TRANSPORTNI KAOS ŽIVOG MESA

KAOS NA 200 METARA OD GRANICE

POLICAJCI 'Krijumčar migranata htio nas je pregaziti! Bili su nam ugroženi životi, pucali smo u smjeru guma. Nismo znali da su u kombiju djeca'

AUTOR: 
• • Mario Pušić,
   
  • Dušan Miljuš
 OBJAVLJENO: 
• 31.05.2018. u 12:35

HANZA MEDIA

Policajci koji su sinoć pucali na bijeli kombi koji je prevozio ilegalne migrante hicima su spriječavali da ih vozač ne pregazi jer je krenuo prema njima nakon što ih je zaobišao na blokadnom punktu na području Policijske postaje Donji Srb. Sve to događalo se 200-tinjak metara od granice sa Bosnom i Hercegovinom.

NISKI UDARCI

OTKRIVAMO DETALJE UŽARENOG SASTANKA VRHA SDP-a: 'JE*I SE, BERO, NEĆEŠ NAS SVE OVDJE ZAJE**VATI!' Komadina pobjesnio na šefa i izjurio sa sjednice

AUTOR: 
• • Ivanka Toma
 OBJAVLJENO: 
• 31.05.2018. u 15:25

Damjan Tadic / CROPIX

Zlatko Komadina i Davor Bernardić

Teške riječi, izbacivanje iz stranke, vrijeđanja novinara i na krajuZlatko Komadina koji je, uz riječi “J... se, Bero, nećeš nas sve ovdje zaje...” uzeo svoj sako i otišao sa sjednice, obilježili su zadnje Predsjedništvo SDP-a održano u utorak.

Predsjednik stranke Davor Bernardić uzeo je na zub Aleksandru Kolarić, kandidatkinju za predsjednicu zagrebačkog SDP-a koja ga je kritizirala u prošlom broju Globusa, te Tamaru Puač, kandidatkinju za predsjednicu Požeško-slavonskog SDP-a koja je protiv njega podnijela kaznenu prijavu.

'Slušaj Bojana'

Suočen s kritikama ostalih članova Predsjedništva, brzo je odustao od obračuna s Kolarić pa je, kako su nam prepričali neki članovi Predsjedništva, sve ostalo na Bernardićevoj konstataciji da je “njezina naslovnica Globusa daleko gora od onoga što je prije pet godina rekla Zoranu Milanoviću”.

No kod Puač je inzistirao na izbacivanju iz stranke i uspio dobiti glasove “za” onih koji su ostali na sjednici (iznimka je bio suzdržaniBojan Glavašević). Povod za drastičan obračun s njom bila je kaznena prijava koju je Puač podnijela protiv Bernardića, glavnog tajnika SDP-a Nikše Vukasa, članova Statutarne komisije SDP-a iMitra Obradovića iz požeškog SDP-a. Kaznenu prijavu Puač je podnijela nakon što su se sva stranačka tijela oglušila na njezine primjedbe i upozorenja da Mitar Obradović (inače Bernardićev favorit) ne ispunjava uvjete za predsjednika županijske organizacije SDP-a jer nema dovoljno stranačkog staža.

Glavašević je navodno među prvima upozorio Bernardića da ne srlja s izbacivanjem Puač iz stranke. Ivo Jelušić je bio na istom stavu i rekao Bernardiću “nek’ posluša Bojana”.

VEZANE VIJESTI

• Ivo Jelušić tvrdi da Aleksandra Kolarić neće biti izbačena iz stranke: 'Nisam ni čuo ni vidio da se raspravlja o toj temi...'

- Znaš li da je Puač doista podnijela kaznenu prijavu DORH-u? - pitao je Komadina.

- Pa to je objavljeno u novinama! - odgovorio je Bernardić što je, kako su nam prepričali članovi vodstva SDP-a, Komadini bio okidač da preko usta prevali psovku, okrene se i ode.

Mučna atmosfera

No Komadina nije bio jedini koji je otišao sa sjednice Predsjedništva. Doznajemo da je radi mučne rasprave i, kako kažu naši sugovornici, ishitrene odluke o izbacivanju požeške SDP-ovke sjednicu napustio i Vedran Babić. Prepričavajući sjednicu Predsjedništva, SDP-ovci govore da je bila prilično mučna, da su se vodile duge i jalove rasprave, a da se Bernardić u jednome trenutku obrušio na novinare između kojih je izdvojio pojedince i počastio ih pogrdnim nazivima.

- Bero, pazi što govoriš, to je utuživo - rekao mu je Peđa Grbin koji je, kažu svjedoci, u jednom trenutku upozorio Bernardića da se zaustavi.

Ovakva sjednica Predsjedništva SDP-a samo se uklopila u atmosferu i zbivanja koja prate unutarstranačke izbore na kojima će SDP-ovci u lipnju birati predsjednike svih županijskih i najveće, zagrebačke organizacije. Na sceni je još nezabilježena količina sukoba, optužbi za manipulacije i izborni inženjering. Od dvadeset županijskih organizacija (plus zagrebački SDP), u samo se tri mogu očekivati “mirni” izbori, i to u primorsko-goranskom, krapinsko-zagorskom i istarskom SDP-u, gdje aktualni predsjednici Zlatko Komadina, Siniša Hajdaš Dončić i Vili Bassanese neće imati protukandidata.

U svim ostalim sredinama vodi se žestoka borba između kandidata lojalnih Davoru Bernardiću i ostalih.

U Državnom odvjetništvu dobili smo informaciju da su zaprimljene dvije kaznene prijave protiv Davora Bernardića radi manipulacija izborima u SDP-u. To znači da Puač nije jedina koja je prijavila šefa stranke za krivotvorenje isprave, no nismo saznali tko stoji iza druge prijave. U Državnom odvjetništvu kažu da će uskoro povodom tih prijava započeti izvidi.

Krivotvorenje

Tamara Puač samo je jedna u nizu kandidata koja smatra da Bernardić gura svoje kadrove tako da se manipulira članstvom, a u slučaju njenog protukandidata Mitrovića čak i krivotvore isprave. U žalbama koje je podnosila stranačkim tijelima Puač je navodila kako je Obradović bio upisan u SDP 10. lipnja 2013. godine, a ispisao se 5. svibnja 2016. Istog je dana gradski SDP u Požegi donio odluku da ga izbace iz stranke. Tu odluku o izbacivanju nakon tri je pune godine, 6. svibnja 2018. godine, poništila Statutarna komisija i još mu priznala kontinuitet u članstvu.

- Da stvar bude još gora, Statutarna komisija mu nije samo neutemeljeno priznala ulazak i stranački kontinuitet nego su mu dodali malo članskog staža jer za kandidaturu nije imao uvjet - pet godina - kaže Puač. Objašnjava da je rok za predaju kandidature istekao 17. svibnja te tvrdi da je Statutarna komisija zaobišla službenu stranačku evidenciju DAVID i kao datum otkad mu traje članstvo navela 2. travnja 2013. godine, kada je predao zahtjev za upis u SDP.

No svi su se oglušili, pa je protiv šefa stranke podnijela kaznenu prijavu radi krivotvorenja isprave što bi ju, ako Glavni odbor potvrdi odluku Predsjedništva, trebalo koštati članstva.

- Nisam dobila službenu obavijest od Predsjedništva, a kaznenu prijavu sam podnijela zbog krivotvorenja isprava, korištenja tih i takvih podataka u daljnjoj dokumentaciji i priskrbljivanju nepripadajućih uvjeta i prava - rekla je Puač, navodeći da ni u jednom trenutku nije požalila što je povukla taj potez.

- Poštovanje statutarnih procedura i procedura Pravila o izboru tijela ŽO trebao bi biti unutarstranački prioritet. Jer ako mi ne poštujemo svoje unutarstranačke akte kako bi nekoga instalirali (podobnog) vodstvu, što ćemo i kako djelovati kada nam se ukaže prilika voditi državu. Takva pomisao izaziva dozu straha - rekla je Puač.

Otišao ranije

Zlatko Komadina na naš je upit o napuštanju sjednice rekao da je otišao ranije zbog obiteljskih obaveza. O psovki je rekao da su neki članovi Predsjedništva SDP-a 'čuli ono što su željeli čuti'

BALKAN

 ŽDRIJELO PEĆINE :
VELIKO SRPSTVA, HRVATSTVA I VATIKANSKOG ŽBIRA.
UMIŠLIJAO SAM TOG GALIOTA NADVLADATI KAD SAM BIO MANJI OD GNJIDE.

GLOBALNO ZATOPLJENJE

CIJELI JEDAN NAROD PRED UNIŠTENJEM ZBOG KLIMATSKIH PROMJENA Idu spavati na kopnu, probude se na otoku, ne izlaze iz kuće, sve su depresivniji...

AUTOR: 
• • Jutarnji.hr
 OBJAVLJENO: 
• 30.05.2018. u 20:50

Reuters

More, led, snijeg... Sve se mijenja - duboko je uzdahnuo Martin Shiwak dok je svog osmogodišnjeg sina penjao na motorne saonice. Shiwak je kanadski Eskim nastanjen na Labradoru, cijeli život živi po pravilima koje su odredili njegovi preci još prije 8.000 godina. Baš ništa se nije promijenilo u tom divljem kraju, poluotoku pustoši, snijega i leda... Sve do danas.

Klimatske promjene i globalno zagrijavanje doslovce su preko noći promijenili živote vrijednog naroda koji je godinama živio od lova i ribolova. Danas se počinju navikavati na ugodne i tople trgovine s gotovom hranom, piše Guardian.

- Svakog tjedna sina vodim u lov. Želim ga naučiti vještinama koje mi je prenio moj otac. Želim ga naučiti kako pronaći drva za ogrjev, kako sigurno putovati bez da propadneš kroz led, kako loviti ribu... Nažalost, vrijeme nije moj saveznik!

Vremena je zaista sve manje jer se led na Labradoru sve brže topi, automatski to znači da se kompletno mijenja život tamošnjih Eskima. Ti ljudi žive od tuljana, a kako je led iz godine u godinu sve sjevernije, tako je i tuljane sve teže pronaći. More je puno toplije nego nekad pa se lokalci sve više susreću s vrstama koje nikad prije nisu vidjeli poput morskih pasa ili kornjača...

REUTERS

Klimatolog Robert Way najbolje je opisao promjene kakve se događaju na Labradoru. On tvrdi da su zime šest tjedna kraće, a da je površina područja prekrivenog ledom trećinu manja nego što je bila prije deset godina.

- Ako pogledate stopu zagrijavanja od kraja 1980-ih do 2015. godine, ovo mjesto je na prvom mjestu na svijetu. Nijedno se brže ne zagrijava i to je vrlo zabrinjavajuće - rekao je Way.

Za stanovnike gradića Rigoleta ta informacija je nastavak noćne more. Led koji preko noći nestaje zadaje im takve probleme da cijeli svoj život moraju prilagoditi na totalno drugačiji način. Nestaju im putevi, preko noći ostanu izolirani...

Derrick Pottle je Eskim koji je cijeli život živio po pravilima svojih predaka. Ali sada je pred kapitulacijom, sam priznaje da će potpisati predaju. Drugim riječima da će prestati loviti tuljane i losose, te da će hranu potražiti u - trgovini.

- Večeru je jednostavnije i sigurnije kupiti nego upucati... - kaže Pottle za Guardian.

Razlog zašto je to tako poprilično je jednostavan. Led je sve tanji, gotovo svaki korak po njemu je opasnost za život. Plus neka lovišta su postala potpuno izolirana, do gradića Rigoleta uopće nema nikakvih cesta, tako da je do nekih zajednica moguće doći samo plovnim putem.

- Naš život se drastično mijenja. Cijeli okoliš se mijenja ravno pred našim očima. Ne možeš se kretati normalno, svaki put je opasan. Kreneš prema obali ili unutrašnjosti, potpuno je isto. Opasnost vreba na svakom koraku - rekao je Pottle.

REUTERS

Paula McLean-Sheppard, vladina zaposlenica u Nunatsiavutu rekla je da je na svoje oči vidjela kakve se promjene događaju.

- Prošle godine sam vozila kamion kad se odjednom ispred mene stvorio golemi crni oblak. Kad sam malo bolje pogledala, shvatila sam da su to muhe! I to ne bi bilo ništa neobično da nije bio početak svibnja, a na ovom području muhe je nemoguće pronaći prije kraja lipnja...

McLean-Sheppard je još dodala da je led na obali sve nestabilniji i da se sve više Eskima boji izaći iz kuće i krenuti u lov.

- Ljudi se ne mogu pomaknuti. Zapeli su, kao da žive na otoku. Oni trebaju led kako bi se povezali.

Izolacija Eskima otvara još jedan problem, onaj sociološki. Svi se boje da će izolacija okrenuti ljude prema alkoholu i drogama, a stopa samoubojstava na tom području ionako je puno veća nego u ostatku Kanade.

- Svaki aspekt eskimske kulture proizlazi iz njihove zemlje. Ona je dio njih, led je dio njih. A sad sve to nestaje - rekla je Ashlee Cunsolo, direktorica instituta Labrador.

- Zamislite kako se ti ljudi osjećaju. Generacije i generacije Eskima uspjeli su zadržati svoju kulturu i običaje i sad odjednom dođe do nove generacije koja ne može baš ništa napraviti...

REUTERS

Cunsolo je cijelu karijeru provela u istraživanju poveznica između klimatskih promjena i ljudske psihe. I, nažalost, nema dobrih vijesti za lokalne Eskime. Prognozira im da će s vremenom postati sve depresivniji i da će sve više osjećati krivnju.

- Oni osjećaju da se nešto izgubilo. Te promjene uništavaju stotine godina znanja, mudrosti i povezanosti sa zemljom. To je zastrašujuće za čovječanstvo...

Većinu Eskima kanadska vlada je 60-ih prošlog stoljeća preselila iz divljine i spojila ih u veće zajednice poput one u Rigoletu. Međutim, Eskimima je u krvi bježati u divljinu, oni to rade i danas bez obzira što u svom gradiću imaju trgovine, kafiće, poštu...

Međutim, u posljednje vrijeme ljudi se ipak više zadržavaju u svojim kućama, jer vrijeme je sve nestabilnije. Iznenadne snježne oluje postaju noćna mora za ljude koji se voze saonicama. Snijeg ih zaslijepi i jednostavno se izgube...

- Do prije pet godina nije se dogodio ni jedan tjedan da nismo otišli u svoju kolibu u divljini. Sada posljednje dvije godine nismo išli tamo. Vrijeme je jednostavno preopasno... - rekao je Martin Shiwak zabrinuto gledajući prema svom osmogodišnjem sinu Daneu.

- Njega čeka nešto novo. Ove promjene utječu na sve nas, sve će biti drugačije...

*************************************************************
kAITALIZAM IMA RJEŠENJE ZA SVE, ČAK I ZA SMAKNUĆE VLASTITE VRSTE.

ŽIVOT IZ 19.STOLJEĆA...

Nema kanalizacije, struje, vode, a od 1360 stanovnika posao ima njih troje. Dobro došli u najveći hrvatski slam

AUTOR: 

·          

o    Kristina Turčin

 OBJAVLJENO: 

·         26.05.2018. u 16:53

Ranko Suvar / HANZA MEDIA

Ovo je naš WC - pokazuje na polje nedaleko od potleušice u kojoj živi 23-godišnja Zdenka Balog. Ovo je kupaonica, nastavlja, pokazujući na škaf u susjedovu dvorištu, a ovo kuhinja, upirući na cigle pred vratima među kojima još stoji pepeo od jučerašnje vatre. Ovo su spavaonice i dnevna soba, uvodi nas u ruševnu prostoriju od 10-ak četvornih metara s dva kauča, rasturenim podnim kuhinjskim ormarićem u koji je nabacana garderoba i izlizanim toplim podom na goloj zemlji. Tu živi s četiri godine starijim suprugom i troje djece. Četvrto bi, sudeći po trudničkom trbuhu, svaki čas trebalo stići na svijet.

Zdenka se udala u 6. razredu osnovne škole i tu je završilo njezino školovanje. Suprug je odustao već nakon prvog razreda osmoljetke. Ni jedno od njih ne radi, žive od socijalne pomoći i dječjeg doplatka.

Zdenka se, kao i njezini roditelji, i roditelji njezinih roditelja, rodila u naselju u kojem danas rađa svoju djecu - u romskom naselju Lug pokraj mjesta Kuršanec, koje je administrativni dio devet kilometara udaljenog Čakovca.

Uvjeti u kojima Zdenka danas živi, čini se, tek su se neznatno promijenili u odnosu na uvjete koji su u ovom naselju vladali u drugoj polovici 19. stoljeća, kad su Romi Bajaši, nakon ukidanja ropstva i dobivanja prava na slobodu kretanja, stigli iz Rumunjske u Međimurje. Naselje nema ni struje, ni vode, ni kanalizacije. Od 1360 stanovnika tog naselja, kaže Josip Petrović, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Grada Čakovca, radi ih troje - dvoje u Gradskom komunalnom poduzeću Čakom i jedan na varaždinskom groblju, a desetak ih ima završenu srednju školu.

Ranko Suvar / HANZA MEDIA

Josip Petrović

Nezamislivo teški uvjeti

U svih 12 romskih naselja, koliko ih se nalazi u Međimurju, životni su uvjeti teški, nezamislivo teški ostatku stanovnika, pa i onima čije su se kuće smjestile na manje od 500 metara od romskih naselja. No, u Lugu je, slažu se svi, najteže.

- To je zbog zemlje, nikako da dobijemo zemlju, zato smo i spremali veliki romski prosvjed na Markovu trgu - objašnjava nam Petrović. U drugim se naseljima, priča, ipak uvela barem osnovna infrastruktura. U njihovu - nije.

Problem leži u činjenici da je to romsko naselje pretežno sagrađeno na zemlji koja je u vlasništvu države. Da bi se mogla provesti infrastruktura ili obaviti bilo kakva obnova i poboljšanje te da bi se, u konačnici, mogao povući novac iz fondova EU, vlasništvo nad zemljom mora se riješiti - vlasnici kuća moraju ujedno biti i vlasnici zemljišta.

- Već desetak godina pokušavamo riješiti te odnose s državom, posljednjih godinu i pol intenzivno, ali ne uspijevamo - kažeNinoslav Šipoš, pročelnik Pravnog odjela za prostorno uređenje i europske fondove Grada Čakovca.

VEZANE VIJESTI

·         FOTO: JUTARNJI S PRVIM ROMOM U HRVATSKOJ KOJI JE ZAVRŠIO FAKULTET 'Mi smo Cigani Lovari, a ovo je naša kuća'

·         APEL SABORSKOG ZASTUPNIKA 'Djevojčice prodaju za 15.000 kuna, ženici su dvostruko stariji od njih, a rađaju već sa 12'

Pravna služba, objašnjava, već godinama pokušava ishoditi da država - u ovom trenutku Ministarstvo državne imovine, a ranije razne agencije koje su se bavile državnom imovinom - ustupe to zemljište Gradu.

- Mi bismo tada, po procijenjenim cijenama koje sasvim sigurno nisu velike, prodavali to zemljište onima koji na njemu žive. Tako bismo konačno mogli početi nešto raditi - i mi, kao Grad, i novi vlasnici zemljišta - kaže.

Situacija je, objašnjava plastično, sad ovakva: vlasnik čestica je država. Na njima su ilegalno sagrađene kuće koje, kao takve, nisu ničije. Još je apsurdnija situacija sa 40-ak kuća u Lugu koje su legalizirane u procesu legalizacije: kuće su sada legalne, ali su i dalje formalno ničije, jer nije jasno jesu li u vlasništvu onih čije je zemljište ili onih koji su ih sagradili. One su samo legalne.

- No, ni u te kuće nije, primjerice, moguće uvesti struju. HEP mora potpisati s nekim ugovor, a to je vlasnik. HEP je ponudio da će uvesti struju bude li Grad jamčio za plaćanje računa. Po kojoj osnovi? To nije naše zemljište. Uputili smo stoga zahtjev državi. Nije se realizirao - kaže Šipoš.

Ranko Suvar / HANZA MEDIA

David Vugrinec i Ninoslav Šipoš

Zašto država to zemljište, koje za državu sasvim sigurno ne predstavlja nikakvu vrijednost niti joj išta donosi, naprosto ne ustupi Čakovcu ili, ako želi, izravno Romima koji na toj zemlji desetljećima žive, nije jasno. Naš je dojam da se naprosto radi o zastoju koji uvijek za sobom vuče mijenjanje nadležnosti tijela te tromosti administracije, koja, čini nam se, često nije svjesna posljedica koje proizvodi

Na naš upit Ministarstvo državne imovine odgovorilo je kako je Ministarstvo “zaprimilo pisani zahtjev Grada Čakovca za darovanje zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na širem području Čakovca”, no da “da Grad Čakovec svoj zahtjev pritom nije jasno definirao: u zahtjevu, naime, nisu precizno navedene zemljišne čestice koje bi imale biti predmetom darovanja niti je zahtjevu priložena pripadajuća dokumentacija”.

No, odgovorni u Gradu Čakovcu nam dokazuju da to nije tako.

- Početkom veljače prošle godine posljednji smo put državi uputili zahtjev sa svom dokumentacijom prema zemljišnoknjižnom katastarskom stanju na dan 31. siječnja 2017. Taj dan zemljište je bilo potpuno spremno za prijenos - objašnjavaju nam, pokazujući plan romskog naselja, s pedantno popisanim svim kućercima i parcelama. Sama izrada te dokumentacije nije bila ni jednostavna ni jeftina - kažu nam.

- Država nije reagirala. A naselje je živi organizam, ovo stanje danas više ne odgovara stanju od prije godinu i pol dana, utvrđivanje stanja potpuno je novi posao - kažu nam. Budući da država nije reagirala, čakovečka gradska uprava zamolila je da im država ustupi barem koridore kroz naselja, tanki pojas čestica kako bi kroz naselje mogli napraviti ulice.

- To je kostur infrastrukture, barem da počnemo - kaže Šipoš. Još nisu dobili odgovor.

Shvaćajući da će rješavanje problema zemljišta potrajati, gradska je uprava nastojala barem spriječiti daljnju štetu. Upada u oči da se na rubu romskog naselja s obje strane protežu po dva reda lijepih, čvrstih kuća sagrađenih na urednim parcelama. Radi se o novijim kućama koje djeluju gotovo luksuzno u odnosu na nabacane, poluruševne i pretrpane potleušice u središtu naselja.

- Ni one nisu legalne ni odobrene, jer ne mogu biti budući da su na državnom zemljištu. No, kako nije moguće zaustaviti širenje romskog naselja, ucrtali smo u urbanistički plan parcele kako bi se naselje, kad se već širi, širilo po nekom redu - objašnjava Šipoš.

Tuđman dao priključak

Romi su se držali parcelizacije i na svakoj je parceli po jedna kuća, zasad bez divljih nadogradnji. Same kuće su pak sagradili vlastitim sredstvima Romi, ponajprije zahvaljujući jednom romskom građevinskom poduzetniku, koji im je na veresiju dao i materijal i rad. Ukratko, sagradio im je solidne kuće koje ne bi odskakale ni u “civilnim” selima, kako Romi zovu okolna mjesta, a vlasnici ih otplaćuju kao na kredit.

Ni u tim kućama nema struje i vode. Barem ne - službeno.

Naime, deset kućanstava u naselju prije više od 20 godina dobilo je priključak. Kako i na koji način, danas više nitko ne zna.

- To se dogodilo dok je predsjednik bio naš Franjo Tuđman - znakovito govori Petrović, kao da dodatna objašnjenja uz to nisu potrebna.

Tih deset kućanstva svoju je neočekivanu priliku tijekom godina maksimalno iskoristilo - ukratko, postali su lokalni distributeri struje. Naime, gotovo svih ostalih 240 kuća, koliko ih ima u naselju, spojilo se na njihov legalni priključak. Nebo iznad naselja prošarano je gustom mrežom divlje postavljenih kabela, kojima se razvodi struja, a pri ruci su uvijek i rašlje, ako Elektra dođe u nadzor. Kabeli tada nestaju u nekoliko minuta.

- E sad, ovi koji imaju struju prodaju je nama, po cijeni koju odrede. Kad dođe račun, oni tu cifru po svojoj računici podijele po obiteljima, a uz to plaćamo i posebnu naknadu za korištenje struje - objašnjava nam jedan stanovnik sela.

Iako dostatno tek za po jednu golu žarulju u izbama ili tu i tamo koji televizor, ovi ljudi tako plaćaju najskuplju struju u državi. Kao primatelji socijalne pomoći, imali bi pravo i na subvenciju države kao zaštićeni kupci energenta od oko 200 kuna mjesečno. No, budući da nemaju priključak, odnosno kupci su energenta od dobavljača koji za državu ne postoji, nemaju ni to: subvenciju može dobiti tek onih 10 preprodavača, koji imaju legalni HEP-ov priključak.

Ranko Suvar / HANZA MEDIA

I sve ostalo što nabavljaju stanovnici naselja, govore nam, plaćaju najskuplje. Najmoćniji ljudi u selu su, kažu nam, njihovi “bankari”. Ni jedna prava banka ili bilo koja druga institucija Romima neće posuditi novac. Pa je stvorena osobita romska ekonomija. Bankari, također stanovnici naselja, spremno im posuđuju novac.

- Kamata je 100 posto. Kad posudiš 1000 kuna, drugi mjesec vraćaš 2000. Od socijalne pomoći, naravno - priča nam jedan Rom. Što ako nemaš za vratiti, pitamo. Uvijek imaš, smije se. Bankari su svugdje vrlo učinkoviti u vraćanju svojeg novca.

I u lokalnom dućanu - jedinom sadržaju u naselju, osim skromne kućice s natpisom Baptistička crkva - cijene su više od prosječnih. A za najsiromašnije - još više.

- Tu možeš dobiti i kad nemaš love. Ali uz kamatu. Uzmeš robe za 200, platiš 300 kuna - objašnjava nam.

Više od polovice stanovnika Luga pokraj Kuršanca čine djeca. Naselje ih je prepuno. Bosi, a nerijetko i potpuno goli, trče naseljem, u kojem se čini da je baš svaka mlađa žena trudna. Većina na trudničkom trbuhu nosi i po jedno dijete koje još nije prohodalo.

- Ove godine imamo 49 djece koji su obveznici polaska u prvi razred, druge godine imat ćemo njih 60 - kaže nam Marijana Sabo, odgajateljica u vrtiću Cipelica, koji djeluje u sklopu Romskog centra unutar naselja (te su čestice zemlje, na samom rubu Luga, bile u vlasništvu Grada, pa se ovaj objekt mogao legalno sagraditi. Jedina je zgrada priključena na vodovod).

Vrtić je zapravo predškola u koju obavezno idu sva djeca godinu dana prije polaska u prvi razred. Radi se o 5,5-satnom dnevnom programu tijekom deset mjeseci, kojem je glavni cilj djecu iz romskog naselja naučiti hrvatski jezik. Međutim, to je, slažu se svi, daleko premalo da bi djeca, čiji roditelji jedva natucaju hrvatski, mogla krenuti u prvi razred osmoljetke barem otprilike s istim znanjem kao djeca iz obližnjeg sela.

Djeca iz romskog naselja odlaze u Osnovnu školu Kuršanec, do koje imaju organizirani besplatni prijevoz. Sva djeca krenu u Osnovnu školu i u pravilu je pohađaju do 15. godine - do tada mogu primati socijalnu pomoć kao djeca, školski obveznici, a nakon toga mogu osnovati vlastito kućanstvo i primati punu pomoć za samca: socijalna pomoć za dijete iznosi 320 kuna, a za odraslog samca 800 kuna. Neki do 15. završe osmoljetku, neki ne - dokud stignu, stignu. No, razina obrazovanja koju postignu je, nažalost, minimalna.

Samo jedan zna hrvatski