Nema kanalizacije, struje, vode, a od 1360 stanovnika posao ima njih troje.
Dobro došli u najveći hrvatski slam
AUTOR:
·
OBJAVLJENO:
·
26.05.2018. u 16:53
Ranko Suvar / HANZA MEDIA
Ovo je
naš WC - pokazuje na polje nedaleko od potleušice u kojoj živi 23-godišnja Zdenka Balog. Ovo je kupaonica, nastavlja, pokazujući na škaf u susjedovu dvorištu, a
ovo kuhinja, upirući na cigle pred vratima među kojima još stoji pepeo od
jučerašnje vatre. Ovo su spavaonice i dnevna soba, uvodi nas u ruševnu
prostoriju od 10-ak četvornih metara s dva kauča, rasturenim podnim kuhinjskim
ormarićem u koji je nabacana garderoba i izlizanim toplim podom na goloj zemlji.
Tu živi s četiri godine starijim suprugom i troje djece. Četvrto bi, sudeći po
trudničkom trbuhu, svaki čas trebalo stići na svijet.
Zdenka se udala u 6. razredu osnovne škole i tu je završilo njezino
školovanje. Suprug je odustao već nakon prvog razreda osmoljetke. Ni jedno od
njih ne radi, žive od socijalne pomoći i dječjeg doplatka.
Zdenka se, kao i njezini roditelji, i roditelji njezinih roditelja, rodila
u naselju u kojem danas rađa svoju djecu - u romskom naselju Lug pokraj mjesta
Kuršanec, koje je administrativni dio devet kilometara udaljenog Čakovca.
Uvjeti u
kojima Zdenka danas živi, čini se, tek su se neznatno promijenili u odnosu na
uvjete koji su u ovom naselju vladali u drugoj polovici 19. stoljeća, kad su
Romi Bajaši, nakon ukidanja ropstva i dobivanja prava na slobodu kretanja,
stigli iz Rumunjske u Međimurje. Naselje nema ni struje, ni vode, ni
kanalizacije. Od 1360 stanovnika tog naselja, kaže Josip Petrović, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Grada Čakovca, radi ih troje
- dvoje u Gradskom komunalnom poduzeću Čakom i jedan na varaždinskom groblju, a
desetak ih ima završenu srednju školu.
Ranko Suvar / HANZA MEDIA
Josip Petrović
Nezamislivo teški uvjeti
U svih 12 romskih naselja, koliko ih se nalazi u Međimurju, životni su uvjeti
teški, nezamislivo teški ostatku stanovnika, pa i onima čije su se kuće
smjestile na manje od 500 metara od romskih naselja. No, u Lugu je, slažu se
svi, najteže.
- To je zbog zemlje, nikako da dobijemo zemlju, zato smo i spremali veliki
romski prosvjed na Markovu trgu - objašnjava nam Petrović. U drugim se
naseljima, priča, ipak uvela barem osnovna infrastruktura. U njihovu - nije.
Problem leži u činjenici da je to romsko naselje pretežno sagrađeno na
zemlji koja je u vlasništvu države. Da bi se mogla provesti infrastruktura ili
obaviti bilo kakva obnova i poboljšanje te da bi se, u konačnici, mogao povući
novac iz fondova EU, vlasništvo nad zemljom mora se riješiti - vlasnici kuća
moraju ujedno biti i vlasnici zemljišta.
- Već
desetak godina pokušavamo riješiti te odnose s državom, posljednjih godinu i
pol intenzivno, ali ne uspijevamo - kažeNinoslav Šipoš, pročelnik Pravnog odjela za prostorno
uređenje i europske fondove Grada Čakovca.
VEZANE VIJESTI
Pravna služba, objašnjava, već godinama pokušava ishoditi da država - u
ovom trenutku Ministarstvo državne imovine, a ranije razne agencije koje su se
bavile državnom imovinom - ustupe to zemljište Gradu.
- Mi bismo tada, po procijenjenim cijenama koje sasvim sigurno nisu velike,
prodavali to zemljište onima koji na njemu žive. Tako bismo konačno mogli
početi nešto raditi - i mi, kao Grad, i novi vlasnici zemljišta - kaže.
Situacija je, objašnjava plastično, sad ovakva: vlasnik čestica je država.
Na njima su ilegalno sagrađene kuće koje, kao takve, nisu ničije. Još je
apsurdnija situacija sa 40-ak kuća u Lugu koje su legalizirane u procesu
legalizacije: kuće su sada legalne, ali su i dalje formalno ničije, jer nije
jasno jesu li u vlasništvu onih čije je zemljište ili onih koji su ih
sagradili. One su samo legalne.
- No, ni u te kuće nije, primjerice, moguće uvesti struju. HEP mora
potpisati s nekim ugovor, a to je vlasnik. HEP je ponudio da će uvesti struju
bude li Grad jamčio za plaćanje računa. Po kojoj osnovi? To nije naše
zemljište. Uputili smo stoga zahtjev državi. Nije se realizirao - kaže Šipoš.
Ranko Suvar / HANZA MEDIA
David Vugrinec i Ninoslav Šipoš
Zašto država to zemljište, koje za državu sasvim sigurno ne predstavlja
nikakvu vrijednost niti joj išta donosi, naprosto ne ustupi Čakovcu ili, ako
želi, izravno Romima koji na toj zemlji desetljećima žive, nije jasno. Naš je
dojam da se naprosto radi o zastoju koji uvijek za sobom vuče mijenjanje
nadležnosti tijela te tromosti administracije, koja, čini nam se, često nije
svjesna posljedica koje proizvodi
Na naš upit Ministarstvo državne imovine odgovorilo je kako je Ministarstvo
“zaprimilo pisani zahtjev Grada Čakovca za darovanje zemljišta u vlasništvu
Republike Hrvatske na širem području Čakovca”, no da “da Grad Čakovec svoj
zahtjev pritom nije jasno definirao: u zahtjevu, naime, nisu precizno navedene
zemljišne čestice koje bi imale biti predmetom darovanja niti je zahtjevu
priložena pripadajuća dokumentacija”.
No, odgovorni u Gradu Čakovcu nam dokazuju da to nije tako.
- Početkom veljače prošle godine posljednji smo put državi uputili zahtjev
sa svom dokumentacijom prema zemljišnoknjižnom katastarskom stanju na dan 31.
siječnja 2017. Taj dan zemljište je bilo potpuno spremno za prijenos -
objašnjavaju nam, pokazujući plan romskog naselja, s pedantno popisanim svim
kućercima i parcelama. Sama izrada te dokumentacije nije bila ni jednostavna ni
jeftina - kažu nam.
- Država nije reagirala. A naselje je živi organizam, ovo stanje danas više
ne odgovara stanju od prije godinu i pol dana, utvrđivanje stanja potpuno je
novi posao - kažu nam. Budući da država nije reagirala, čakovečka gradska
uprava zamolila je da im država ustupi barem koridore kroz naselja, tanki pojas
čestica kako bi kroz naselje mogli napraviti ulice.
- To je kostur infrastrukture, barem da počnemo - kaže Šipoš. Još nisu
dobili odgovor.
Shvaćajući da će rješavanje problema zemljišta potrajati, gradska je uprava
nastojala barem spriječiti daljnju štetu. Upada u oči da se na rubu romskog
naselja s obje strane protežu po dva reda lijepih, čvrstih kuća sagrađenih na
urednim parcelama. Radi se o novijim kućama koje djeluju gotovo luksuzno u
odnosu na nabacane, poluruševne i pretrpane potleušice u središtu naselja.
- Ni one nisu legalne ni odobrene, jer ne mogu biti budući da su na
državnom zemljištu. No, kako nije moguće zaustaviti širenje romskog naselja,
ucrtali smo u urbanistički plan parcele kako bi se naselje, kad se već širi,
širilo po nekom redu - objašnjava Šipoš.
Tuđman dao priključak
Romi su se držali parcelizacije i na svakoj je parceli po jedna kuća, zasad
bez divljih nadogradnji. Same kuće su pak sagradili vlastitim sredstvima Romi, ponajprije
zahvaljujući jednom romskom građevinskom poduzetniku, koji im je na veresiju
dao i materijal i rad. Ukratko, sagradio im je solidne kuće koje ne bi
odskakale ni u “civilnim” selima, kako Romi zovu okolna mjesta, a vlasnici ih
otplaćuju kao na kredit.
Ni u tim kućama nema struje i vode. Barem ne - službeno.
Naime, deset kućanstava u naselju prije više od 20 godina dobilo je
priključak. Kako i na koji način, danas više nitko ne zna.
- To se dogodilo dok je predsjednik bio naš Franjo Tuđman - znakovito
govori Petrović, kao da dodatna objašnjenja uz to nisu potrebna.
Tih deset kućanstva svoju je neočekivanu priliku tijekom godina maksimalno
iskoristilo - ukratko, postali su lokalni distributeri struje. Naime, gotovo
svih ostalih 240 kuća, koliko ih ima u naselju, spojilo se na njihov legalni
priključak. Nebo iznad naselja prošarano je gustom mrežom divlje postavljenih
kabela, kojima se razvodi struja, a pri ruci su uvijek i rašlje, ako Elektra
dođe u nadzor. Kabeli tada nestaju u nekoliko minuta.
- E sad, ovi koji imaju struju prodaju je nama, po cijeni koju odrede. Kad
dođe račun, oni tu cifru po svojoj računici podijele po obiteljima, a uz to
plaćamo i posebnu naknadu za korištenje struje - objašnjava nam jedan stanovnik
sela.
Iako dostatno tek za po jednu golu žarulju u izbama ili tu i tamo koji
televizor, ovi ljudi tako plaćaju najskuplju struju u državi. Kao primatelji
socijalne pomoći, imali bi pravo i na subvenciju države kao zaštićeni kupci
energenta od oko 200 kuna mjesečno. No, budući da nemaju priključak, odnosno
kupci su energenta od dobavljača koji za državu ne postoji, nemaju ni to:
subvenciju može dobiti tek onih 10 preprodavača, koji imaju legalni HEP-ov
priključak.
Ranko Suvar / HANZA MEDIA
I sve ostalo što nabavljaju stanovnici naselja, govore nam, plaćaju
najskuplje. Najmoćniji ljudi u selu su, kažu nam, njihovi “bankari”. Ni jedna
prava banka ili bilo koja druga institucija Romima neće posuditi novac. Pa je
stvorena osobita romska ekonomija. Bankari, također stanovnici naselja, spremno
im posuđuju novac.
- Kamata je 100 posto. Kad posudiš 1000 kuna, drugi mjesec vraćaš 2000. Od
socijalne pomoći, naravno - priča nam jedan Rom. Što ako nemaš za vratiti,
pitamo. Uvijek imaš, smije se. Bankari su svugdje vrlo učinkoviti u vraćanju svojeg
novca.
I u lokalnom dućanu - jedinom sadržaju u naselju, osim skromne kućice s
natpisom Baptistička crkva - cijene su više od prosječnih. A za najsiromašnije
- još više.
- Tu možeš dobiti i kad nemaš love. Ali uz kamatu. Uzmeš robe za 200,
platiš 300 kuna - objašnjava nam.
Više od polovice stanovnika Luga pokraj Kuršanca čine djeca. Naselje ih je
prepuno. Bosi, a nerijetko i potpuno goli, trče naseljem, u kojem se čini da je
baš svaka mlađa žena trudna. Većina na trudničkom trbuhu nosi i po jedno dijete
koje još nije prohodalo.
- Ove
godine imamo 49 djece koji su obveznici polaska u prvi razred, druge godine
imat ćemo njih 60 - kaže nam Marijana
Sabo, odgajateljica u vrtiću Cipelica, koji
djeluje u sklopu Romskog centra unutar naselja (te su čestice zemlje, na samom
rubu Luga, bile u vlasništvu Grada, pa se ovaj objekt mogao legalno sagraditi.
Jedina je zgrada priključena na vodovod).
Vrtić je zapravo predškola u koju obavezno idu sva djeca godinu dana prije
polaska u prvi razred. Radi se o 5,5-satnom dnevnom programu tijekom deset
mjeseci, kojem je glavni cilj djecu iz romskog naselja naučiti hrvatski jezik.
Međutim, to je, slažu se svi, daleko premalo da bi djeca, čiji roditelji jedva
natucaju hrvatski, mogla krenuti u prvi razred osmoljetke barem otprilike s
istim znanjem kao djeca iz obližnjeg sela.
Djeca iz romskog naselja odlaze u Osnovnu školu Kuršanec, do koje imaju
organizirani besplatni prijevoz. Sva djeca krenu u Osnovnu školu i u pravilu je
pohađaju do 15. godine - do tada mogu primati socijalnu pomoć kao djeca,
školski obveznici, a nakon toga mogu osnovati vlastito kućanstvo i primati punu
pomoć za samca: socijalna pomoć za dijete iznosi 320 kuna, a za odraslog samca
800 kuna. Neki do 15. završe osmoljetku, neki ne - dokud stignu, stignu. No,
razina obrazovanja koju postignu je, nažalost, minimalna.
Samo jedan zna hrvatski
Nema komentara:
Objavi komentar