Za 94% građana Hrvatska korumpirana do srži, Vlada bi vodila paneuropsku borbu protiv nje
Znate li što je to Vijeće Europe, čijim je Odborom ministara Hrvatska počela predsjedati, a borbu protiv korupcije postavila kao zadatak broj jedan na listi prioriteta? Ako ne, vjerojatno ste u debeloj većini.
Osnovna informacija: ima 47 članica iz Europe i bliskog susjedstva, osnovana je davne 1949. godine, a na temelju njezine konvencije djeluje Europski sud za ljudska prava. Bonus informacija: “Političari s dobrim plaćama godinama sjede u marginalnoj instituciji. Većinu građana uopće i ne zanima što oni tamo u stvari rade. Čak ni objektivnim promatračima nije uvijek jasno ima li to još smisla.” Tako je to sažeo Max Hofmann, voditelj dopisništva Deutsche Wellea u Bruxellesu, u tekstu u kojem postavlja pitanje treba li taj “dućan” zatvoriti. Pitanje je opravdano.
Kad je Hrvatska tek postala međunarodni faktor, to je bila prva europska institucija u koju je primljena sredinom 90-ih, ali ona nema veze s Europskom zajednicom (danas EU); tada je odlazak hrvatskih saborskih zastupnika na zasjedanja Parlamentarne skupštine Vijeća Europe u Strasbourgu, gdje su se raspravljale teme važne za vladavinu prava, ljudska prava i općenito demokraciju, bilo jedino mjesto gdje su se mogli pokazivati, i odakle su dolazile packe. Danas ta prašnjava institucija, zapravo, nikome nije u fokusu, a postoji više-manje radi dijaloga sa zemljama iz okruženja EU, poput Rusije, Turske ili Azerbajdžana, no nedavno je “zasjala” u novom svjetlu, zbog slučajeva korupcije europskih zastupnika koji je pohode. Istražitelji Vijeća Europe objavili su da je jedan od njih, iz bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU), iz Bakua primio ukupno 820 tisuće eura mita posredstvom tri fantomske tvrtke registrirane u Velikoj Britaniji... Zastupnica, članica njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU), navodno je također dobivala novac iz Azerbajdžana - između ostalog je radila za savjetničku firmu koja je lobirala za interese Bakua u Europi, ali to nije spomenula kao oblik sukoba interesa kad je u svojstvu promatrača kontrolirala provođenje tamošnjih parlamentarnih izbora… Zbog korupcije i pranja novca je i protiv Talijana Luce Volontea milanski tužitelj pokrenuo proces još prije dvije godine. U dosadašnjoj istrazi oko primanja mita spominje se ukupno oko 2,4 milijuna eura i 15-ak zastupnika.
I sad tu na scenu stupa Hrvatska koja, preuzimajući predsjedanje od Danaca, najavljuje borbu protiv korupcije, a sama je usred afere zbog grupe Borg oko koje traje istraga i postoji sumnja u ozbiljan sukob interesa bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić, a možda i korupcije ili nekog drugog kaznenog djela. Kad se tome doda opća percepcija o korupciji u Hrvatskoj - o čemu po nas prilično poražavajuće govori nekoliko novijih istraživanja Eurobarometra – sve zajedno se čini kao neka paneuropska komedija zabune na račun građana.
Za početak, ta komedija košta. Godišnji proračun Vijeća Europe težak je oko 466 milijuna eura, a financiraju ga članice uplatama prema formuli koja uključuje BDP i broj stanovnika, a glavni uplatitelji su Francuska, Njemačka, Italija, Rusija i Britanija koje sve plaćaju otprilike podjednako, malo više od 30 milijuna eura. Hrvatska godišnje uplaćuje Vijeću Europe oko milijun eura. Vrijednost zastupničkog vremena provedenog po strasburškim hodnicima i vijećnicama tu se ne uračunava, a ionako je diskutabilna; plaću pak zastupnici ionako primaju u Hrvatskoj.
Da provjerimo, dakle, s kakvim se rejtingom hrvatska Vlada upušta u buđenje sveeuropske borbe protiv korupcije - na što će neki kvantum političke energije sigurno potrošiti i sam premijer Andrej Plenković - usmjerit ćemo pažnju na rezultate istraživanja vezane uz odnos politike i biznisa.
Na pitanje je li korupcija dio poslovne kulture u vašoj zemlji (Hrvatskoj), čak 75 posto ispitanika odgovara “da”. Mislite li da prebliske veze biznisa i politike vode korupciji? Još više, ili 83 posto ispitanika odgovara “da”. U vašoj je zemlji jedini način da uspijete u biznisu da imate političke veze? Vjerovali ili ne, 81 posto ispitanih odgovara “da”. Prema odgovoru na to pitanje smo, u odnosu na ostale članice EU, na jako visokom drugom mjestu, pretekao nas je samo Cipar.
Dio je to istraživanja o korupciji koje je u Hrvatskoj za Eurobarometar proveo Hendal u listopadu prošle godine, na reprezentativnom uzorku 1000 građana. U prosincu je pak provedeno drugo istraživanje o korupciji, samo među poslovnim ljudima. Njegovi su rezultati također zanimljivi, a potvrđuju ono što su iskusili i građani u komunikaciji s državom. Naime, na pitanje smatrate li da je korupcija problem za vašu kompaniju u Hrvatskoj, 58 ispitanih biznismena je odgovorilo “da”. Na pitanje koliko je u vašoj zemlji raširen problem korupcije, čak 92 posto ispitanika odgovorilo je kako misli da je raširen; u općoj populaciji odgovor na to pitanje je bio 94 posto te baš nitko od ispitanika nije odgovorio da korupcije nema. U odnosu na Dansku, zemlju od koje je Hrvatska upravo preuzela predsjedanje Vijećem Europe, razlika je dramatična; u Danskoj je na to pitanje potvrdno odgovorilo tek 12 posto biznismena (a u općoj populaciji raširenost korupcije detektira 22 posto ispitanika dok ih jedan posto smatra da korupcije u toj zemlji uopće nema).
Korupciju inače, u oba istraživanja, Eurobarometar ovako definira: “Korupcija ima razne forme, kao što su podmićivanje, trgovanje utjecajem, zloporaba funkcija, ali može se i skrivati iza nepotizma, sukoba interesa ili revolving vrata između javnog i privatnog sektora.” (Stavite kvačicu na ono što bi se moglo primijeniti samo na najnoviju, “hotmail” aferu.) Usput još da primijetimo da je antikorupcijsko tijelo Vijeća Europe (GRECO) navelo Hrvatsku u svom nedavno objavljenom izvješću kao jednu od osam zemalja s najvećim apsolutnim brojem neprovedenih ciljanih preporuka...
Možda je predsjedanje Vijećem Europe načelno prilika da se Hrvatska i njene institucije promoviraju kao zrele i zdrave, kako to vjeruju u Plenkovićevoj Vladi, ali nakon svega rečenog, bit će to teško dokazati. I nije stoga loše podsjetiti na staru definiciju britanskog liberalnog filozofa i političaralorda Actona, koji se bavio i problemom političkog morala: Vlast korumpira (kvari), apsolutna vlast korumpira (kvari) apsolutno. Drugim riječima, kako nečija vlast raste, tako mu se smanjuje moralna snaga. Utoliko su silno važne demokratske, javne procedure i pravila po kojima oni na vlasti uvijek moraju postupati; drukčije ih ne možemo nadzirati. Također, ni oni koji s vlastima stupaju u (poslovne) odnose ne mogu biti sigurni kad su svjesno ili ne prekoračili legalnu granicu ako već sami nemaju za to ugrađen kompas.
Ovaj tekst preuzet je iz tiskanog izdanja Globusa.
Nema komentara:
Objavi komentar