PIŠE CHIARA BILIĆ
Spašavajući ministra Kujundžića, Plenković spašava sebe
Aktualni ministar zdravstva neće biti poslušan poput Tolušića i Kuščevića kojima je politika kruh. Kujundžić je liječnik, specijalist interne medicine, i to, potvrdit će mnogi, respektabilnih vještina i znanja. I samo letimičnim pogledom na njegovu profesionalnu biografiju, vidno je da Kujundžić neće ostati gladan i žedan. Titula ministra njemu ne predstavlja ništa doli amblem prestiža, priznanja; više je to iskaz moći i utjecaja, nego nužnost. Kujundžić ne treba premijera, već
Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan, složili bi se ovih dana s modifikacijom te poslovice Hrvati diljem zemlje, samo jednu - smjenu HDZ-ovog ministra zdravstva Milana Kujundžića. Njemu, međutim, dani u Vladi još uvijek nisu odbrojani. Čak i nakon što je nedavna rekonstrukcija iz Vlade otpratila nekoliko njegovih kolega, Kujundžić nije smijenjen. Iako je premijer Andrej Plenković popustio pred pritiskom medija i oporbenog SDP-a te potjerao Lovru Kuščevića, Tomislava Tolušića, Gabrijelu Žalac, Nadu Murganić, Marka Pavića, Gorana Marića, Mariju Pejčinović Burić - ministar zdravstva, koji je po svim predviđanjima trebao dijeliti njihovu sudbinu, ostao je netaknut i to unatoč tome što linč na njega traje još od proljeća prošle godine, kada je zahtjev za njegovu smjenu podnio Most, uz podršku drugih oporbenih klubova.
Braća po pučkoj stranci
Sada, pred godišnji odmor šef HDZ-a koristi sva raspoloživa sredstva, provjerenu taktiku - diverziju. Stubokom se posvetivši blaćenju predsjedničkih kandidata Zorana Milanovića i Miroslava Škore, hohštaplerski odvraća pozornost s Kujundžića i problema u zdravstvu. U panici, pokušavajući lupiti dvije muhe jednim udarcem, jer službeno još uvijek nema svojeg kandidata, optužuje Škoru za Facebook politikantstvo, a Milanovića za pljačku, podsjetivši da je njegova, SDP-ova Vlada Hrvatsku zadužila za 71 milijardu kuna. Čovjeku dođe da naprosto protrne od tako loše, jeftine demagogije.
U pomoć je Plenkoviću prije nekoliko dana stigla i nova predsjednica Europske komisije Ursula Von der Leyen rekavši, za vrijeme posjeta Zagrebu, da je Hrvatska "uzor mnogim drugim zemljama". Ne znamo zna li Von der Leyen na što liče bolnice u Hrvatskoj i zdravstveni sustav uopće i je li svjesna da su Hrvati diljem zemlje njezinu izjavu pred ekranima dočekali iskolačenih očiju, u nevjerici i prožeti dubokim šokom. Znamo, međutim, da s Plenkovićem dijeli istu demokršćansku, konzervativnu političku krv. Von der Leyen na moćnoj poziciji, navodno, ima zahvaliti upravo premijeru Plenkoviću, bratu po Europskoj pučkoj stranci. Elem, bilo je za očekivati da će novoizabrana šefica Europe uzvratiti uslugu. To vam naprosto tako ide.
No, njezino oduševljenje ne dijeli predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. "Stanje u zdravstvu je, neću reći katastrofalno, ali je doista vrlo loše i u posljednje tri godine nije se učinilo gotovo ništa. Žao mi je da tijekom ove zadnje rekonstrukcije Vlade nije zahvaćeno i zdravstvo", izjavila je nedavno Grabar Kitarović, očigledno se time nedvosmisleno zauzevši za Kujundžićevu smjenu.
Ali, sudeći po svemu dosad viđenom, HDZ je doista odlučio ne poštovati ustavnu odredbu, odnosno zakonske rokove koji obvezuju Vladu da se unutar osam dana očituje o Kujundžićevom opozivu, koji je još jednom prije desetak dana inicirao Most, te obvezuju Sabor da u roku od 30 dana raspravi o toj temi. Čini se da Plenković kupuje vrijeme; sazivanje izvanredne sjednice svjetlost dana dočekat će tek u rujnu. Upravo takav stav, uz izliku da rokovi ne vrijede dok Sabor ne zasjeda, od 15. srpnja do 15. rujna, nagovještava da će Vlada zapravo odbaciti te zahtjeve.
Šamarčina liječnicima i sestrama
U međuvremenu Kujundžić staloženo poručuje da će njega ocijeniti glasači, što, naravno, također nema nikakvog smisla. Njega je za ministra izabrao isti onaj Plenković koji ga sada ne želi smijeniti, a ne Ante iz dalmatinske zagore. Ante doma moli Boga da se ne razboli. Premijeru, međutim, o Kujundžićevom radu govore svakog dana, pitanje je samo sluša li ih. Čini se da ne, unatoč upozorenjima pacijenata, liječnika i medicinskih sestara, njih ukupno 72 tisuće nezadovoljnih zdravstvenih djelatnika te vlasnika veledrogerija kojima hrvatski zdravstveni sustav duguje oko 2,6 milijardi kuna za lijekove i medicinske proizvode, a zbog čega su pojedinim bolnicama blokirani računi.
Otkad je došao na čelo Ministarstva, Kujundžić nije napravio apsolutno ništa, nije proveo niti jednu reformu, niti je riješio ijedan akutni zdravstveni problem. Nečinjenje je, na koncu, rezultiralo nagomilanim neredom koji je potpuno izmaknuo kontroli. Kujundžić, zaista, kao da se povodio onom poznatom Milanovićevom "čak i da ne radimo ništa, nešto će se dogoditi". I dogodilo se: listama čekanja nema kraja, učinkovitost rada hitne medicinske službe je diskutabilna, bolnički sustav nije racionaliziran, silnim je izmjenama pravilnik o specijalizaciji doktora medicine teško primjenjiv, najavljena daljnja privatizacija ordinacija u domovima zdravlja nikad nije provedena, pravilnik o nagrađivanju liječnika nije zaživio, a liječnici, medicinske sestre i tehničari su zbog maksimalnih broja prekovremenih sati na izmaku snaga te svakog dana napuštaju Hrvatsku. Zdravstvo je, ukratko, u potpunom rasulu, razloga za Kujundžićevu smjenu ima i više nego dovoljno.
Povrh svega, sve je izgledniji štrajk medicinskih sestara i tehničara. Naime, zadnji dan srpnja bio je ujedno i zadnji dan važenja kolektivnog ugovora u zdravstvu, a unatoč tome što je Kujundžić postigao dogovor sa sindikatima i parafirao novi kolektivni ugovor, Vlada ga nije prihvatila. Dogovoreno povećanje plaće od četiri posto palo je u vodu, postojeći kolektivni ugovor produžen je za tri mjeseca.
"Štrajk ne samo da je izgledan, nego smo nakon današnjeg dana i više nego sigurni da su svi naši zaposlenici u sustavu zdravstva pozvani da učestvuju u štrajku jer naprosto ovo što se danas dogodilo je presedan u kolektivnom pregovaranju i naši ljudi ne od danas, nego već od ranije su spremni za štrajk", kazala je predsjednica Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara - medicinskih tehničara Brankica Grgurić, revoltirano poručivši da se radi o prijevari stoljeća i šamarčini.
Desnica i prijevremeni izbori
Uz sve rečeno, Plenković se, izgleda, i dalje ne usudi dirati Kujundžića. Ministar zdravstva stavovima je bliži tvrdoj desnici Zlatka Hasanbegovića, smjena bi ga vratila u saborske klupe otkud bi mogao postati politički dezerter, prijeći u drugi tabor ili se pak pridružiti onima koji zahtijevaju prijevremene izbore. Plenković bi njegovim opozivom previše riskirao, izgubio bi još jednu ruku podrške u Saboru, što bi, lako moguće, bio početak njegovog kraja. Aktualni ministar zdravstva neće biti poslušan poput Tolušića i Kuščevića kojima je politika kruh. Kujundžić je, napose, liječnik, specijalist interne medicine, i to, potvrdit će vam mnogi, respektabilnih vještina i znanja. I samo letimičnim pogledom na njegovu profesionalnu biografiju, vidno je da Kujundžić neće ostati gladan i žedan. Titula ministra njemu ne predstavlja ništa doli amblem prestiža, priznanja, više je to iskaz moći i utjecaja, nego nužnost. Kujundžić ne treba premijera, već obrnuto. Spašavajući ministra Kujundžića, Plenković spašava sebe
Nema komentara:
Objavi komentar