PIŠE ROBERT FRANK
Crkva je kao slijepi i gluhi sluga politike izdala Miletića
Crkva se tako predala politici bez ispaljenog metka, pokunjeno je i izdajnički žrtvovala sina predstavljajući ga kao zabludjelu ovcu u svom stadu. Iako se dobro zna da on to nije. No ovo je društvo takvo da će uvijek opravdanje naći za Crkvu, a ne za pojedinca, važnija je moćna struktura institucije koja nadživljava svaku vlast, nego čovjek kao misaono biće i pokretač razvoj
Oj, vi crkveni dostojanstvenici, vi plašljivci koji reagirate na političke pritiske i pozive iz Zagreba, likvidirajte Miletića! Izdao vas je! Zapalite ga! Neka gori u paklu! Onog trenutka kad se kao vjeroučitelj solidarizirao s prosvjetarima, kad je s pozornice uputio "Krik za pravdu", kad je rekao da želi bolje društvo, Marin Miletić se zamjerio crkvenoj hijerarhiji i državnoj vlasti. Nagrabusio je zato što Crkva, kao slijepi i gluhi sluga politike od koje uvijek traži kunu više za popravak nekog krova ili financijsko pokroviteljstvo neke njene manifestacije, ima svoju cijenu.
U trgovini "krov za čovjeka", Crkva će, ako treba, za ljubav politike žrtvovati Miletića. Iz njene perspektive, riječki vjeroučitelj pogriješio je kad se na velikom prosvjedu prosvjetara pod geslom "Hrvatska može bolje" u ponedjeljak na Trgu bana Josipa Jelačića drznuo vlasti uputiti kritiku. Po panici koju je pokazala, Miletić je riječku nadbiskupiju, kojoj pripada, skoro posvađao s politikom. A Crkva se s tom kurvom svih zanata voli slizati. Donosi joj to privilegije. O da, brojne i svakakve.
Kukavičko ograđivanje
I onda je nepoznat netko nazvao riječku nadbiskupiju koja se od društveno angažiranog Miletića kukavički ogradila i prije nego što je telefonski poziv završen. Iako je više napravio za popularizaciju Crkve od većine nositelja njene vlasti, u tamnim hodnicima te institucije, gdje glasovi odjekuju zlokobno i prijeteći, proglašen je nepodobnim. Crkva će ga proskribirati unatoč tome što je bio njen vjerni sin. Samo zato što je prepun ideala stao uz bok prosvjetara i pred njih 40 tisuća rekao da je ovo zemlja hrabrih učitelja, hrabrih radnika, hrabrih studenata te da je prosvjed krik za bolju Hrvatsku, Miletić je postao persona non grata. Počinio je verbalni delikt. Rekao je što vlast ne želi čuti. Glasom i riječju ustao je protiv nepravde.
I opet se povijest u ovoj ponekad usranoj državi ponavlja, opet se centri moći ograđuju od mislećih pojedinaca, opet politika pakira govornicima, opet se u ovoj državi ne isplati govoriti, već je bolje odšutjeti i ne vidjeti očito. U protivnom, imperij uzvraća udarac.
Kroz 14 godina držanja vjeronauka u jednoj riječkoj gimnaziji, Miletić je približio križ narodu, dao mu je novi smisao. Ali, ne, Crkvi to nije dovoljno. On naprosto nije respektirao tu povremenu i prokletu trgovinsku povezanost Crkve i politike. Zato bi oganj crkvene i političke osvete prema mladom intelektualcu mogao biti nemilosrdan i brutalan. Žigosan, Miletić bi mogao postati otpadnik. Ako ga crkva odmah i javno ne eliminira, postoji opravdana bojazan da će ga lagano i u tajnosti eutanazirati.
Crkva se tako predala politici bez ispaljenog metka, pokunjeno je i izdajnički žrtvovala sina predstavljajući ga kao zabludjelu ovcu u svom stadu. Iako se dobro zna da on to nije. No ovo je društvo takvo da će uvijek opravdanje naći za Crkvu, a ne za pojedinca, važnija je moćna struktura institucije koja nadživljava svaku vlast, nego čovjek kao misaono biće i pokretač razvoja. Dok Miletić pokazuje ljudskost prosvjedujući za prava slabijih koji poniženi i podcijenjeni jedva preživljavaju, šutljiva Crkva demonstrira elitizam.
Izuzimajući njene brojne pripadnike koji samozatajno pomažu onima kojima je pomoć potrebna, nesebično se žrtvuju, vjeruju u ispravnost križa, nevinost Isusa Krista i snagu Boga, vrh Crkve često vozi u paralelnom svijetu. Na njihovom životnom kolosijeku ne fali blagodati. Sa zajedničkim nastupom uz bok sindikalnih čelnika Miletić je učinio presedan kojim je poremetio uspostavljenu ravnotežu politike i Crkve. Kao nitko dosad uzdrmao je temelje crkvene strukture, no nije to napravio iz mržnje prema Crkvi i politici, nego iz ljubavi prema čovjeku. Malom čovjeku, zbog kojeg Crkva uostalom i postoji.
Rušenje tabua
Društveno angažiran do krajnjih granica, Miletić je u jednom obliku stalnog sukoba sa samim sobom. U tom učitelju životne škole, jer upravo su takva njegova vjeronaučna predavanja, permanentna je bitka između lijevog i desnog, socijalno osviještenog i nacionalnog, iako jedno drugo ne mora isključivati. Marin Miletić je nekonvencionalan vjeroučitelj, kontroverzan, ali postojan, dosljedan je i principijelan, ludo kreativan, prepun energije i empatičan. Pomiče granice, otvoren je i odgovoran prema djeci prema kojoj se ponaša tako brižno da je nemoguće ne pomisliti kako u svemu tome mora biti neki feler. A možda se naprosto na taj način najiskrenije iskupljuje za grijehe iz (post)tinejdžerske dobi u kojoj je lavirao između dozvoljenog i nedozvoljenog i kad je, kao mnogi mladi ljudi, tražeći sebe često bio na krivoj strani. No ipak je na vrijeme spoznao vrijednosti života, okrenuo se pomaganju bez obzira na naciju, svjetonazor i ideologiju, priznao je da je kršćanski griješio, negdje je i od nekoga tražio oprost koji je dobio.
Njegova posvećenost plemenitom je nevjerojatna. Primjer je čovjeka s jakim i jasnim stavovima. Ne boji se polemike i komunikacije s okolinom. Sve i stalno preispituje, ruši tabue, stereotipe i predrasude. S njime predavanja o vjeronauku nisu dosadna i predvidiva nego životna i primjenjiva.
Miletić konstantno sazrijeva, a pedagoški potencijal i kontakt s djecom je talent s kojim se čovjek rađa. On ima tu privilegiju koju nesebično dijeli. Trudi se biti čovjek okupljanja, a ne podjela. Karizmatični Miletić ima moć privlačenja i sve to Crkvi odgovara do određene mjere, a kad zasmeta vlasti, onda smeta i njoj. Ona ne tolerira kritičko preispitivanje svojih stavova i dogmi. Miletić se pak u najboljoj vjeri usudio ići korak dalje, razotkrivajući slabosti crkvenog sustava do krajnjih granica. A sada neka ga puste na miru da radi svoj posao za dobrobit djece.
Nema komentara:
Objavi komentar