Jutros sam se probudio nakon dugo ispavane noći, nešto prije podne, odzjevao, i poželio Ti uobičajeno Donbro jutro. Te ušao u taj naš svakodnevni Novi dan, pun novembarske kiše i vjetrova, iz kojeg su prodirala ona nabijena "velesajamska"- hrvatska hukanja zlobnih vjetrova, i njegovih kontra udarnih smjerova Sv Martnje, na krštanju mladog vina.
-Što me, u toku probiranja sinočnih pregorjelih kestenja podsjetilo na moja dva deca Cabertneta; kao i Tvoje prekuhane na suho u tvom toplom i dalekom domu...............
Nema komentara:
Objavi komentar