nedjelja, 17. studenoga 2019.

VOLIM ISTARSKU MANEŠTRU


RAZGOVOR U ŠPAJZI

VRATILA SE MEĐU MUŠKARCE U ŽIRI SHOWA "TRI, DVA, JEDAN - KUHAJ! ŽELJKA KLEMENČIĆ : Volim istarsku maneštru, poštenu hranu radnog čovjeka

 | Autor: Lara BAGAR


Volim sve na žlicu i sve što se skuha u jednom loncu. Sve volim jesti kad je dobro pripremljeno. Ali ne volim puno komplicirati, 20 sastojaka na tanjuru nije moja priča. Više sam u nekoj minimalističkoj fazi. Dobra namirnica, minimalna termička obrada, kvalitetna masnoća, meni je to dosta

Novi stari show, nova stara voditeljica. To znači: poznati TV show "Tri, dva, jedan - kuhaj", u svom novom izdanju u sedmoj sezoni i Željka Klemenčić, također u novom izdanju vratila se na male ekrane nakon dvije i pol godine odsustva gdje je puno radno vrijeme bila samo mama jednog malog Pere. Velika gurmanka, velika novinarka i urednica magazina i portala Mrvica peti se put vratila u staru ekipu i s novim kulinarskim entuzijastima. Izvana nježna iznutra "čelična lady" slovi kao najstroža članica žirija, no izgleda da ju je majčinstvo omekšalo pa je Željka u ovoj sezoni blaža među natjecateljima. Pred ekranima izrazito profesionalna, u razgovoru u našoj Špazi
- Nakon dvije i pol godine pauziranja vratili ste se na scenu u punoj snazi. Opet Vas gledamo u showu "Tri, dva, jedan - kuhaj!" Evo, uspjeli ste skoknuti i do Pule gdje ste u Gastro Klubu krajem prošlog mjeseca održali dvije radionice kuhanja nakon čega je bila proslava trogodišnjice ovoga važnog gastro punkta u Puli koji je prije tri godine pokrenuo kuhar Dragan Jovanović. Kako je bilo u Puli na radionicama?
- Uvijek nam je ovdje jako lijepo. Dragan je napravio odličan projekt, na tim radionicama ljudi se druže, u opuštenoj atmosferi nešto novo probaju i nauče, a na kraju još svi zajedno kušamo što se skuhalo. Sada već poznajem neka lica, ljudi se vraćaju, što najbolje govori da su zadovoljni. I oni i mi.
-Volite li istarsku kuhinju?
- Volim. Osobito maneštre, poštenu hranu radnog čovjeka.
- Koju kuhinju preferirate?
- Ma baš to je hrana kakvu ja volim - obična, svakodnevna, a slasna. Volim sve na žlicu, i sve što se skuha u jednom loncu. Sve volim jesti kad je dobro pripremljeno. Ali ne volim puno komplicirati, 20 sastojaka na tanjuru nije moja priča. Više sam u nekoj minimalističkoj fazi. Dobra namirnica, minimalna termička obrada, kvalitetna masnoća, meni je to dosta.
Lijep povratak
- Kako je bilo nakon dvije sezone kulinarskog showa "Tri, dva, jedan - kuhaj" vratiti se na male ekrane. Dečki, odnosno muški dio ekipe (Špiček i Pažanin) čekali su vas i čuvali vam mjesto?!
- Bilo se lijepo vratiti u uigranu ekipu. Taman sam se poželjela ozbiljnije raditi, a dečki su mi stvarno pomogli da se osjećam dobrodošlo. Kad snimamo, provodimo jako puno vremena zajedno, doslovce živimo skupa od jutra do mraka i mogu samo reći da su mi suze znale frcati od smijeha s njima dvojicom. Baš smo to s lakoćom i guštom odradili ove godine.
- Nova sezona sa sobom nosi i neke nove inovacije. Vi se brinete o ženskom djelu, a Pažanin o muškom.
- Da, Pažanin i ja smo ove godinu u ulogama mentora ženskom i muškom timu, a Tomek je nešto kao predsjednik žirija. Njegova je zadnja (haha). Samim time ja sam puno više vremena provela upoznajući ženske kandidatkinje, a dečke znam samo kroz ono što nam serviraju. Zanimljiva promjena.
- Žene se nekako vezuju uz kuhinju, no ispada da su većina kulinarskih chefova upravo muškarci. Stevo Karapandža mi je jednom rekao da je kuhinja fizički težak posao i da su zbog toga možda muškarci chefovi jer mogu izdržati takve napore, dok se žena uz kuhinju mora brinuti i o obitelji. Tko je, prema Vama, bolji u kuhinji?
- Nemoguće je odgovoriti na to pitanje. Individualne razlike su važnije od samog spola. Tko je dobar, dobar je. Statistika potvrđuje jednu istinu: ženama je kuhinja češće dnevna obaveza, a muškarcima je češće profesija. Žene kuhaju da nahrane obitelj, muškarci kuhaju za karijeru. Da, to je jako težak posao i nije lako s njim pomiriti obiteljski život.
Sretno dijete ne jede sve
- A kako vi balansirate između kuhinje na televiziji i doma s malim djetetom?
- Kao i sve mame ovog svijeta - snalazim se na sve moguće načine. Multitaskam, premalo spavam, stalno teglim ruksak u kojem mora biti i svježeg voća, fingerfooda i domaćih grickalica, jer često jedemo u letu, po parkovima. Dijelim sve obaveze s mužem, uskače i moja mama, sva logistika je u pogonu.
- Dok ste bili na porodiljinom, jeste li pratili našu kulinarsku scenu. Kakva je trenutno situacija?
- U vremenu društvenih mreža gotovo je nemoguće ne pratiti što se zbiva. Scena je mala i dosta dobro povezana, pa se za sve brzo pročuje. Stalno niču nove stvari, ali vrijeme je jedini pravi filter. Ono što zbilja vrijedi - opstaje.
- Aktivni ste u promjenama hranidbenih navika kod djece, nakon radionica o zdravoj prehrani djece "Sretno dijete koje jede sve", uskoro izlazi i istoimena knjiga. Roditelji muku muče s prehranom djece. Možete li Vi dati nekoliko savjeta?
- Svi mi ponekad muku mučimo s prehranom klinaca. Ja sam bila savršeno zadovoljna time kako se moje dijete hranilo samo do godine dana - to je bila naša idilična faza. Bio je dijete odličnog apetita, jeo je apsolutno sve, s ogromnim veseljem. Taman kad sam pomislila da je to jedini aspekt roditeljstva s kojim nemam apsolutno nikakvih problema, sve se promijenilo. Kako rastu, često postanu izbirljiviji. Sve su zaigraniji, dosadno im je sjediti za stolom. Jeli bi samo ono što mogu gricnuti u letu. A to obično nije lešo brokula. Mogu samo reći - treba ustrajati, i treba kvalitetu prehrane djeteta staviti jako visoko na listu prioriteta. Lakše je, brže i jeftinije dati djetetu buhtlu iz pekare. Ako ideš linijom manjeg otpora slabe su šanse da će dijete dobro jesti. Svi se lako navučemo na šećer i junk, pa tako i klinci.
- Što Vaše dijete jede?
- Sve što i mi jedemo. S tim da, naravno, katkad odabere samo neke komponente onoga što sam skuhala. Na primjer, ja skuham kelj varivo s faširancima, on bi samo faširance. To mi je ok. Može birati od onoga što je ponuđeno. Odmalena je mesojed, jako voli voće, važno mi je da to jede svaki dan. Zapravo, samo s povrćem moram biti kreativna da mu to podvalim. Ulažem puno energije u to. Da se njega pita, jeo bi samo kruha i kobasice. I pokoju voćku.
Odgovornost roditelja
- U čemu mislite da najviše griješe roditelji, a u čemu djeca, kada je o prehrani riječ?
- Djeca ne griješe, kvaliteta prehrane je odgovornost roditelja. Djeca žele što žele - normalno je da bi radije jeli kolače nego kelj, i većina odraslih bi to radije jela. Naša je briga da dobiju ono što im treba, a ne samo ono što žele. Roditelji najčešće idu linijom manjeg otpora jer nemaju vremena. Ako radiš deset sati svaki dan i još sat i pol putuješ s posla i na posao, teško da ćeš imati vremena baviti se kuhanjem temeljaca i nabavkom pilića iz free range uzgoja.
- Postoji li univerzalan "recept" za uspjeh kod prehrane djece?
-Ne postoji - svaka je obitelj drugačija. Dijete se treba uklopiti u navike svoje obitelji. Dakle, najbolji način da učite dijete kvalitetnoj prehrani je da se i vi hranite dobro i raznoliko, i uživate u svakom zajedničkom obroku. Djeca ne slušaju što govorite, oni kopiraju ono što vi radite.
- Tko kuha u Vašoj obitelji, Vi ili suprug…?
- Oboje kuhamo, i nezamislivo mi je da je drugačije. Najbolje je kad su obaveze dnevnog kuhanja i nabavke podijeljene, jer tako ne dođe do zamora. Kuha tko ima više vremena, često se nadopunjujemo. Recimo, on kuha temeljce vikendom, ja onda preko tjedna od toga na brzinu napravim čušpajz ili rižoto. On peče kruh, ja pravim domaću paštetu. Obitelj je timski rad.
- U čitavom tom tempu, ostaje li ponešto mjesta za "Mrvicu", jedan od ponajboljih časopisa o hrani u nas koji ste izdavali Vi i suprug koji također kao i vi, o hrani piše?
- Mrvica kao magazin u tiskanom obliku trenutno nije aktivna, ali uvijek radim na nekoj ekstenziji koja je izrasla iz te platforme. Tako je, recimo, nastala naša prva kuharica Mrvica svaki dan. I nova kuharica za mame s malom djecom također je nastavak iste Mrvičine filozofije o normalnoj, dobroj hrani radnog čovjeka. 
************
Što bi Željka danas rado jela?
Omiljeno jelo? Nemam jedno omiljeno jelo, previše toga jako volim jesti. Evo, recimo, što bih danas rado jela? Od mesa: teleća koljenica ili goveđi rep. Od zelenjave: ćimulica. Od povrća: cikla ili batat. I za desert malo sira i lješnjaka. Stalno nešto grickam kao vjeverica.

Nema komentara:

Objavi komentar