Boris Johnson je dokazao da se smatra predstavnikom naroda koji će sugrađanima “milom ili silom” dostaviti Brexit
"Državni udar” – tako Britanci karakteriziraju potez novog premijera kojim je Boris Johnson suspendirao rad parlamenta do 14. listopada; samo 17 dana prije datuma predviđenog za izlazak iz Europske unije.
Na površini, djeluje kao da je premijer odlučio iskoristiti standardnu proceduru koju predsjednici britanskih vlada koriste i do jednom godišnje u svrhu kratkotrajne obustave zakonodavnog rada. Novi premijer je tako, tvrde njegovi suradnici, odlučio okončati aktualni saziv parlamenta koji bez prestanka radi od izbora 2017. godine; više od 400 radnih dana, što je najviše u modernoj povijesti Ujedinjene Kraljevine.
No, kada se malo dublje analizira pozadina, okolnosti i način na koji je BoJo (kako ga od milja zovu) to izveo, njegov se potez može interpretirati samo i jedino kao sabotaža Donjeg doma; tijela koje ima ovlasti spriječiti vladu da izađe iz EU bez dogovora i koje je proteklih tjedana najavilo da radi na takvom zakonskom prijedlogu.
Theresa May nije suspendirala, tj. prorogirala (što je službeni termin tog instrumenta) parlament, zato što je smatrala da je pitanje Brexita toliko kompleksno da zaslužuje neprestanu suradnju i nadzor de iure predstavnika naroda. S njezinom su se interpretacijom složili i britanski zastupnici, koji su se bili spremni početkom rujna nakon povratka s godišnjih odmora glasanjem odreći kratke pauze saziva kako bi maksimalno iskoristili naredne tjedne prije izlaska iz Europske unije 31. listopada. Međutim, Johnson je odluku o suspenziji parlamenta donio bez prethodnih konzultacija sa zastupnicima, a proceduralno im je i onemogućio da se o toj odluci izjasne. Njegov je potez najviše kritizirao predsjednik Donjeg doma parlamenta John Bercow, koji je na društvenim mrežama narod upozorio da je “bolno očito zašto se premijer odlučio na suspenziju parlamenta”, dok je liderica Škota Nicola Sturgeon otišla korak dalje i prorogaciju proglasila “diktatorskim činom”.
- U potpunosti odbacujem optužbe da želim sabotirati rad parlamenta i narušiti kvalitetu demokracije. Jedino što želim je osvježiti saziv parlamenta prije novih i ambicioznih zakonskih prijedloga moje vlade – objasnio je Johnson, dodavši da želi britanskim zastupnicima osigurati da se nakon napornog saziva dobro odmore, kako bi bili spremni za povijesne izazove na koje će trebati odgovoriti u listopadu.
Podijeljeni Britanci
Jedina prepreka suspenziji bila je kraljica Elizabeta II., no ona bi takvom odlukom prekršila jedini zadatak koji ima u britanskoj politici; ostati politički neutralna. Očekivano, kritičari su kraljicu odmah optužili da je time “pokazala stav” i doprinijela Brexitu bez sporazuma, no stručnjaci ustavnih ovlasti britanske parlamentarne monarhije upozoravaju da je to jedina odluka koju je mogla donijeti. Naime, britanski monarh, kao poglavar anglikanske crkve, predstavlja Boga na zemlji te se izuzima iz političkih odluka koje donose pučani. Narod demokratskim izborima bira svoje predstavnike, tako da je kraljičin zadatak da poštuje volju naroda i upute premijera kojeg je narod izabrao, na što je Boris Johnson sasvim sigurno i računao.
Međutim, Britanci su posljednjih godina toliko podijeljeni da je nemoguće odrediti tko zapravo predstavlja narod i njegovu volju. Je li to Boris Johnson; premijer kojeg narod zapravo nije izabrao i koji forsiranjem izlaska bez sporazuma ignorira interese ne samo gotovo polovice sugrađana koji su glasali za ostanak u EU, već i Britance koji su glasali za Brexit, ali se protive izlasku bez sporazuma? Ili je li to Donji dom britanskog parlamenta koji je narod izabrao, ali koji do sada nije pronašao konstruktivno rješenje? Sukob između tvrdolinijaša, boraca protiv Brexita bez sporazuma te Brexita kao takvog, ovih se dana i službeno prelio na institucije britanske parlamentarne monarhije, čime je došlo do ustavne krize bez presedana. Što je ironično, s obzirom na to da Ujedinjena Kraljevina zapravo niti nema ustav.
Zastupnici će početkom rujna imati zadnju sjednicu aktualnog saziva, a jedina im je opcija da u tih tjedan dana sruše Borisa Johnsona. Iako je Jeremy Corbyn, lider oporbenih Laburista, već najavio glasanje o povjerenju vladi, za sada još uvijek nije izgledno da će mu to poći za rukom jer BoJo i dalje računa na, doduše mršavu, ali većinu u Donjem domu. Bijesnoj opoziciji bi se, teoretski, mogli pridružiti i umjereni torijevci poput Philipa Hammonda i Roryja Stewarta, koje je podjednako šokirao Johnsonov potez, ali time bi najprominentniji britanski konzervativci izvršili plemeniti hara-kiri kojim bi ubili svoju političku karijeru pred očima cijeloga svijeta.
Ako Johnson ostane na vlasti, što je puno izglednije, zastupnici narednih pet tjedana ne mogu napraviti ništa što bi spriječilo Brexit bez sporazuma. Zadnja sjednica aktualnog saziva parlamenta je prekratka za predstavljanje zakonskog prijedloga kojim bi se ponovno odgodio izlazak iz EU. Početak novog saziva planiran je za 14. listopada, što je samo 17 dana prije datuma predviđenog za Brexit, tj. 3 dana prije summita Europskog vijeća.
Boris Johnson je, tako, kao što je i najavljivao tijekom kampanje, Donji dom i Europsku uniju doveo pred zid.
“Njegov sporazum ili bez sporazuma”, opcije su koje će ponuditi Bruxellesu i Londonu. Britanski je premijer dokazao državama EU27 da ima hrabrosti izaći bez sporazuma, zbog čega se nada da će “slomiti” Europsko vijeće i ponovno otvoriti pregovore tijekom kojih će nametnuti svoj interes i državi osigurati bolje uvjete izlaska. Za sada, Europsko vijeće i dalje okreće glavu od mogućnosti ponovnih pregovora s Borisom Johnsonom, osobito u kontekstu najspornijeg dijela Sporazuma o Brexitu, a to je pitanje irske granice. Iako je njemačka kancelarka Johnsonu dala 30 dana da osmisli bolje rješenje od irskog zaštitnog mehanizma, britanska vlada još uvijek nije ponudila ništa što bi Republici Irskoj, a time i Europskoj uniji bila prihvatljiva alternativa.
Glasanje o teoretskom novom sporazumu s Bruxellesom, koji još uvijek ne postoji i za kojeg je upitno koliko je realan, predviđeno je za 22. listopada; manje od 10 dana prije Brexita. Zastupnici Europskog parlamenta i britanskog Donjeg doma neće imati dovoljno vremena “filozofirati” o dogovorenim uvjetima, zato što bi alternativa u tom slučaju bila izlazak bez sporazuma.
Oštri protivnici
Iz Londona je proteklih mjeseci pristizala rijeka vijesti u kojima su se sintagme poput “povijesne odluke” i “dramatičnih trenutaka” koristile šakom i kapom, ali ovaj je potez BoJo-a uistinu zaslužio svu medijsku pompu. Tvrditi da je novi lider torijevaca ovoga tjedna nagazio na sam rub dobrog ukusa po pitanju demokratske procedure bilo bi uistinu velikodušno, čemu u prilog govori i činjenica da je svoju namjeru najavio samo najbližim suradnicima koji uživaju njegovo apsolutno povjerenje. Konzervativci su, naime, do sada bili oštri protivnici korištenja prorogacije parlamenta kao mehanizma, zbog čega ga nije iskoristila niti Johnsonova prethodnica Theresa May.
Samo nekoliko sati nakon što je premijer javnosti obznanio svoj plan, ulice britanskih gradova preplavilo je more prosvjednika, društvene mreže su bile zatrpane kritikama i nevjericom, a kao “šlag na tortu” došla je i pohvala američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je svom kolegi čestitao na odlučnom i čvrstom potezu. Istovremeno, peticiju protiv suspenzije rada parlamenta na službenim stranicama Donjega doma u samo nekoliko je sati potpisalo više od milijun građana, čime će se to pitanje prema Pravilniku morati uvrstiti u dnevni red. No, kako će se uvrstiti na dnevni red ako parlamenta neće biti?
Johnson je uistinu dokazao da se smatra predstavnikom naroda koji će sugrađanima “milom ili silom” dostaviti Brexit, a za ostvarenje tog cilja nije se libio posegnuti za makjavelističkim metodama. Britanski je premijer svojom ovotjednom odlukom dekonstruirao cijeli parlamentarni sustav Ujedinjene Kraljevine koja je do sada stoljećima funkcionirala po džentlmenskom sporazumu uhodanih presedana, i zato joj nije bio potreban kodificirani ustav.
Svojim je odlučnim stavom zanemario interese gotovo polovice naroda koja nije glasala za Brexit i koja strahuje od izlaska bez sporazuma. Suspenzijom parlamenta u ključnom trenutku Johnson je simbolično i utišao glas vlastitoga naroda, čime je u maniri diktatora dokazao kako vjeruje da on bolje zna što narodu treba od naroda samog. Hoće li ga povijest slaviti kao hrabrog vizionara ili kao čovjeka koji je besramno narušio jednu od najstarijih demokracija na svijetu, znat ćemo tek na blagdan Svih svetih.
Dva moguća i jedan izledan scenarij raspleta
a) scenarij 1: rušenje vlade 15 %
Lider Laburista Jeremy Corbyn najavio je da će se sredinom sljedećeg tjedna održati glasanje o povjerenju vladi Borisa Johnsona. Premijer trenutno može računati na “mršavu” podršku od 1 zastupnika. Iako među torijevcima postoji veliki blok onih koji se protive Brexitu bez sporazuma, glasanje protiv vlade vlastite stranke za njih bi bilo političko samoubojstvo.
No, pobunjeni zastupnici ovoga su tjedna odlučili staviti na stranu vlastite političke nesuglasice i najavili su rušenje vlade. Ako zastupnici sljedećeg tjedna uistinu uspiju u svom naumu, oporba bi u roku od 14 dana trebala ponuditi mandatara koji ima parlamentarnu većinu iz svojih redova. U tom bi vrlo nerealnom slučaju bila formirana velika koalicija u kojoj bi se našli zastupnici čak 6 ideološki nekompatibilnih stranaka. Rekonstrukcijom vlade izgubilo bi se dragocjeno vrijeme u parlamentu, tijekom kojeg se ne bi mogao usvojiti prijedlog nove odgode Članka 50., pa bi ponovno došlo do Brexita bez sporazuma.
b) scenarij 2: novi sporazum i uredan Brexit 5 %
Riječ je o scenariju na koji Boris Johnson računa, a koji nije pretjerano realan. Za razliku od svoje prethodnice, BoJo je Bruxellesu jasno dao do znanja da je spreman izaći iz EU i bez sporazuma, čime je povećao svoju pregovaračku moć. No, Europsko vijeće i lideri država članica novom su premijeru najavili da će se i dalje držati zajedno, svim raspoloživim sredstvima braneći interese Republike Irske koja ostaje u EU. Najspornija točka Sporazuma o Brexitu pitanje je irskog zaštitnog mehanizma. EU od njega nipošto ne želi odustati, dok London nije spreman usvojiti dogovor s tom klauzulom. Angela Merkel je tijekom službenog susreta čelnika Johnsonu ponudila ponovno otvaranje pregovora, samo pod uvjetom da on u roku od 30 dana pronađe bolje rješenje za pitanje irske granice. Do sada, Johnson to još nije uspio učiniti, no ako narednih tjedana uspije, povijest će ga pamtiti kao “spasitelja Ujedinjene Kraljevine”.
c) scenarij 3: Brexit bez sporazuma 80 %
Daleko najizgledniji scenarij od kojeg ne strahuju jedino tvrdolinijaši iz redova Konzervativne stranke i zastupnici stranke Brexit. Tržišta i vrijednost britanske funte do ovih su trenutaka uspješno odolijevali oscilacijama na političkoj sceni Ujedinjene Kraljevine, ali je suspenzijom parlamenta valuta počela nezaustavljivo padati.
Nema komentara:
Objavi komentar