumače svaki na svoj način,  ali da taj svijet treba  promijeniti, tom je pitanju pristupio, svojim  kolosalnim akcentom k revolucionarnom obratu jedne od posve dotrajale epohe.

                                                         *****

Znanstveni socijalizam, kao teorija, pojavio se na zapadnoj hemisferi u razvijenijim kapitalističkim zemljama SAD-a, Engleske, Njemačke i Francuske, pod direktnim utjecajem 18.stoljetnog prosvjetiteljstva, rata za nezavisnost SAD-a 1776. i Francuske građanske revolucije 1789.godine.

Usavršavao i nadopunjavao se na temeljima Njemačke klasične filozofije, na Utopijskom socijalizmu Saint Simona , Fouriera i Owena. Na evolutivnim znanostima antropologije i palenteologije Darwina i Morgana, a koje sjedinjuju Marx i Engels u jedinstveno epohalnu teoriju Znanstveno revolucionarnog socijalizma kao najviše civilizacijsko društvo, kojeg karakterizira besklasno društvo Surađujućeg Čovjeka, u općem materijalnom i duhovnom izobilju.

Pri tome se ne smije smetnuti sam razvoj drevne Mezopotamske civilizacije, Staro Grčke kulture,Rimske, srednjevjekovne Renesanse, geopolitičkih otkrića novih kontinenata , razvoj Astronomije , nadasve literaturna djela : od Homera, Sheakespeara , Cervantesa, Ghoethea, Dosoyevskog, i barem da se tu još spomene Zolu , u nemogućnosti da se ovdje prebrojava jedna kolosalna lista literaturnih, muzičkih i likovnih  velikana, koji su održavali upravo onu veličanstveno društvenu ravnotežu između inertnih masa i njenih malobrojnih vizionara na dijalektičkom razvoju cjelokupnog ljudskog roda.

OKTOBARSKO SUĐENJE, alegorični obličeno  u ZADNJU VEČERU, tek je možda, jedna neznatna, i nadasve neizvjesna frakcija autorove likovne i misaone  percepcije tih velikih evolutivnih i regresivnih društvenih tektonika, u kojima se ljudsko biće, u toku svoje pet milenijske civilizacijske ere, i u vječnom stremljenju k svome progresu, danas zatiče na svojim ne baš zavidnim dostignućima.

                                                   **************

 Akteri, slijeva na desno, prvi plan:

De Leon-Lenjin

Drugi:

Giuseppina Martunuzzi, Marx, Plehanov, Monica Prince, Roza Luxemburg

Treči:

Labriola, Engels, Vera Zazulich, Mehring, Clara Zetkin, K, Liebknecht.

www.severinomajkus.com