DRAGA DA,

Živimo u društvu koje opstaje milenima van svoje faze, odnosno,  u svemu što nije normalno nama  posve priliježe kao logično i nužno.

Po nekad se pitam: dali netko od nas uopće biva u stanju sagledati taj naš divan Globus, rasparceliran u desetine  milijarda privatnih feuda; i u sve tragikomične vragolije, koje iz toga proizlaze: Države, Religije, Nacije. Armade osvajačkih požuda i samo odbrana.  Birokratski parazitizam. Policijske i Sudbene prisile. Jačeg nad Nemoćnijem ljudskom biću.

Sve radi te uklete Mezopotamske ograde, kojoj je prvo pala na Sračunati um onog ogladnjelog Lovca, da ranjeni ulov  ne zakolje, već da ga ogradi za sutrašnju, - još veću glad.

Mo'š si misliti draga Da., kako taj prsati muškarčina silazi ponosno u Špilju, -  da saopći svojoj Matrijarhalnoj domaćici, da će Odsada, biti jela na pretek za Više dana, godina i milenijma, - i sve do Naših dana…..

Samo što tada nije izrekao: „I za koga“ !  

Okupile se tako sve preostale muškarčine, da zaplešu, oko njega, Titovo kolo:

 Druže Tito ! Mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo !