POTPREDSJEDNICA SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE REPUBLIKE HRVATSKE I PREDSJEDNICA ŽUPANIJSKOG SDSS-A
MIRJANA GALO: OVAKVOM ĆE POLITIKOM SVI DOĆI NA RED, JER JE SRBA SVE MANJE! Kako ne očekivati napade na Srbe kad predsjednica koketira s ustašlucima
Što očekivati u zemlji čija predsjednica svih građana ne osuđuje nasilje, već čeka policijske izvještaje i koketira s ustašlucima? Premijer nasilje kvalificira kao pojedinačne slučajeve, pravosuđe to kvalificira kao remećenje javnog reda i mira, opozicija mudro šuti i nitko ne poziva na proteste protiv nasilja i fašizacije zemlje * Izgleda da je svima na vlasti, i ranije i sad, lakše poticati na netrpeljivost nego objasniti zašto je Hrvatska u ovako jadnom stanju i zašto
Prije nepunih dva mjeseca u intervjuu Novostima, na novinarsko pitanje koliko je među ljudima u Istarskoj županiji prisutan osjećaj nesigurnosti radi učestalih napada na građane manjinskih nacionalnosti i protumanjinskih skupova, Puljanka Mirjana Galo, potpredsjednica Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, višedesetljetna čelnica organizacije za zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda Homo, županijska vijećnica i predsjednica županijske organizacije Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), čiji je predsjednik Milorad Pupovac, odgovorila je ovako: "Atmosfera nesigurnosti se poput epidemije širi Hrvatskom, no u Istri na sreću ne nailazi na plodno tlo i takvi napadi nemaju značajniju podršku. Postoje pojedinačni ispadi, grafiti s porukama netrpeljivosti, promocija ustaštva i fašizma i divljanja na utakmicama, ali se ne primaju na istarsko tlo jer ih Istrani, neovisno o nacionalnosti, žestoko osuđuju. Osude dolaze kako od građana tako i od predstavnika značajnijih političkih stranaka koje djeluju u Istri. Stoga i pripadnici srpske zajednice mogu ovdje biti mirniji, premda ne i posve neustrašeni".
- Kako komentirate subotnji slučaj sukoba dvojice susjeda u Valbandonu, u kojem je jedan od sukobljenih susjeda, predstavnik srpske manjine, navodno fizički napadnut i ispsovan na nacionalnoj osnovi?
- Oštro osuđujem ovaj napad. Dvadeset i pet godina nakon rata još uvijek se "ratuje" protiv drugih i drugačijih. Duh je pušten iz boce i sada je to teško obuzdati i uz najbolju volju, iako volje nema. Što očekivati u zemlji čija predsjednica svih građana ne osuđuje nasilje, već čeka policijske izvještaje, koketira s ustašlucima? Premijer to nasilje kvalificira kao pojedinačne slučajeve, pravosuđe to kvalificira kao remećenje javnog reda i mira, opozicija mudro šuti, nitko ne poziva na proteste protiv nasilja i fašizacije zemlje. Izgleda da je svima na vlasti, i ranije i sad, lakše poticati na netrpeljivost, nego građanima objasniti zašto je Hrvatska u ovako jadnom stanju i zašto mladi, pametni ljudi bježe glavom bez obzira. Zaboravlja se da će ovakvom politikom svi doći na red, jer je Srba sve manje.
Objektivan problem
- Je li baš tako? Naime, i riječki slučaj napada na 70-godišnjeg hrvatskog državljanina srpske nacionalne pripadnosti, kao i ovaj pulski sukob u Valbandonu, uzrokovani su sukobom zbog parkinga, iako su završila fizičkim nasrtajima i afektiranim psovkama na nacionalnoj osnovi. Koliko je nacionalnost tu poslužila za vrijeđanje u jednoj konkretnoj svađi uzrokovanoj materijalnim interesom?
- Pa svaki sukob je, više-manje, izazvan materijalnim interesom. I ovaj rat je uzrokovan da bi se neki materijalno okoristili i opljačkala cijela zemlja. Tome smo svi svjedoci. Međutim, nije dopustivo da netko koji je svjestan da je netko drugi Srbin, toga vrijeđa na nacionalnoj osnovi i fizički ga napada. To je čisti rasizam! I to je nešto što treba vrlo oštro sankcionirati. I vjerujte mi, kad bi bilo tako, kad bi se provodio zakon, barem ovaj sadašnji koji je vrlo blag, a da ne kažem da se trebaju donijeti novi zakoni i o navijačkim grupama iz kojih potječe sva ta netrpeljivost i nasilje, kao što je svojedobno u Engleskoj napravila Margaret Thatcher, situacija bi se vrlo brzo smirila.
- Zašto se vlasti dodvoravaju krajnjoj desnici?
- Pa zato što su bučni i nasilni, i očito je da im to odgovara jer je posrijedi i sakrivanje lošeg stanja u zemlji.
- Kao dimna zavjesa?
- Upravo to. Podbacio je i turizam, gase se sva poduzeća. Cijela Hrvatska je na kraju krajeva prodana. Kad pogledamo otkad smo svoji na svome što je to ostalo - naše? Nije ništa naše. Naši mladi pametni ljudi bježe iz zemlje glavom bez obzira. Što će nam ostati? Ostat će nam ti desničari koji žive od tih pametnih koji još nisu pobjegli.
- Svjesno ili nesvjesno, više ipak planski, zadnjih desetak godina umjetno se producira taj ratno/poratni model 90-ih, s nacionalizmom kao gorivom.
- Pa naravno. Zadnjih desetak godina to je eskaliralo umjesto da se krene u normalni život, u jedan pristojan život. Nesposobni političari su te tenzije produbili, a dolaskom Karamarka to je otišlo u nebesa.
- Kolikogod, međutim, odbacivali princip kolektivne krivnje, imamo jedan objektivan problem. Neosporno je da je za rat, ne jedina, ali najviše odgovorna, beogradska politička elita, čiji se nasljednici sve do danas nisu suočili s tom odgovornošću za rat, a ni srpsko društvo. Koliko ta činjenica nervira sve s drugih strana, u ovom slučaju Hrvatske u cijelom ovom problemu, premda pritom ne mimoilazim odgovornost nacionalističke elite i s ove strane, koja je itekako odgovorna za rat, podjelu BiH itd.
- Nitko se, niti jedna strana nije suočila sa svojim zločinima i sa svojim politikama. Kao što su Tuđman i Milošević od prvih dana dobro surađivali (direktne linije, Karađorđevo…), mislim da se sada na isti način ponašaju predsjednica Hrvatske i predsjednik Srbije. Po meni, oni su isti mentalni sklop. Jedni drugima trebaju. Kad god je netko u nekoj nemilosti, kao sada Kolinda, uskočit će izjavama Vučić i vratiti joj rejting. No, hrvatska vlast se ne smije okretati prema Vučiću; ona mora riješiti problem u svojoj kući, sa svojim sugrađanima, ne izvlačiti se na velikosrpsku politiku. Srbi su ovdje građani Republike Hrvatske. Nisu Srbijanci iz Srbije. Donedavno su bili konstitutivni narod. Dokad ćemo mi govoriti o velikosrpskoj agresiji, pa prošlo je od rata 25 godina, a istodobno se nećemo baviti područjima iz koje smo istjerali i protjerali naše ljude, naše sugrađane. Na to se nitko ne osvrće. Popaljeno, opljačkano, protjerano, a ovo malo jadnih što se vraća, njih se plaši i zastrašuje.
- Svaka strana na ovim prostorima (etnički) poštuje i broji samo svoje žrtve. Nitko se ne osvrće na 'tuđe' žrtve. Jer vama će sada hrvatska ili bošnjačka strana izvući tisuće i tisuće prognanih, silovanih, unesrećnih, ubijene djece...
- To je problem i to će biti problem sve dok se ne počne s programima u školama, dokle god se djeca dijele. Jesu li i vaša djeca išla u Vukovar i tamo slušala to što su slušala? Pa nema tu sreće. Srpsko narodno vijeće provodi program u kojem se organiziraju susreti mladih Hrvata iz Srbije i mladih Srba iz Hrvatske. Na tim se susretima uočavaju strašne predrasude s kojima ta djeca dolaze, no nakon druženja i edukacija oni su povezani kao braća.
- Je li premijer Plenković opako i kukavički pogriješio kad je, prihvaćajući relativizaciju ustaškog pozdrava "Za dom spremni, pritom se "pravno" pravdajući pozivanjem na njegovo korištenje u znakovlju postrojba u Domovinskom ratu 90-ih, iako te postrojbe 90-ih taj znak nisu slučajno koristile nego s NDH na umu i srcu?
- To je jedna od njegovih većih pogrešaka koje je morao ispraviti. Doduše, sada je sud presudio da je to ustaški pozdrav i kao takav zabranjen, dok je Plenković, kao i svi oni koji iskreno ne žele nešto riješiti, osnovao komisiju odnosno famozno Vijeće za suočavanje s prošlošću.
Predsjednica nas sramoti
- Je li u tom dodvoravanju ekstremnoj desnici i za taj revizionistički proces odgovornija predsjednica države?
- To je dokazala od prvog dana, na svojoj inauguraciji. Pozvala je ekstremne ustaše, osuđene za ratne zločine, od Merčepa nadalje. Kome je nedavno dala intervju? Krajnje ekstremnom, neoustaškom listu. Ona nas sramoti. I to je poznato i u svijetu. O njenim ekscesima pišu njemačke, austrijske, izraelske novine.
- Pere li ona "nečistu savjest" jer potječe iz partizanske obitelji s Grobnika?
- Nakon ovakvog njenog ponašanja, nisam ni sigurna je li ona iz takve obitelji.
- Je, je.
- Onda ne znam što pere.
- Ali, odluči li Plenković sa SDP-om, iskrsnut će pravi rat unutar HDZ-a, a to čeka i predsjednicu.
- Izgleda da sve ide prema tome. Ako se želimo pomaknuti s ove mrtve točke propadanja, to se mora razriješiti. Nema reformi, nema pomaka, nema ničega.
U Istri se Srbi izjašnjavaju kao Hrvati, čak i kao Talijani
- Objektivno, u odnosu na situaciju do rata, Srba danas gotovo i nema u Hrvatskoj.
- Koliko je u Istri Srba u odnosu na prijeratno stanje?
- Je li vas to intimno boli?
Nema komentara:
Objavi komentar