MARKSOVA DVA PISMA RUGE_u

subota, 13. srpnja 2013.

DVA MARKSOVA PISMA RUGEU

Iz Marx- Engelsovih Ranih Radova

Uredjeno  po  Predrag Vranicki 

(Iz knjiga iz kojih se u danasnjoj Hrvatskoj najcesce pronalaze u  njenim javnim KONTEJNERIMA.!)

 Ovdje se donose u vezi donjeg posta  DOBAR KRALJ, te kako bi se, mozda protreslo nase, tako reci, preostalo covjecanstvo,sve od njegove glave do peta..

                                                                                                        

Na ladji za D., marta 1843.

Sada putujem po Holandiji. Koliko vidim iz ovdasnjih francuskih novina, Njemacka je duboko zapala u blato i sve ce vise zapadati. Ja vas uvjeravam , ako covjek i ne osjeca nacionalni ponos, ipak osjeca nacionalni stid  cak u Holandiji.  Najneznatniji Holandjanin jos je gradjanim spram najveceg  Nijemca.. A sudovi stranaca o Pruskoj vladi! O tom sistemu i njegovoj jednostavnoj prirodi  vlada zapanjujuca suglasnost, i nitko se vise o njemu ne vara. Nova skola je dakle ipak necemu koristila. Pao je raskosan ogrtac liberalizma i najodrvatniji despotizam  stoji u svojoj potpunoj golotinji pred ocima cijelog svijeta.

  To je takodjer otkrivenje , i ako obrnuto. To je istina  koja nas barem poucava  da upoznamo ispraznost nasega patriotizma, neprirodnost naseg drzavnog uredjenja  i da sakjrijemo svoje lice od stida. Vi me gledate smijeseci se  i pitate, sto je s tim postignuto ? Iz stida se ne stvara revolucija. A ja odgovaram: stid je vec revolucija. On je stvarno pobjeda francuske revolucije nad njemackim patriotizmom koji ju je pobijedio  1813.  Stid je neka vrsta gnjeva koji je okrenut u sebe.. I kad bi se zaista cijela nacija stidjela, onda bi ona bila lav  koji se povlaci prije skoka.. Priznajem, u Njemackoj  ne postoji cak ni stid; naprotiv ovi bijednici su jos patrioti. A koji bi im sistem istjerao patriotizam ako ne ovaj smjesni sistem novog viteza? Komedija koju despotizam izvodi s nama , opasna je isto tako i za njega,, kao sto je tragedija bila Stuartima  i Bourbonim. I cak ako dugo vremena ne bismo ovu komediju smatrali onim sto ona jest, ona bi ipak vec bila revolucija. Drzava je suvise ozbiljna stvar da bi se iz nje mogla praviti lakrdija. Mozda bi brod pun ludjaka mogao dosta dugo ploviti po volji vjetra; no on bi plovio u susret svojoj sudbini upravo zato, jer ludjaci to nebi vjerovali.

Ova sudbina koja je pred nama jest revolucija.

                                                                                                                          

                                                                                                                         

  Koln,maja 1843

 Vase je pismo, dragi moj prijatelju, dobra elegija, pogrebna pjesma koja para dusu, ali politicko ono ni posto nije. Ni jedan narod ne ocajava , i ako se dugo vremena nada samo iz gluposti, on ce sebi ipak jednom nakon mnogo godina  sve svoje pobozne zelje ostvariti u momentu nenadane mudrosti.

 Ipak, Vi ste me potakli, Vasa tema jos nije iscrpljena, zelim da dodam finale, i kad sve bude zavrseno, tada mi pruzite ruku da opet pocnemo  od pocetka. Neka mrtvi oplakuju i sahranjuju svoje mrtve. Nasuprot tome, zavidno je biti prvi medju onima koji ulaze zivi u nov zivot; to treba da bude nasa sudbina.

 Istina je, stari svijet pripada filistru. Ali mi ne smijemo postupati s njim kao s baukom, od koga se uplaseno okrecemo. Naprotiv, mi moramo na njega tocno paziti. Isplati se studirati ovoga gospodara svijeta.

 On je gospodar svijeta , naravno, samo u toliko , ukoliko ga ispunjava svojim drustvom kao crvi lesinu. Drustvo ovih gospodara ne treba zato da bude nista drugo do stanoviti broj robova , a vlasnici robova ne moraju biti slobodni. Ako se zbog svog posjeda zemlje i ljudima nazivaju gospodarima u eminentnom smislu , zar su oni zato manje filistri nego njihovi ljudi?

 Ljudi, to bi bila duhovna bica, slobodni ljudi-republikanci.. Malogradjani nece da budu ni jedno ni drugo. Sto im preostaje da budu i da zele.

 Ono sto oni zele, zivjeti i razmnozavati se ( a dalje nitko ne dospjeva, kaze Goethe ), to hoce i zivotinja, a njemacki politicar mogao bi najvise jos dodati da covjek,  medjutim, zna da to zeli, a Njemac  je toliko razborit da nista vise ne zeli.

 U grudima ovih ljudi trebalo bi tek ponovo probuditi covjekovo osjecanje vlastite vrijednosti,slobodu.  Samo ovo osjecanje koje je s Grcima nestalo iz svijeti, a s krscanstvom se izgubilo u nebeskom plavetnilu, moze iz drustva opet stvoriti zajednicu ljudi za ostvarenje njihovih najvisih ciljeva , tj. demokratske drzave.*

 Suprotno tome, ljudi koji se ne osjecaju ljudima  privrzeni su svojim gospodarima kao soj robova ili konja.  Nasljedni gospodari su svrha cijelog ovog drustva. Ovaj svijet pripada njima. Oni ga prihvacaju onakav kakav on jest i kakvim se osjeca.  Oni smatraju sami sebe onakvima kakvi se zaticu i postavljaju se tamo gdje su izrasle njihove noge, na siji ovih politickih zivotinja koje ne znaju za drugo odredjenje, nego da im budu „pokorni, privrzeni i usluzni.“

 Filistarski svijet je politicki svijet zivotinja , i ako moramo priznati njegovu egzistenciju, onda nam ne preostaje nista drugo nego da status quo-u jednostavno dademo pravo. Proizvela su ga i usavrsila barbarska stoljeca  i sad stoji ovdje kao konzekventan sistem ciji je princip onecovjecen svijet.  Nasa Njemacka , najsavrseniji filistarski svijet, morala je dakle prirodno daleko zaostati za francuskom revolucijom koja je ponovo uspostavila covjeka; a  njemacki Aristotelj koji bi svoju „Politiku“ pisao iz nasih prilika, napisao bi na njenom pocetku: „Covjek je drustvena,  ali sasvim nepoliticka zivotinja, a drzavu nebi mogao praviljnije objasniti, nego sto je to vec ucinio gospodin  Zopfl, pisac „Konstitucionalnog drzavnog prava  u Njemackoj..“ Ona je, po njemu, „udruzenje porodica“, koje nastavljamo mi, nasljedno i stvarno pripadaju najvecoj porodici koja se nazivlje dinastijom. U koliko se porodice pokazu plodnijima , utoliko su ljudi sretniji, drzava veca, dinastija mocnija, zbog cega se onda i u normalno despotskoj  Pruskoj na sedmog djecaka  daje premija   od pedeset talira. Njemci su toliko razboriti realisti da sve njihove zelje i najuzvisenije misli ne prelazi goli zivot . A ovu stvarnost, nista vise,  akceptiraju oni koji njome vladaju. I ovi ljudi su realisti, oni su vrlo daleko od svakog misljenja  i od svake ljudske velicine, oni su obicni oficiri i plemici, ali oni se ne varaju, oni imaju pravo, oni, takvi kakvi su, dovoljni su da iskoristavaju ovo zivotinjsko carstvo i da njime vladaju, jer vladanje i iskoristavanje jest jedan pojam, ovdje kao i svagdje. A kad primaju znake pokornosti i kad pogledaju iznad gmizucih glava ovih bica bez mozga, sto im je blize od Napoleonove misli na Berezini?  Govori se o njemu da je, pokazujuci svome pratiocu na komesanje onih koji se utapljaju, uzviknuo: Voyez ces crapauds !  ( Pogledajte ove zabe!) Ovo je govorkanje vjerojatno laz, ali zato nije nista manje istinito. Jedina misao despotizma jest preziranje ljudi, onecovjeceni covjek,  i ova misao ima prednost pred mnogim drugim utoliko, sto je istovremeno i cinjenica. Despot uvijek vidi ljude lisene dostojanstva . Oni se utapljaju pred njegovim ocima  i za njega, u blatu obicna zivotinja, iz koje uvijek iznova proizlaze slicno zabama . Ako se takvo glediste namece i ljudima koji su bili sposobni i za velike ciljeve , kao sto je bio Napoleon prije svog dinastickog ludila , kako bi savim obican kralj mogao u takvoj realnosti biti realist?

Princip je monarhije uopce prezirani, onecovjeceni covjek, a Montesquier nema uopce pravo kad odaje  pocast tom principu. On pomaze sebi razlikovanje monarhije , despotizma i tiranije. No to su imena jednog pojma , u krajnjem slucaju  razlicitost obicaja kod istog principa. Gdje je monarhijski princip u vecini, tamo su ljudi u manjini, gdje se taj princip ne osporava, tamo uopce nema ljudi. Zasto sada nebi covjek, kao pruski kralj , koji nema razloga da se smatra problematicnim , zasto ne bi slijedio svome hiru ? I sto slijedi iz toga sto on to cini?   Protirjecne namjere ? Dobro, tada iz toga nema nista. Nemocne tendencije? One su jos uvijek jedina politicka stvarnost, Blamaze i zbunjenost? Postoji samo jedna blamaza i samo jedna zbunjenost : silazenje s prijestolja. Sve dotle dok hir ostaje na svome mjestu, on ima pravo. Tamo on moze da bude toliko nestalan, toliko bezglav, toliko prezriv, koliko god hoce; on je jos uvijek dovoljno dobar da upravlja jednim narodom  koji nikada nije poznavao drugog zakona osim samovolje svojih kraljeva.. Ne kazem da ce bezglavi sistem i gubitak postovanja  unutar i izvan drzave ostati bez posljedica, ne preuzimam na sebe osiguranje broda ludjaka ; ali tvrdim da ce pruski kralj  tako dugo biti covjek svog vremena , dok izopaceni svijet bude i stvarni svijet..

Vi znate da se mnogo bavim tim covjekom. Vec tadav, kad je njegov organ bio samo „Berliner politischer  Wochenblatt“, uvidio sam njegovu vrijednost i njegovo odredjenje . On je opravdao moje naslucivanje  vec kod polaganja zakletve  u Konigsbergu, da bi, sada pitanje moglo postati cisto licno.. Svoje srce i svoju dusu proglasio je osnovnim drzavnim zakonom pruskog podrucja , svoje drzave ; i stvarno, kralj je u pruskoj sistem. On je jedina politicka licnost. Njegova osoba odredjuje sistem ovako ili onako. Sto on cini i sto mu se omogucava da cini, sto misli i sto mu se stavi u usta  to je ono u Pruskoj misli ili cini  drzava . Dakle, stvarno je zasluga sto je sadasnji kralj to objavio tako neuvijeno..

 Neko je vrijeme grijesio samo u tome, sto se smatralo vaznim kakve je zelje ili misli iznio kralj.. To nista nije moglo promjeniti u samoj stvari, jer filistar je materijal monarhije , a monarh je uvijek samo kralj filistara; on ne moze ni sebe ni svoje ljude uciniti slobodnim , stvarnim ljudima, ako oba dijela ostaju ono sto jesu..

 Pruski kralj je pokusao da izmjeni sistem pomocu teorije koju zaista nije imao njegov otac.  Sudbina tog pokusaja poznata je . On je potpuno propao. Sasvim prirodno. Ako se jednom dospije do politickog svijeta zivotinja , onda nema daljnjeg nazadovanja nego do njega i nema drugog napredovanja  do napustanja njegove baze i prijelaza u ljudski svijet demokracije.

 Stari kralj nije htio nista ekstravagatna , on je bio filistar i nije svojatao pravo na duh.  On je znao da odrazava slugu i posjedovanje te drzave treba samo prozaicnu , mirnu igzistenciju.. Mladi kralj  bio je zivahniji i imao je mnogo vise misljenje o  svemoci monarha koji je ogranicen samo svojim srcem  i razumom. Gadila mu se stara okostala drzava slugu i robova. On ju je htio ozivjeti i savim prozeti svojim zeljama , osjecajima i mislima ;  a on je to mogao zahtjevati , on u svojoj drzavi , samo ako je htio postici. Odatle njegovi liberalni govori i izljevi srca.  Njegovim bi podanicima trebalo vladati puno, zivo kraljevo srce, a ne mrtvi zakon. Sva srca i duhove htio je pokrenuti iz svoga srca  i za davno zamisljene planove. Pokret  je usljedio; ali ostala srca nisu kucala kao njegovo, i podredjeni nisu mogli otvoriti usta a da ne govore o ukidanju stare vlasi. Bestidni idealisti  koji covjeka zele uciniti covjekom , domogli su se rijeci  i dok je kralj fantazirao na staro njemacki nacin , oni su mislili da smiju filozofirati na novocovjecni nacin. To je u Pruskoj svakako bilo necuveno. Jedan se trenutak cinilo  da je stari poredak stari postavljen na glavu , stovise, stvari su pocele da se pretvaraju u ljude, bilo je pak ljudi s imenom , i ako nazivanje po imena nije dozvoljeno na skupstinama ; medjutim, sluge starog despotizma ucinili su uskoro kraj toj njemackoj idealnosti. Nije bilo tesko dovesti  u opipljiv sukob zelje  kralja koji je sanjario o velikoj jproslosti punoj popova, vitezova i kmetova i namjere idealista  koji zele samo posljedice francuske revolucije, dakle, na kraju uvijek republiku i poredak slobodnog covjecanstva umjesto poretka mrtvih stvari. Kad je taj sukob postao dovoljno ostar i neugodan a zestoki kralj dovoljno uzbudjen, tada su k njemu pristupili sluge koji su prije tako lako rukovodili tokom stvari i objasnili mu : da kralj ne cini dobro sto svoje podanike navodi na beskorisne govore  i da oni ne bi mogli vladati pokoljenjem ljudi koji govore, i gospodar svih straznjih Rusa postao je nemiran zbog kretanja  u glavama prednjih Rusa, i zahtjevao je uspostavljanje starog mirnog stanja . I uslijedilo je novo izdanje starog progonstva  svih covjekovih zelja i misli  o covjekovim pravima i duznostima , tj.povratak staroj okostaloj drzavi slugu, u kojoj rob sluzi suteci, a posjednik zemlje i ljudi vlada sto je moguce vise sutljivo,samo pomocu dobro odgojene i poslusne posluge. Ni jedan ne moze reci ono sto zeli, niti prvi mogu reci da zele postati ljudi, niti drugi moze reci da u svojoj zemlji  ljude ne treba . Sutnja je stoga jedini put. Muta pecora , prona et ventri  oboedienta . ( Njene pognute  ovce koje se pokoravaju trbuhu )

  To je neuspjeli pokusaj da se ukine filistarska drzava na njenoj vlastitoj osnovi ;  on je zavrsio tako da je u cijelom svijetu  ocigledno pokazao nuznost brutalnost i nemogucnost humanizma u despotizmu. Brutalan  odnos moze se odrzati samo pomocu brutalnosti.. I ovdje sam sada gotov s nasim zajednickim zadatkom da analioziram filistra  i njegovu drzavu.. Vi necete reci da  o suvremenosti imam suvise visoko misljenje, pa ipak kad nad njom ne ocajavam , onda je to samo njen vlastiti ocajan polozaj koji me ispunjava nadom.. Ja uopce ne govorim o nesposobnosti gospodara i o nemarnosti slugu  i podanika koji sve prepustaju volji bozjoj, a ipak je vec oboje bilo dovoljno da dovede do katastrofe. Upozoravam vas  samo na to,  da su se neprijatelji filistratva, jednom rjeciju, svi ljudi koji misle i pate, sporazumjeli , a zato su im prije nedostajala sredstva ,  i da sam pasivni sistem razmnozavanja starih podanika svakim danom  dostavlja regrute za  sluzbu novom covjecanstvu.  A sistem zarade i trgovina , posjeda i pljackanja covjeka vodi jos mnogo brze nego umnozavanje stanovnistva, do sloma unutar sadasnjeg drustva sto ga stari sistem ne moze izljeciti, jer ovaj uopce ne lijeci i ne stvara nego samo egzistira i uziva . Ali egzistencija napacenog covjecanstva koje misli, i egzistencija misljenog covjecanstva koje je ugnjeceno , mora nuzno postati bljutava i neprobavljiva pasivnom zivotinjskom svijetu filistara koje tupo uziva,

 Sa svoje strane mi moramo  stari svijet potpuno iznijeti na vidjelo i pozitivno izgraditi novi. Utoliko dogodjaji misleceg covjecanstva vremenski duze dopusta da se ono osvjesti, a dogodjaji napacenog covjecanstva da ono skupi snage ,  utoliko ce savrsenije biti proizvod koji sadasnjost nosi u svom krilu.“
*********************************************************************************************************************************************************************************************************************************
Ovaj Blog

Čitajući i rečitajući Dva Marksova pisma Rugeu, iz 1843. godine čovjek se ponekad  s pravom pita: imamo li upće pravo da posumljamo i u vlastitu evolutivnu dijalektiku !?